Dobitnici nagrada za 2016.: Čestitamo međuvjerskim amigosima: rabin Ted Falcon, dr., pastor Don Mackenzie, dr., i imam Jamal Rahman

Međuvjerski amigos rabin Ted Falcon pastor Don Mackenzie i imam Jamal Rahman s Basilom Ugorjijem

Čestitamo Interfaith Amigos: rabinu Tedu Falconu, dr., pastoru Don Mackenzieju, dr., i imamu Jamalu Rahmanu, na primanju počasne nagrade Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje 2016. godine!

Nagradu je The Interfaith Amigos uručio Basil Ugorji, predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje, kao priznanje za njihov izuzetan doprinos od velikog značaja međuvjerskom dijalogu.

Svečana dodjela nagrada održana je 3. novembra 2016. godine tokom ceremonije zatvaranja 3rd Godišnja međunarodna konferencija o rješavanju etničkih i vjerskih sukoba i izgradnji mira održano u srijedu, 2. novembra – četvrtak, 3. novembra 2016. u Interchurch Centru u New Yorku.

Ceremonija je uključivala a viševjerska, multietnička i multinacionalna molitva za globalni mir, koji je okupio naučnike za rješavanje sukoba, praktičare mira, kreatore politika, vjerske vođe i studente iz različitih oblasti studija, profesija i vjera, te učesnike iz više od 15 zemalja. Ceremonija “Molitva za mir” bila je popraćena inspirativnim muzičkim koncertom koji su izveli Frank A. Haye & The Brooklyn Interdenominational Choir.

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio