Slučaj etno-religijskog identiteta

 

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Slučaj etno-religijskog identiteta je sukob između poglavara grada i sveštenika pravoslavne crkve. Jamal je cijenjeni musliman, etnički Oromo i poglavar malog grada u regiji Oromia u zapadnoj Etiopiji. Daniel je pravoslavni hrišćanin, etnički Amhara i ugledni sveštenik Etiopske pravoslavne crkve u istom gradu.

Od kada je preuzeo funkciju 2016. godine, Jamal je poznat po svojim naporima za razvoj grada. Sarađivao je sa mnogim ljudima u društvu na prikupljanju novca i izgradnji srednje škole, koju grad ranije nije imao. Prepoznat je po onome što je radio u zdravstvu i sektoru usluga. Mnogi poslovni ljudi i žene ga hvale za omogućavanje mikrofinansijskih usluga i subvencija za vlasnike malih preduzeća u gradu. Iako se smatra pobornikom promjena, neki ga kritikuju zbog davanja preferencijalnog tretmana članovima svoje grupe – etničkim Oromima i muslimanima – u raznim administrativnim, društvenim i poslovnim projektima.

Danijel služi Etiopskoj pravoslavnoj crkvi već tridesetak godina. Kako je rođen u gradu, poznat je po svojoj strasti, neumornoj službi i bezuslovnoj ljubavi prema hrišćanstvu i crkvi. Nakon što je postao sveštenik 2005. godine, posvetio je svoj život službi u svojoj crkvi, istovremeno ohrabrujući mlade pravoslavne hrišćane da rade za svoju crkvu. On je najomiljeniji sveštenik među mlađom generacijom. Dalje je poznat po svojoj borbi za zemljišno pravo crkve. Čak je pokrenuo pravni spor tražeći od vlade da vrati parcele u vlasništvu crkve koje je oduzeo prethodni vojni režim.

Ove dvije poznate osobe bile su umiješane u sukob zbog plana Jamalove administracije da izgradi poslovni centar na lokaciji koja, prema mišljenju sveštenika i većine pravoslavnih hrišćana, istorijski pripada pravoslavnoj crkvi i poznata po mjestu za proslavu Bogojavljenja. Jamal je naredio timu svoje administracije da označi područje, a građevinskim agentima da započnu izgradnju poslovnog centra. Sveštenik Danijel je pozvao subraću pravoslavne hrišćane da zaštite svoju zemlju i brane se od napada na njihovu religiju u ime razvoja. Nakon poziva sveštenika, grupa mladih pravoslavnih hrišćana uklonila je table i najavila da bi gradnja centra trebalo da prestane. Protestirali su ispred kancelarije načelnika grada, a demonstracije su prerasle u nasilje. Zbog nasilnog sukoba koji je izbio između demonstranata i policije, ubijena su dva mlada pravoslavca. Savezna vlada je naredila da se plan izgradnje odmah prekine i pozvala je i Jamala i svećenika Daniela u glavni grad na dalje pregovore.

Priče drugih — kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Jamalova priča – Sveštenik Danijel i njegovi mladi sledbenici su prepreka razvoju

Pozicija:

Sveštenik Danijel treba da prestane da ometa razvojne napore grada. Trebao bi prestati ohrabrivati ​​mlade pravoslavne kršćane na nasilne aktivnosti u ime vjerskih sloboda i prava. On treba da prihvati odluku uprave i da sarađuje na izgradnji centra. 

Interesi:

razvoja: Kao načelnik grada, ja imam odgovornost da razvijam grad. Nemamo niti jedan organizovani poslovni centar za pravilno poslovanje različitih poslovnih aktivnosti. Naše tržište je veoma tradicionalno, neorganizovano i nezgodno za širenje poslovanja. Naši susjedni gradovi imaju velike poslovne prostore gdje kupci i prodavci lako komuniciraju. Gubimo potencijalne poslovne ljude i žene jer se sele u velike centre u susjednim gradovima. Naši ljudi su primorani da zavise od drugih gradova u kupovini. Izgradnja uređenog poslovnog centra doprinijeće razvoju našeg grada privlačenjem poslovnih ljudi i žena. 

mogućnosti zapošljavanja: Izgradnja poslovnog centra ne samo da će pomoći vlasnicima biznisa, već će i stvoriti mogućnosti za zapošljavanje naših ljudi. Plan je da se izgradi veliki poslovni centar koji će stvoriti prilike za zapošljavanje stotina muškaraca i žena. Ovo će pomoći našoj mladoj generaciji. Ovo je za sve nas, a ne za određenu grupu ljudi. Naš cilj je razvoj našeg grada; da ne napada religiju.

Korištenje dostupnih resursa: Odabrano zemljište nije u vlasništvu nijedne institucije. To je vlasništvo vlade. Mi samo koristimo raspoložive resurse. Odabrali smo ovo područje jer je to vrlo pogodno mjesto za poslovanje. To nema nikakve veze sa vjerskim napadima. Mi ne ciljamo nijednu religiju; mi samo pokušavamo da razvijemo naš grad sa onim što imamo. Tvrdnja da to mjesto pripada crkvi nije potkrijepljena nikakvim pravnim dokazima. Crkva nikada nije posjedovala određeno zemljište; nemaju dokument za to. Da, koristili su to mjesto za proslavu Bogojavljenja. Oni su prakticirali takve vjerske aktivnosti na zemlji u vlasništvu države. Moja administracija ili prethodne administracije nisu zaštitile ovu državnu imovinu jer nismo imali nikakav plan da koristimo navedeno zemljište. Sada smo razvili plan za izgradnju poslovnog centra na zemljištu u vlasništvu države. Svoje Bogojavljenje mogu proslaviti na bilo kojem slobodnom prostoru, a za uređenje tog mjesta spremni smo raditi sa crkvom.

Priča sveštenika Danijela – Jamalov cilj je da razvlasti crkvu, a ne da razvije grad.

Pozicija:

Plan nije za dobrobit grada kao što je Jamal više puta izjavio. To je namjerno osmišljen napad na našu crkvu i identitet. Kao odgovoran sveštenik, neću prihvatiti bilo kakav napad na moju crkvu. Nikada neću dozvoliti bilo kakvu izgradnju; radije bih poginuo boreći se za svoju crkvu. Neću prestati pozivati ​​vjernike da zaštite svoju crkvu, svoj identitet i svoju imovinu. To nije jednostavno pitanje oko kojeg mogu napraviti kompromis. To je prilično ozbiljan napad uništavanja istorijskog prava crkve.

Interesi:

istorijska prava: Na ovoj lokaciji već stoljećima slavimo Bogojavljenje. Naši preci su blagoslovili ovo područje za Bogojavljenje. Molili su se za blagoslov vode, pročišćenje mjesta i zaštitu od bilo kakvih napada. Sada je naša odgovornost da zaštitimo našu crkvu i imovinu. Imamo istorijsko pravo na to mjesto. Znamo da Jamal kaže da nemamo pravni papir, ali hiljade ljudi koji svake godine slave Bogojavljenje na ovoj lokaciji naši su pravni svjedoci. Ova zemlja je naša zemlja! Nećemo dozvoliti bilo kakvu izgradnju na ovom mestu. Naš interes je da sačuvamo naše istorijsko pravo.

Vjerske i etničke predrasude: Znamo da je Jamal od pomoći muslimanima, ali ne i nama kršćanima. Svakako znamo da je Jamal smatrao Etiopsku pravoslavnu crkvu crkvom koja uglavnom služi etničkoj grupi Amhara. On je Oromo koji radi za Orome i vjeruje da mu crkva nema šta ponuditi. Većina Oromosa u ovoj oblasti nisu pravoslavni hrišćani; ili su protestanti ili muslimani i on vjeruje da može lako mobilizirati druge protiv nas. Mi pravoslavni hrišćani smo manjina u ovom gradu i naš broj se svake godine smanjuje zbog prisilnih migracija u druge krajeve zemlje. Znamo da nas tjeraju da napustimo mjesto u ime razvoja. Nećemo otići; radije ćemo umrijeti ovdje. Možemo se smatrati manjinom po broju, ali mi smo većina uz blagoslov našeg Boga. Naš glavni interes je da budemo jednako tretirani i da se borimo protiv vjerskih i etničkih predrasuda. Molimo Jamala da nam ostavi našu imovinu. Znamo da je pomagao muslimanima da sagrade svoju džamiju. On im je dao zemlju da sagrade svoju džamiju, ali ovdje pokušava da uzme našu zemlju. Nikada nas nije konsultovao u vezi sa planom. To smatramo ozbiljnom mržnjom prema našoj vjeri i postojanju. Nikada nećemo odustati; naša nada je u Boga.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Abdurahman Omar, 2019

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio