Transformacija etničkih sukoba i izgradnja mira u Chittagong Hill Tracts, Bangladeš

Sažetak:

Chittagong Hill Tracts (CHT) je iskusio sukobe i nasilje u kolonijalnim i postkolonijalnim periodima. Etničko nasilje u Bangladešu nakon sticanja nezavisnosti postoji tamo od 1980-ih. Uprkos formalnom okončanju oružanog sukoba između snaga državne sigurnosti i mirovnih snaga autohtonog naroda mirovnim sporazumom 1997. godine, međuzajedničko nasilje se nastavlja u CHT-u. Ovaj rad istražuje istaknute faktore CHT sukoba primjenom modela socijalnog kubizma unutar kritičkog i emancipatorskog okvira izgradnje mira. CHT sukob je rezultat oduzimanja posjeda autohtonih zajednica sa zemlje njihovih predaka, uskraćivanja domorodačkog stanovništva njihovih tradicionalnih i običajnih praksi u odnosu na prirodu i okoliš, i šutnje o njihovoj historiji, potrebama i identitetima. Ovaj rad tvrdi da je CHT sukob složen i dugotrajan zbog međusobno povezanih faktora sukoba koje je potrebno uzeti u obzir kako bi se sukob transformirao i izgradio mir na CHT teritoriji Bangladeša. Ovaj rad ima ogromne istraživačke i političke implikacije za transformativnu i konstruktivnu izgradnju mira u CHT-u baveći se višeuzročnim pokretačkim snagama društvene kocke tekućeg etničkog nasilja.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Rahman, Aziz; Ali, Mohsin (2019). Transformacija etničkih sukoba i izgradnja mira u Chittagong Hill Tracts, Bangladeš

Journal of Living Together, 6 (1), str. 110-132, 2019, ISSN: 2373-6615 (Štampa); 2373-6631 (na mreži).

@Article{Rahman2019
Naslov = {Transformacija etničkih sukoba i izgradnja mira u Chittagong Hill Tracts, Bangladeš}
Autor = {Aziz Rahman i Mohsin Ali }
Url = {https://icermediation.org/ethnic-conflict-in-bangladesh/}
ISSN = {2373-6615 (štampa); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2019}
Datum = {2019-12-18}
Časopis = {Journal of Living Together}
Volumen = {6}
Broj = {1}
Stranice = {110-132}
Izdavač = {Međunarodni centar za etno-vjersku medijaciju}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2019}.

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio