Etno-religijski sukob u Nigeriji: analiza i rješenje

Sažetak:

Od spajanja sjevernih i južnih regija Nigerije 1914. od strane britanske kolonijalne vlade, Nigerijci su nastavili raspravljati o pitanjima mirnog suživota među svojim različitim etničkim grupama s jedne strane, i između kršćana i muslimana s druge strane. Pitanje o zajedničkom životu u miru pojavilo se u nigerijskoj nacionalnoj debati kao rezultat nasilne konfrontacije koja se dešavala među „etničkim grupama u sukobu” (Horowitz, 2000.), uključujući građanski rat 1967-1970. – trogodišnji krvavi rat koji je prvenstveno vodio narod Igbo s jugoistoka, koji predstavlja kršćansko stanovništvo, i narod Hausa-Fulani sa sjevera, koji predstavlja muslimansko stanovništvo -, etno-religijski masakri nakon građanskog rata i nedavni terorizam Boko Harama što je rezultiralo smrću hiljada ljudi uključujući muslimane i kršćane i dovelo do uništenja imovine, vrijedne infrastrukture i razvojnih projekata. Iznad svega, Boko Haram predstavlja ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, uzrokuje humanitarnu katastrofu, psihičke traume, poremećaj školskih aktivnosti, nezaposlenost i povećanje siromaštva, što rezultira slabom ekonomijom. Teroristički napadi Boko Harama su zaista ponovo pokrenuli staru debatu o tome šta znači da muslimani i kršćani, Igbosi, Hausa-Fulani, Yorube i etničke manjine koegzistiraju i žive zajedno u miru i harmoniji. Oslanjajući se na postkolonijalnu kritiku (Tyson, 2015) i druge relevantne teorije društvenih sukoba iz područja rješavanja konflikata, ovaj rad nastoji analizirati, kroz medicinsko-dijagnostičku metodu istraživanja, pokretače, dinamiku i izvore etno-vjerskih sukoba u Nigeriji. . U radu se izlažu različiti načini na koje bi se ova vrsta sukoba mogla riješiti.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Ugorji, Basil (2017). Etno-religijski sukob u Nigeriji: analiza i rješenje

Journal of Living Together, 4-5 (1), str. 164-192, 2017, ISSN: 2373-6615 (Štampa); 2373-6631 (na mreži).

@Članak{Ugorji2017
Naslov = {Etno-vjerski sukob u Nigeriji: analiza i rješenje}
Autor = {Basil Ugorji}
Url = {https://icermediation.org/ethno-religious-conflict-in-nigeria/}
ISSN = {2373-6615 (štampa); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2017}
Datum = {2017-12-18}
IssueTitle = {Živjeti zajedno u miru i harmoniji}
Časopis = {Journal of Living Together}
Volumen = {4-5}
Broj = {1}
Stranice = {164-192}
Izdavač = {Međunarodni centar za etno-vjersku medijaciju}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2017}.

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio