Ekonomski rast i rješavanje sukoba kroz javnu politiku: pouke iz delte Nigera u Nigeriji
Preliminarna razmatranja
U kapitalističkim društvima, ekonomija i tržište su bili glavni fokus analize u pogledu razvoja, rasta i težnje za prosperitetom i srećom. Međutim, ova ideja se postepeno mijenja, posebno nakon usvajanja Agende održivog razvoja Ujedinjenih nacija od strane država članica zajedno sa sedamnaest ciljeva održivog razvoja (SDGS). Iako većina ciljeva održivog razvoja dodatno optimizuje obećanje kapitalizma, neki od ciljeva su veoma relevantni za raspravu o politici o sukobu u regionu delte Nigera u Nigeriji.
Delta Nigera je regija u kojoj se nalaze nigerijska sirova nafta i gas. Mnoge multinacionalne naftne kompanije aktivno su prisutne u delti Nigera, crpe sirovu naftu u partnerstvu sa nigerijskom državom. Oko 70% nigerijskog godišnjeg bruto prihoda ostvaruje se prodajom nafte i gasa delte Nigera, a oni čine do 90% ukupnog godišnjeg izvoza zemlje. Ako se eksploatacija i proizvodnja nafte i gasa ne prekine ni u jednoj fiskalnoj godini, nigerijska ekonomija cveta i jača zbog povećanja izvoza nafte. Međutim, kada se vađenje i proizvodnja nafte prekine u delti Nigera, izvoz nafte opada, a nigerijska ekonomija opada. Ovo pokazuje koliko je nigerijska ekonomija ovisna o delti Nigera.
Od ranih 1980-ih do ove godine (tj. 2017.), postojao je stalni sukob između naroda Delte Nigera i savezne vlade Nigerije zajedno s multinacionalnim naftnim kompanijama zbog toliko mnogo problema povezanih s vađenjem nafte. Neka od pitanja su ekološka šteta i zagađenje vode, nejednakosti u distribuciji naftnog bogatstva, vidljiva marginalizacija i isključenost deltana Nigera, te štetna eksploatacija regije delte Nigera. Ova pitanja su dobro predstavljena onim ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija koji nisu orijentisani na kapitalizam, uključujući ali ne ograničavajući se na cilj 3 – dobro zdravlje i blagostanje; cilj 6 – čista voda i kanalizacija; cilj 10 – smanjene nejednakosti; cilj 12 – odgovorna proizvodnja i potrošnja; cilj 14 – život pod vodom; cilj 15 – život na kopnu; i cilj 16 – mir, pravda i jake institucije.
U svojoj agitaciji za ove ciljeve održivog razvoja, starosjedioci Delte Nigera mobilizirali su se na različite načine iu različito vrijeme. Istaknuti među aktivistima i društvenim pokretima Delte Nigera su Pokret za opstanak naroda Ogoni (MOSOP) formiran početkom 1990. pod vodstvom ekološkog aktiviste, Kena Saro-Wiwa, koji je, zajedno s osam drugih Ogenija (općenito poznatih kao Ogoni Nine), osuđen je na smrt vješanjem 1995. od strane vojne vlade generala Sanija Abache. Ostale militantne grupe uključuju Pokret za emancipaciju delte Nigera (MEND) koji je početkom 2006. formirao Henry Okah, i nedavno, Osvetnici delte Nigera (NDA) koji su se pojavili u martu 2016., objavljujući rat naftnim instalacijama i objektima unutar Region delte Nigera. Agitacija ovih grupa u delti Nigera rezultirala je otvorenim sukobom sa organima za provođenje zakona i vojskom. Ovi sukobi su eskalirali do nasilja, što je dovelo do uništavanja naftnih postrojenja, gubitaka života i zaustavljanja proizvodnje nafte, što je naravno osakatilo i poslalo nigerijsku ekonomiju u recesiju 2016.
CNN je 27. aprila 2017. emitovao novinski izvještaj koji je napisala Eleni Giokos pod naslovom: „Ekonomija Nigerije bila je 'katastrofa' 2016. Hoće li ova godina biti drugačija?” Ovaj izvještaj dalje ilustruje razarajući uticaj koji sukob u delti Nigera ima na nigerijsku ekonomiju. Stoga je svrha ovog rada da pregleda Giokosov izvještaj CNN-a. Nakon pregleda slijedi ispitivanje različitih politika koje je nigerijska vlada provodila tokom godina kako bi riješila konflikt u delti Nigera. Snage i slabosti ovih politika analizirane su na osnovu nekih relevantnih teorija i koncepata javnih politika. Na kraju su dati prijedlozi koji će pomoći u rješavanju trenutnog sukoba u delti Nigera.
Pregled Giokosovog CNN News Report-a: „Ekonomija Nigerije bila je 'katastrofa' 2016. Hoće li ova godina biti drugačija?”
Giokosov novinski izvještaj pripisuje uzrok nigerijske ekonomske recesije 2016. napadima na naftovode u regiji delte Nigera. Prema izvještaju World Economic Outlook Projections koji je objavio Međunarodni monetarni fond (MMF), nigerijska ekonomija je pala za -1.5 u 2016. Ova recesija ima razorne posljedice u Nigeriji: mnogi radnici su otpušteni; cijene roba i usluga su naglo porasle zbog inflacije; a nigerijska valuta – naira – izgubila je svoju vrijednost (trenutno više od 320 naira jednako je 1 dolar).
Zbog nedostatka raznolikosti u nigerijskoj ekonomiji, kad god dođe do nasilja ili napada na naftna postrojenja u delti Nigera – što zauzvrat zamrzava vađenje i proizvodnju nafte –, nigerijska ekonomija će najvjerovatnije kliziti u recesiju. Pitanje na koje treba odgovoriti je: zašto nigerijska vlada i građani nisu bili u mogućnosti da diversifikuju svoju ekonomiju? Zašto su poljoprivredni sektor, tehnološka industrija, drugi proizvodni poduhvati, industrija zabave i tako dalje bili ignorisani decenijama? Zašto se oslanjati samo na naftu i gas? Iako ova pitanja nisu primarni fokus ovog rada, razmišljanje o njima i njihovo rješavanje može ponuditi korisne alate i opcije za rješavanje sukoba u delti Nigera i za obnovu nigerijske ekonomije.
Iako je nigerijska privreda 2016. godine pala u recesiju, Giokos čitaoce ostavlja s optimizmom za 2017. Mnogo je razloga zašto se investitori ne bi trebali bojati. Prvo, nigerijska vlada, nakon što je shvatila da vojna intervencija ne može zaustaviti Osvetnike delte Nigera niti pomoći u ublažavanju sukoba, usvojila je dijalog i progresivne političke odluke za rješavanje sukoba u delti Nigera i vraćanje mira u regiji. Drugo, na osnovu mirnog rješavanja sukoba kroz dijalog i progresivno kreiranje politike, Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa da će nigerijska ekonomija doživjeti rast od 0.8 u 2017. godini, što će zemlju izvesti iz recesije. Razlog za ovaj ekonomski rast je taj što su vađenje nafte, proizvodnja i izvoz nastavljeni nakon što je vlada pokrenula planove da odgovori na zahtjeve Osvetnika delte Nigera.
Vladine politike prema sukobu u delti Nigera: prošlost i sadašnjost
Da bi se razumjela trenutna vladina politika prema delti Nigera, važno je razmotriti politiku prošlih vladinih administracija i njihovu ulogu u eskalaciji ili deeskalaciji sukoba u delti Nigera.
Prvo, različite vladine administracije Nigerije provodile su politiku koja je favorizovala upotrebu vojne intervencije i represije za upravljanje krizama u delti Nigera. Obim u kojem je vojna sila korištena može biti različit u svakoj administraciji, ali vojna sila je bila prva politička odluka donesena za suzbijanje nasilja u delti Nigera. Nažalost, mjere prinude nikada nisu djelovale u delti Nigera iz više razloga: nepotrebni gubitak života na obje strane; pejzaž favorizuje deltane Nigera; pobunjenici su veoma sofisticirani; na naftnim objektima nastaje prevelika šteta; mnogi strani radnici su kidnapovani tokom sukoba s vojskom; i što je najvažnije, upotreba vojne intervencije u delti Nigera produžava sukob koji zauzvrat osakaćuje nigerijsku ekonomiju.
Drugo, da bi odgovorio na aktivnosti Pokreta za opstanak naroda Ogoni (MOSOP) početkom 1990-ih, tadašnji vojni diktator i šef države, general Sani Abacha, uspostavio je i koristio politiku odvraćanja smrtnom kaznom. Osuđujući devetoricu Ogoni na smrt vješanjem 1995. – uključujući vođu Pokreta za opstanak naroda Ogoni, Kena Saro-Wiwa, i njegovih osam drugova – zbog navodnog poticanja na ubistvo četiri starešine Ogonija koji su podržavali savezna vlada, vojna vlada Sani Abache htela je da odvrati narod delte Nigera od daljih agitacija. Ubistvo devetorke Ogoni dobilo je i nacionalnu i međunarodnu osudu, i nije uspjelo odvratiti ljude iz Delte Nigera od njihove borbe za socijalnu, ekonomsku i ekološku pravdu. Pogubljenje Ogoni Nine dovelo je do intenziviranja borbi u delti Nigera, a kasnije i do pojave novih društvenih i militantnih pokreta u regionu.
Treće, putem zakona Kongresa, Komisija za razvoj delte Nigera (NDDC) je stvorena u zoru demokratije 2000. godine tokom vladine administracije predsjednika Oluseguna Obasanja. Kao što naziv ove komisije sugeriše, politički okvir na kojem se zasniva ova inicijativa se fokusira na stvaranje, implementaciju i održavanje razvojnih projekata koji imaju za cilj da odgovore na osnovne potrebe ljudi iz delte Nigera – uključujući, ali ne ograničavajući se na čistu životnu sredinu i vodu , smanjenje zagađenja, kanalizacija, radna mjesta, politička participacija, dobra infrastruktura, kao i neki od ciljeva održivog razvoja: dobro zdravlje i blagostanje, smanjenje nejednakosti, odgovorna proizvodnja i potrošnja, poštovanje života ispod vode, poštovanje života na kopnu , mir, pravda i funkcionalne institucije.
Četvrto, da bi se smanjio uticaj aktivnosti Pokreta za emancipaciju delte Nigera (MEND) na nigerijsku ekonomiju i da bi odgovorila na zahtjeve Nigerskih Deltana, vlada predsjednika Umarua Muse Yar'Adue se udaljila od upotreba vojne sile i kreirani programi razvoja i restorativne pravde za deltu Nigera. Godine 2008. stvoreno je Ministarstvo za poslove delte Nigera da služi kao agencija za koordinaciju programa razvojne i restorativne pravde. Razvojni programi su trebali odgovoriti na stvarne i uočene ekonomske nepravde i isključenost, štetu po životnu sredinu i zagađenje vode, pitanja nezaposlenosti i siromaštva. Za program restorativne pravde, predsjednik Umaru Musa Yar'Adua je svojom izvršnom naredbom od 26. juna 2009. dao amnestiju pobunjenicima u delti Nigera. Borci iz Delte Nigera bacili su oružje, rehabilitovali se, prošli tehničku i stručnu obuku, kao i mjesečne naknade od savezne vlade. Neki od njih su dobili grantove za dalje školovanje u sklopu paketa amnestije. I razvojni program i program restorativne pravde bili su ključni za obnavljanje mira u delti Nigera dugo vremena, što je zauzvrat podstaklo nigerijsku ekonomiju do pojave Osvetnika delte Nigera 2016.
Peto, prva politička odluka sadašnje vladine administracije – predsjednika Muhammadua Buharija – prema delti Nigera bila je obustavljanje predsjedničke amnestije ili programa restorativne pravde koji su uspostavile prethodne vlade, navodeći da program amnestije omogućava i nagrađuje kriminalce. Vjeruje se da je takva radikalna promjena politike glavni uzrok rata Osvetnika Delte Nigera protiv naftnih postrojenja 2016. Da bi odgovorila na sofisticiranost Osvetnika Delte Nigera i ogromnu štetu koju su nanijeli naftnim instalacijama, Buharijeva vlada je razmotrila korištenje vojne intervencije vjerujući da je kriza u delti Nigera problem reda i zakona. Međutim, kako je nigerijska ekonomija upala u recesiju zbog nasilja u delti Nigera, Buharijeva politika u vezi sa konfliktom u delti Nigera promijenila se od isključive upotrebe vojne sile do dijaloga i konsultacija sa starješinama i liderima Delte Nigera. Nakon primjetne promjene u vladinoj politici prema sukobu u delti Nigera, uključujući ponovno uvođenje programa amnestije, kao i povećanje budžeta za amnestiju, i nakon što su vidjeli tekući dijalog između vlade i lidera Delte Nigera, Osvetnici delte Nigera suspendovani su njihove operacije. Od početka 2017. u delti Nigera vlada relativni mir. Vađenje i proizvodnja nafte su nastavljeni, dok se nigerijska ekonomija postepeno oporavlja od recesije.
Efikasnost politike
Konflikt u delti Nigera, razarajući uticaj koji ima na nigerijsku ekonomiju, njene prijetnje miru i sigurnosti, te pokušaji rješavanja sukoba od strane nigerijske vlade mogli bi se objasniti i razumjeti iz teorije efikasnosti. Neki teoretičari politike poput Deborah Stone vjeruju da je javna politika paradoks. Između ostalog, javna politika je paradoks između efikasnosti i efektivnosti. Jedna je stvar da javna politika bude efikasna; druga je stvar da ta politika bude efikasna. Za kreatore politike i njihove politike se kaže da jesu efikasan ako i samo ako postižu maksimalne rezultate uz minimalne troškove. Efikasni kreatori politike i politike ne potiču gubljenje vremena, resursa, novca, vještina i talenata i potpuno izbjegavaju dupliranje. Efikasne politike dodaju maksimalnu vrijednost životima maksimalnog broja ljudi u društvu. Naprotiv, za kreatore politike i njihove politike se kaže da jesu efektivan ako ispunjavaju samo određeni cilj – bez obzira na to kako je taj cilj ispunjen i za koga je ispunjen.
Uz gornju razliku između efikasnosti i efektivnosti – i znajući da politika ne može biti efikasna ako prije svega nije efikasna, ali politika može biti efikasna i bez efikasne – potrebno je odgovoriti na dva pitanja: 1) Da li te političke odluke donose nigerijske vlade za rješavanje sukoba u delti Nigera efikasno ili neefikasno? 2) Ako su neefikasni, koje radnje treba preduzeti da im se pomogne da postanu efikasniji i daju najefikasnije rezultate za većinu ljudi u društvu?
O neefikasnosti nigerijske politike prema delti Nigera
Ispitivanje glavnih političkih odluka koje su donele prošle i sadašnje vlade Nigerije, kao što je gore predstavljeno, i njihova nesposobnost da obezbede održiva rešenja za krizu u delti Nigera može dovesti do zaključka da su ove politike neefikasne. Da su efikasni, dali bi maksimalne rezultate uz minimalne troškove, uz izbjegavanje dupliciranja i nepotrebnog gubljenja vremena, novca i resursa. Ako političari i kreatori politike ostave po strani etno-političko rivalstvo i koruptivnu praksu i iskoriste svoj zdrav razum, nigerijska vlada može kreirati politiku bez pristrasnosti koja može adekvatno odgovoriti na zahtjeve naroda Delte Nigera i proizvesti trajne rezultate čak i uz ograničen budžet i resurse . Umjesto da kreiraju efikasne politike, prethodne vlade i sadašnja vlast su gubile mnogo vremena, novca i resursa, te se bavile dupliciranjem programa. Predsjednik Buhari je u početku smanjio program amnestije, smanjio budžet za njegovu kontinuiranu implementaciju i pokušao koristiti vojnu intervenciju u delti Nigera – politički potezi koji su ga udaljili od prethodne administracije. Ishitrene političke odluke poput ovih mogu samo izazvati konfuziju u regionu i stvoriti vakuum za intenziviranje nasilja.
Još jedan faktor koji treba uzeti u obzir je birokratska priroda politika i programa dizajniranih za rješavanje krize delte Nigera, istraživanja nafte, proizvodnje i izvoza. Pored Komisije za razvoj delte Nigera (NDDC) i Federalnog ministarstva za poslove delte Nigera, čini se da postoje mnoge druge agencije koje su stvorene i na saveznom i na državnom nivou da nadgledaju društveno-ekonomski i ekološki razvoj regije delte Nigera. Iako Nigerijska nacionalna naftna korporacija (NNPC) sa svojih jedanaest podružnica i Federalno ministarstvo naftnih resursa imaju mandat da koordiniraju istraživanje nafte i plina, proizvodnju, izvoz, regulaciju i mnoga druga logistička područja, oni također imaju korporativne društvene odgovornosti unutar Delta Nigera kao i moć da preporuči i provede reforme politike povezane sa naftom i gasom delte Nigera. Takođe, sami primarni akteri – multinacionalne kompanije za naftu i gas – na primer Shell, ExxonMobil, Elf, Agip, Chevron, i tako dalje, kreirali su projekte razvoja zajednice koji imaju za cilj poboljšanje života Nigerskih Deltana.
Uz sve ove napore, neko se može zapitati: zašto se starosjedioci Delte Nigera još uvijek žale? Ako se i dalje agitiraju za socijalnu, ekonomsku, ekološku i političku pravdu, onda to znači da vladine politike za rješavanje ovih pitanja, kao i napori za razvoj zajednice koje ulažu naftne kompanije, nisu efikasne i dovoljne. Ako je program amnestije, na primjer, osmišljen da najviše koristi bivšim militantima, šta je sa običnim starosjediocima delte Nigera, njihovom djecom, obrazovanjem, životnom sredinom, vodom od koje ovise za poljoprivredu i ribolov, putevima, zdravstvom i drugim stvarima koje mogu poboljšati njihovo blagostanje? Vladine politike i projekti razvoja zajednice naftnih kompanija takođe bi trebalo da se implementiraju na lokalnom nivou kako bi bili od koristi običnih ljudi u regionu. Ovi programi treba da se implementiraju na takav način da se obični starosedeoci delte Nigera osećaju osnaženo i uključeno. Da bi se formulisale i sprovele efikasne politike koje će se baviti konfliktom u delti Nigera, imperativ je da kreatori politike prvo razaznaju i identifikuju zajedno sa ljudima u delti Nigera šta se smatra važnim i sa pravim ljudima za rad.
Na putu naprijed
Pored identifikacije šta se smatra važnim i pravih ljudi sa kojima treba raditi za efikasnu implementaciju politike, neke važne preporuke su date u nastavku.
- Prvo, kreatori politike treba da prepoznaju da sukob u delti Nigera ima dugu istoriju ukorenjenu u socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj nepravdi.
- Drugo, vlada i drugi akteri treba da shvate da su posledice krize u delti Nigera visoke i da imaju razarajući uticaj na nigerijsku ekonomiju, kao i na međunarodno tržište.
- Treće, trebalo bi težiti višestrukim rješenjima sukoba u delti Nigera uz isključenje vojne intervencije.
- Četvrto, čak i kada su službenici za provođenje zakona raspoređeni da štite naftna postrojenja, trebali bi se pridržavati etičke norme koja kaže „ne nanositi štetu“ civilima i domorodačkim stanovništvom delte Nigera.
- Peto, vlada mora povratiti povjerenje Deltana Nigera tako što će im dokazati da je vlada na njihovoj strani kroz formulisanje i implementaciju efikasnih politika.
- Šesto, treba razviti efikasan način koordinacije postojećih i novih programa. Efikasna koordinacija implementacije programa će osigurati da obični starosjedioci delte Nigera imaju koristi od ovih programa, a ne samo odabrana grupa uticajnih ljudi.
- Sedmo, ekonomiju Nigerije treba diverzifikovati stvaranjem i implementacijom efikasnih politika koje će favorizovati slobodno tržište, istovremeno otvarajući vrata za ulaganja i širenje drugih sektora kao što su poljoprivreda, tehnologija, proizvodnja, zabava, građevinarstvo, transport (uključujući željeznicu), čistu energiju i druge moderne inovacije. Diverzificirana ekonomija smanjit će ovisnost vlade o nafti i plinu, smanjiti političke motivacije vođene novcem od nafte, poboljšati socijalno i ekonomsko blagostanje svih Nigerijaca i rezultirati održivim ekonomskim rastom Nigerije.
Autor, dr Basil Ugorji, je predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje. Stekao je doktorat. u analizi i rješavanju sukoba na Odsjeku za studije rješavanja sukoba, Fakulteta umjetnosti, humanističkih i društvenih nauka, Nova Southeastern University, Fort Lauderdale, Florida.
