Katalonska nezavisnost – sukob španskog jedinstva

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Dana 1. oktobra 2017. godine, Katalonija, španska država, održala je referendum o nezavisnosti od Španije. Glasalo je 43% katalonske javnosti, a od onih koji su glasali 90% je bilo za nezavisnost. Španija je proglasila referendum nezakonitim i izjavila da neće poštovati rezultate.

Pokret za katalonsku nezavisnost ponovo je probuđen nakon ekonomske krize 2008. godine nakon što je spavao. Nezaposlenost u Kataloniji se povećala, kao i percepcija da je centralna španska vlada odgovorna i da bi Katalonija prošla bolje ako bi mogla funkcionirati samostalno. Katalonija se zalagala za povećanje autonomije, ali na nacionalnom nivou Španija je 2010. odbacila predložene reforme Katalonije, pojačavajući simpatije za nezavisnost.

Gledajući unazad, raspad španjolskog carstva zbog uspjeha pokreta za kolonijalnu nezavisnost i špansko-američkog rata oslabio je Španiju, čineći je ranjivom na građanski rat. Kada je general Franko, fašistički diktator, konsolidovao zemlju 1939. godine, zabranio je katalonski jezik. Kao rezultat toga, katalonski pokret za nezavisnost sebe smatra antifašističkim. To je izazvalo ogorčenost kod nekih sindikalista, koji sebe smatraju antifašistima i smatraju da su nepravedno kategorizirani.

Međusobne priče – kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Katalonska nezavisnost – Katalonija bi trebalo da napusti Španiju.

Pozicija: Kataloniju treba prihvatiti kao nezavisnu naciju, slobodnu samoupravu i nepodložna zakonima Španije.

Interesi: 

Legitimnost procesa:  Većina katalonske javnosti je za nezavisnost. Kao što je naš katalonski predsjednik Carles Puidgemont rekao u svom obraćanju Evropskoj uniji, “Demokratsko odlučivanje o budućnosti jedne nacije nije zločin”. Koristimo glasanje i proteste, koji su mirna sredstva, da postavimo svoje zahtjeve. Ne možemo vjerovati da će Senat, koji podržava premijera Mariana Rajoya, pošteno postupati prema nama. Već smo vidjeli nasilje nacionalne policije kada smo održavali naše izbore. Pokušali su da ugroze naše pravo na samoopredjeljenje. Ono što nisu shvatili je da to samo jača naš slučaj.

Kulturno očuvanje: Mi smo drevna nacija. U Španiju nas je natjerao fašistički diktator Franko 1939. godine, ali mi se ne smatramo Špancima. Želimo da koristimo svoj jezik u javnom životu i da poštujemo zakone vlastitog parlamenta. Naš kulturni izraz bio je potisnut pod Frankovom diktaturom. Razumijemo da smo u opasnosti da izgubimo ono što ne sačuvamo.

Ekonomsko blagostanje: Katalonija je prosperitetna država. Naši porezi podržavaju države koje ne doprinose toliko kao mi. Jedan od slogana našeg pokreta je: “Madrid nas pljačka” – ne samo naše autonomije, već i našeg bogatstva. Da bismo funkcionirali samostalno, uvelike bismo se oslanjali na naše veze s drugim članicama Evropske unije. Trenutno poslujemo sa EU i želimo da nastavimo te odnose. Već imamo uspostavljene strane misije u Kataloniji. Nadamo se da će EU priznati novu naciju koju stvaramo, ali smo svjesni da nam je potrebno i prihvatanje Španije da bismo postali članica.

presedan: Apelujemo na Evropsku uniju da nas prizna. Bili bismo prva država koja bi se odvojila od članice evrozone, ali formiranje novih nacija nije nova pojava u Evropi. Podjela nacija uspostavljena nakon Drugog svjetskog rata nije statična. Sovjetski Savez se nakon podjele podijelio na suverene nacije, a čak i nedavno, mnogi u Škotskoj pokušavaju da se odvoje od Ujedinjenog Kraljevstva. Kosovo, Crna Gora i Srbija su relativno nove.

Spanish Unity – Katalonija treba da ostane država u sastavu Španije.

Pozicija: Katalonija je država u Španiji i ne bi trebalo da pokušava da se otcepi. Umjesto toga, trebalo bi nastojati da zadovolji svoje potrebe unutar postojeće strukture.

Interesi:

Legitimnost procesa: Oktobarski 1st referendum je bio nezakonit i van granica našeg Ustava. Lokalna policija je dozvolila da se održi nelegalno glasanje, što je trebalo da preduzme da spreči. Morali smo pozvati nacionalnu policiju da kontroliše situaciju. Predložili smo održavanje novih, legalnih izbora, za koje vjerujemo da će vratiti dobru volju i demokratiju. U međuvremenu, naš premijer Mariano Rajoy koristi član 155. da smijeni katalonskog predsjednika Carlesa Puidgemonta s dužnosti i optužuje zapovjednika katalonske policije Josepa Lluisa Trapera za pobunu.

Kulturno očuvanje: Španija je raznolika nacija koju čine mnoge različite kulture, od kojih svaka doprinosi nacionalnom identitetu. Sastojimo se od sedamnaest regiona i povezani smo jezikom, kulturom i slobodom kretanja naših članova. Mnogi ljudi u Kataloniji imaju snažan osjećaj španskog identiteta. Na prošlim legitimnim izborima, 40% je glasalo za unioniste. Hoće li postati progonjena manjina ako nezavisnost krene naprijed? Identitet se ne mora međusobno isključivati. Moguće je biti ponosan što ste i Španac i Katalonac.

Ekonomsko blagostanje:  Katalonija je vrijedan doprinos našoj cjelokupnoj ekonomiji i ako bi se otcijepili, doživjeli bismo gubitke. Željeli bismo učiniti sve što možemo da spriječimo te gubitke. Ispravno je da bogatiji regioni podržavaju siromašnije. Katalonija je dužna nacionalnoj vladi Španije i očekuje se da će doprinijeti otplati dugova Španije prema drugim zemljama. Imaju obaveze koje moraju prepoznati. Plus, svi ovi nemiri su loši za turizam i našu ekonomiju. Odlazak će povrijediti i Kataloniju jer velike kompanije neće htjeti da posluju tamo. Sabadell je, na primjer, već preselio svoje sjedište u drugu regiju.

presedan: Katalonija nije jedina regija u Španiji koja je izrazila interes za otcjepljenje. Vidjeli smo kako je baskijski pokret za nezavisnost pokoren i transformiran. Sada, mnogi Španci u regiji Baskije imaju tendenciju da izraze zadovoljstvo svojim odnosom sa centralnom vladom. Željeli bismo očuvati mir i ne otvarati ponovno interesovanje za nezavisnost u drugim španskim regijama.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Laura Waldman, 2017

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio

Istraživanje komponenti interakcione empatije parova u međuljudskim odnosima koristeći metodu tematske analize

Ovo istraživanje nastojalo je identificirati teme i komponente interakcijske empatije u međuljudskim odnosima iranskih parova. Empatija između parova je značajna u smislu da njen nedostatak može imati mnoge negativne posljedice na mikro (odnosi para), institucionalnom (porodica) i makro (društvo) nivou. Ovo istraživanje je provedeno kvalitativnim pristupom i metodom tematske analize. Učesnici istraživanja bili su 15 profesora odsjeka za komunikacije i savjetovanje koji rade na državnom i Univerzitetu Azad, kao i medijski stručnjaci i porodični savjetnici sa više od deset godina radnog iskustva, koji su odabrani namjernim uzorkovanjem. Analiza podataka je izvršena korištenjem Attride-Stirling-ovog tematskog mrežnog pristupa. Analiza podataka je urađena na osnovu trostepenog tematskog kodiranja. Nalazi su pokazali da interakcijska empatija, kao globalna tema, ima pet organizacionih tema: empatičku intraakciju, empatičku interakciju, svrsishodnu identifikaciju, komunikacijsko uokvirivanje i svjesno prihvaćanje. Ove teme, u artikulisanoj međusobnoj interakciji, čine tematsku mrežu interaktivne empatije parova u njihovim međuljudskim odnosima. Sve u svemu, rezultati istraživanja su pokazali da interaktivna empatija može ojačati međuljudske odnose parova.

Udio