Ka postizanju etno-religijske mirne koegzistencije u Nigeriji
sažetak
Političkim i medijskim diskursima dominira zatrovana retorika vjerskog fundamentalizma, posebno među tri abrahamske vjere islama, kršćanstva i judaizma. Ovaj dominantni diskurs je podstaknut i imaginarnim i stvarnim civilizacijskim sukobom teze koju je promovirao Samuel Huntington kasnih 1990-ih.
Ovaj rad usvaja pristup uzročno-posledične analize u ispitivanju etno-religijskih sukoba u Nigeriji, a zatim se skreće sa ovog preovlađujućeg diskursa kako bi argumentirao međuzavisnu perspektivu koja vidi kako tri abrahamske vjere rade zajedno u različitim kontekstima kako bi se uključile i ponudile rješenja za društveni, politički, ekonomski i kulturni problemi u lokalizovanom kontekstu različitih zemalja. Stoga, umjesto mržnjom ispunjenog antagonističkog diskursa o superiornosti i dominaciji, rad se zalaže za pristup koji pomiče granice mirnog suživota na potpuno novi nivo.
Uvod
Tokom godina do danas, mnogi muslimani širom svijeta s nostalgijom primjećuju trendove moderne debate u Americi, Evropi, Africi i Nigeriji, posebno o islamu i muslimanima i kako se ova debata vodi prvenstveno kroz senzacionalno novinarstvo i ideološki napad. Stoga će biti potcijenjeno reći da je islam na prvom mjestu suvremenog diskursa i da ga mnogi u razvijenom svijetu nažalost pogrešno razumiju (Watt, 2013).
Vrijedi napomenuti da islam od pamtivijeka na nedvosmislenom jeziku poštuje, poštuje i smatra svetim ljudski život. Prema Kur'anu 5:32, Allah kaže: “...Mi smo odredili sinovima Israilovim da onaj ko ubije dušu osim ako to nije (u kazni) za ubistvo ili širenje nestašluka na zemlji, bude kao da je pobio cijelo čovječanstvo; a onaj ko spasi život biće kao da je dao život cijelom čovječanstvu...” (Ali, 2012).
Prvi dio ovog rada pruža kritičku analizu različitih etno-vjerskih sukoba u Nigeriji. Drugi dio rada razmatra vezu između kršćanstva i islama. Također se razmatraju neke od ključnih tema i historijskih postavki koje utiču na muslimane i nemuslimane. Treći dio zaključuje diskusiju sažetkom i preporukama.
Etno-religijski sukobi u Nigeriji
Nigerija je multietnička, multikulturalna i multireligijska nacionalna država sa preko četiri stotine etničkih nacionalnosti povezanih s mnogim vjerskim zajednicama (Aghemelo & Osumah, 2009). Od 1920-ih, Nigerija je doživjela priličan broj etno-vjerskih sukoba u sjevernim i južnim regijama, tako da su putokaz ka njenoj nezavisnosti karakterizirali sukobi uz upotrebu opasnog oružja kao što su oružje, strijele, lukovi i mačete, što je na kraju rezultiralo u građanskom ratu od 1967. do 1970. (Best & Kemedi, 2005). U 1980-im godinama, Nigeriju (posebno državu Kano) harao je međumuslimanski sukob u Maitatsineu koji je orkestrirao kamerunski sveštenik koji je ubio, osakatio i uništio imovinu vrijednu više miliona naira.
Muslimani su bili glavne žrtve napada, iako je nekoliko nemuslimana jednako pogođeno (Tamuno, 1993.). Grupa Maitatsine proširila je svoj haos na druge države kao što su Rigassa/Kaduna i Maiduguri/Bulumkutu 1982., Jimeta/Yola i Gombe 1984., Zango Kataf kriza u državi Kaduna 1992. i Funtua 1993. (Best, 2001). Ideološka sklonost grupe bila je potpuno izvan glavne struje islamskih učenja i ko god se suprotstavljao učenju grupe postao je predmet napada i ubijanja.
Godine 1987. došlo je do izbijanja međureligijskih i etničkih sukoba na sjeveru, poput krize Kafanchan, Kaduna i Zaria između kršćana i muslimana u Kaduni (Kukah, 1993). Neke od kula od slonovače postale su i pozorište nasilja od 1988. do 1994. između muslimanskih i kršćanskih studenata, kao što su Bayero Univerzitet Kano (BUK), Univerzitet Ahmadu Bello (ABU) Zaria i Univerzitet Sokoto (Kukah, 1993). Etno-religijski sukobi nisu jenjavali, već su se produbili 1990-ih, posebno u regionu srednjeg pojasa, kao što su sukobi između Sayawa-Hausa i Fulanija u oblasti lokalne uprave Tafawa Balewa u državi Bauchi; zajednice Tiv i Jukun u državi Taraba (Otite & Albert, 1999.) i između Bassa i Egbura u državi Nasarawa (Best, 2004.).
Jugozapadni region nije bio potpuno izolovan od sukoba. Godine 1993. došlo je do nasilnih nereda izazvanih poništavanjem izbora 12. juna 1993. na kojima je pobijedio pokojni Moshood Abiola, a njegovi rođaci su poništenje shvatili kao neometanje pravde i uskraćivanje njihovog reda da upravljaju državom. Ovo je dovelo do nasilnog sukoba između sigurnosnih agencija savezne vlade Nigerije i članova Narodnog kongresa O'dua (OPC) koji predstavljaju srodnike Yoruba (Best & Kemedi, 2005.). Sličan sukob je kasnije proširen na jug-jug i jugoistok Nigerije. Na primjer, Egbesu Boys (EB) u južnoj Nigeriji su povijesno nastali kao Ijaw kulturna i vjerska grupa, ali su kasnije postali grupa milicija koja je napadala vladine objekte. Njihova akcija, kako su tvrdili, zasnovana je na istraživanju i eksploataciji naftnih resursa tog regiona od strane države Nigerije i nekih multinacionalnih korporacija kao parada pravde u delti Nigera, uz isključenje većine starosedelaca. Ružna situacija dovela je do pojave grupa milicija kao što su Pokret za emancipaciju Delte Nigera (MEND), Narodne dobrovoljačke snage Delte Nigera (NDPVF) i Delta Vigilante Nigera (NDV).
Situacija nije bila drugačija ni na jugoistoku gdje su djelovali Bakassi Boys (BB). BB je formirana kao budna grupa sa jedinim ciljem da zaštiti i pruži sigurnost za Igbo biznismene i njihove klijente od neprestanih napada naoružanih pljačkaša zbog nemogućnosti nigerijske policije da ispuni svoju odgovornost (HRW & CLEEN, 2002. :10). Ponovo od 2001. do 2004. u državi Plateau, dotad mirna država imala je gorak dio etno-vjerskih sukoba između uglavnom Fulani-Wase muslimana koji su stočari i Taroh-Gamai milicija koje su pretežno kršćani i tradicionalni sljedbenici Afrike. Ono što je prvobitno započelo kao sukobi domorodaca i doseljenika kasnije je kulminiralo vjerskim sukobima kada su političari iskoristili situaciju da poravnaju račune i dobiju prednost nad svojim percipiranim političkim rivalima (Global IDP Project, 2004). Kratak uvid u historiju etno-religijskih kriza u Nigeriji ukazuje na činjenicu da su krize u Nigeriji imale i vjersku i etničku obojenost, za razliku od percipiranog monohromatskog utiska vjerske dimenzije.
Veza između kršćanstva i islama
Kršćani-muslimani: Pristalice Abrahamskog vjerovanja monoteizma (TAUHID)
I kršćanstvo i islam imaju svoje korijene u univerzalnoj poruci monoteizma koju je prorok Ibrahim (Abraham) mir nad njim (a.s.) propovijedao čovječanstvu tokom svog vremena. Pozvao je čovječanstvo do jedinog pravog Boga i da oslobodi čovječanstvo od robovanja čovjeka čovjeku; na služenje čovjeka Svemogućem Bogu.
Najpoštovaniji Allahov Poslanik, Isa (Isus Krist) (pboh) slijedio je isti put kao što je objavljeno u Novoj međunarodnoj verziji (NIV) Biblije, Ivan 17:3 “Sada je ovo vječni život: da te poznaju, jedini pravi Bog i Isus Hrist, koga si ti poslao.” U drugom dijelu NIV-a Biblije, Marko 12:32 kaže: „Dobro rečeno, učitelju“, odgovorio je čovjek. „U pravu ste kada kažete da je Bog jedan i da nema drugog osim njega“ (Bible Study Tools, 2014.).
Poslanik Muhammed (a.s.) je također slijedio istu univerzalnu poruku sa snagom, otpornošću i pristojnošću koja je prikladno prikazana u Slavnom Kur'anu 112:1-4: “Reci: On je Allah Jedini i Jedinstveni; Allah koji nikome nije potreban i kome su svi potrebni; On ne rađa niti je rođen. I niko nije uporediv sa Njim” (Ali, 2012).
Zajednička riječ između muslimana i kršćana
Bilo da se radi o islamu ili kršćanstvu, ono što je zajedničko objema stranama je da su pripadnici obje vjere ljudska bića i sudbina ih povezuje kao Nigerijce. Pristalice obje religije vole svoju zemlju i Boga. Osim toga, Nigerijci su veoma gostoljubivi i ljudi pune ljubavi. Vole da žive u miru jedni sa drugima i sa drugim ljudima na svetu. U novije vrijeme je primijećeno da su neka od moćnih oruđa koje koriste nestašluke da izazovu nezadovoljstvo, mržnju, nejedinstvo i plemenski rat su etnička pripadnost i religija. U zavisnosti od toga kojoj strani podjele pripadate, uvijek postoji sklonost jedne strane da ima prednost nad drugom. Ali Uzvišeni Allah opominje sve i svašta u Kur'anu 3:64 na “Recite: O ljudi iz Knjige! Dođite do zajedničkih odnosa između nas i vas: da ne obožavamo nikoga osim Boga; među nama podići druge gospodare i pokrovitelje osim Boga.” Ako se tada vrate, kažete: „Svjedočite da se mi (barem) klanjamo Božjoj Volji“ kako bismo došli do zajedničke riječi kako bi svijet pokrenuli naprijed (Ali, 2012).
Kao muslimani, naređujemo našoj kršćanskoj braći da istinski prepoznaju naše razlike i cijene ih. Važno je da se više fokusiramo na oblasti u kojima se slažemo. Trebali bismo raditi zajedno na jačanju naših zajedničkih veza i osmišljavanju mehanizma koji će nam omogućiti da međusobno cijenimo područja u kojima se ne slažemo, uz uzajamno poštovanje jedni prema drugima. Kao muslimani, mi vjerujemo u sve prošle Allahove poslanike i poslanike bez ikakve diskriminacije među njima. I o tome, Allah u Kur'anu 2:285 naređuje: “Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama i ono što je objavljeno Abrahamu i Ismailu, Isaku i Jakovu i njegovim potomcima, i učenja koja Allah je dao Mojsiju i Isusu i drugim poslanicima. Ne pravimo nikakvu razliku između nijednog od njih; i Njemu se pokoravamo” (Ali, 2012).
Jedinstvo u različitosti
Sva ljudska bića su tvorevina Svemogućeg Boga od Adema (alejhi selam) do sadašnjih i budućih generacija. Razlike u našim bojama, geografskim lokacijama, jezicima, religijama i kulturi, između ostalog, manifestacije su dinamike ljudske rase kao što je spomenuto u Kur'anu 30:22, tako da je “… Njegovi znakovi su stvaranje nebesa i zemlje i raznolikost vaših jezika i boja. Zaista u tome ima znakova za mudre” (Ali, 2012). Na primjer, Kur'an 33:59 kaže da je dio vjerske obaveze muslimanskih dama da nose hidžab u javnosti kako bi “...mogle biti prepoznate, a ne zlostavljane...” (Ali, 2012). Dok se od muškaraca od muslimana očekuje da zadrže svoj muški rod držanja brade i podrezivanja brkova kako bi se razlikovali od nemuslimana; ovi drugi su slobodni da usvoje svoj vlastiti način oblačenja i identiteta bez kršenja prava drugih. Ove razlike imaju za cilj da omoguće čovječanstvu da se međusobno prepozna i iznad svega da aktualizira stvarnu suštinu svog stvaranja.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko se bori pod zastavom u znak podrške partizanskoj stvari ili kao odgovor na poziv partizanske stvari ili da pomogne partizanskoj stvari, a zatim bude ubijen, njegova smrt je smrt u cilju neznanje” (Robson, 1981). Da bi se podvukao važnost gore spomenute izjave, vrijedno je spomenuti biblijski tekst Kur'ana gdje Bog podsjeća čovječanstvo da su svi potomci istog oca i majke. Bog, Uzvišeni, sažeto sažima jedinstvo čovječanstva u Kur'anu 49:13 u ovoj perspektivi: “O čovječanstvo! Sve smo vas stvorili od muškarca i žene, i napravili od vas narode i plemena da biste se međusobno poznavali. Zaista je najplemenitiji od vas kod Allaha najbogatiji. Allah je zaista sveznajući i svjestan” (Ali, 2012).
Neće biti potpuno netačno spomenuti da muslimani u južnoj Nigeriji nisu dobili pravičan tretman od svojih kolega, posebno onih u vladama i organiziranom privatnom sektoru. Bilo je nekoliko slučajeva zlostavljanja, uznemiravanja, provokacije i viktimizacije muslimana na jugu. Na primjer, bilo je slučajeva da su mnogi muslimani sarkastično etiketirani u državnim kancelarijama, školama, na pijacama, na ulicama i četvrtima kao “ajatolah”, “OIC”, “Osama Bin Laden”, “Maitatsine”, “šerijat” i nedavno "Boko Haram". Važno je napomenuti da je elastičnost strpljenja, smještaja i tolerancije koju muslimani u južnoj Nigeriji pokazuju uprkos neugodnostima na koje nailaze, ključna za relativno miran suživot u južnoj Nigeriji.
Kako god bilo, naša je odgovornost da zajednički radimo na zaštiti i očuvanju našeg postojanja. Čineći to, moramo izbjegavati ekstremizam; budite oprezni prepoznajući naše vjerske razlike; pokazuju visok nivo razumijevanja i poštovanja jedni prema drugima, tako da se svima i svima daju jednake mogućnosti kako bi Nigerijci mogli živjeti u miru jedni s drugima, bez obzira na njihovu plemensku i vjersku pripadnost.
Mirna koegzistencija
Ne može biti smislenog razvoja i rasta ni u jednoj kriznoj zajednici. Nigerija kao nacija prolazi kroz strašno iskustvo u rukama članova grupe Boko Haram. Prijetnja ove grupe nanijela je strašnu štetu psihi Nigerijaca. Štetni efekti podlih aktivnosti grupe na društveno-političke i ekonomske sektore zemlje ne mogu se kvantifikovati u smislu gubitaka.
Količina nevinih života i imovine izgubljene za obje strane (tj. muslimane i kršćane) zbog podlih i bezbožnih aktivnosti ove grupe ne može se opravdati (Odere, 2014). To nije samo svetogrđe nego u najmanju ruku neljudski. Iako su cijenjeni ogromni napori savezne vlade Nigerije u njenom nastojanju da pronađe trajno rješenje za sigurnosne izazove zemlje, ona bi trebala udvostručiti svoje napore i iskoristiti sva sredstva uključujući, ali ne ograničavajući se na, uključivanje grupe u smislen dijalog kao što je sadržano u Kur'anu 8:61 “Ako oni budu skloni miru, priklonite mu se i vi, i uzdaj se u Allaha. On zasigurno sve čuje, svezna” kako bi se u korijenu zgusnuo bujica trenutne pobune (Ali, 2012).
preporuke
Zaštita vjerskih sloboda
Primjećuje se da su ustavne odredbe o slobodi vjeroispovijesti, vjerskom izražavanju i obavezama kako su ugrađene u član 38 (1) i (2) Ustava Savezne Republike Nigerije iz 1999. godine slabe. Stoga postoji potreba da se promoviše pristup baziran na ljudskim pravima u zaštiti vjerskih sloboda u Nigeriji (Izvještaj američkog State Departmenta, 2014.). Većina tenzija, sukoba i posljedičnih požara na jugozapadu, jugu-jugu i jugoistoku između kršćana i muslimana u Nigeriji je zbog flagrantne zloupotrebe osnovnih individualnih i grupnih prava muslimana u tom dijelu zemlje. Krize na sjeverozapadu, sjeveroistoku i sjeveroistoku također se pripisuju flagrantnoj zloupotrebi prava kršćana u tom dijelu zemlje.
Promoviranje vjerske tolerancije i uvažavanje suprotstavljenih stavova
U Nigeriji je netrpeljivost suprotstavljenih stavova od strane sljedbenika glavnih svjetskih religija zagrijala državu i izazvala tenzije (Salawu, 2010). Vjerski lideri i lideri zajednica trebaju propovijedati i promovirati etno-vjersku toleranciju i prilagođavanje suprotstavljenih stavova kao dio mehanizama produbljivanja mirne koegzistencije i harmonije u zemlji.
Poboljšanje razvoja ljudskog kapitala Nigerijaca
Neznanje je jedan od izvora koji je izazvao krajnje siromaštvo usred obilnih prirodnih resursa. Zajedno sa rastućom visokom stopom nezaposlenosti mladih, nivo neznanja se produbljuje. Zbog neprekidnog zatvaranja škola u Nigeriji, obrazovni sistem je u komi; čime se nigerijskim studentima uskraćuje mogućnost sticanja dobrog znanja, moralnog preporoda i visokog nivoa discipline, posebno o različitim metodama mirnog rješavanja sporova ili sukoba (Osaretin, 2013). Stoga postoji potreba da se i vlada i organizirani privatni sektor međusobno nadopunjuju poboljšanjem razvoja ljudskog kapitala Nigerijaca, posebno mladih i žena. Ovo je a sine qua non za postizanje progresivnog, pravednog i mirnog društva.
Širenje poruke istinskog prijateljstva i iskrene ljubavi
Podsticanje mržnje u ime vjerske prakse u vjerskim organizacijama je negativan stav. Iako je istina da i kršćanstvo i islam ispovijedaju slogan „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, to se ipak više uočava u kršenju (Raji 2003; Bogoro, 2008). Ovo je loš vjetar koji nikome ne duva dobro. Krajnje je vrijeme da vjerske vođe propovijedaju istinsko jevanđelje prijateljstva i iskrene ljubavi. Ovo je vozilo koje će odvesti čovječanstvo u prebivalište mira i sigurnosti. Osim toga, savezna vlada Nigerije trebala bi učiniti korak dalje postavljanjem zakona koji će kriminalizirati podsticanje na mržnju od strane vjerskih organizacija ili pojedinaca u zemlji.
Promocija profesionalnog novinarstva i uravnoteženog izvještavanja
Tokom godina do danas, nedavne studije su pokazale da negativno izvještavanje o sukobima (Ladan, 2012.) kao i stereotipi o određenoj religiji od strane dijela medija u Nigeriji jednostavno zato što su se neki pojedinci loše ponašali ili počinili čin za osudu predstavljaju recept za katastrofa i narušavanje mirne koegzistencije u multietničkoj i pluralističkoj zemlji kao što je Nigerija. Stoga postoji potreba da se medijske organizacije striktno pridržavaju etike profesionalnog novinarstva. Događaji moraju biti temeljno istraženi, analizirani i izbalansirano izvještavanje bez ličnih osjećaja i pristrasnosti novinara ili medijske organizacije. Kada se ovo izvede, nijedna strana podjele neće osjećati da nije tretirana pravedno.
Uloga sekularnih i vjerskih organizacija
Sekularne nevladine organizacije (NVO) i organizacije zasnovane na vjeri (FBO) treba da udvostruče svoje napore kao fasilitatori dijaloga i posrednici sukoba između sukobljenih strana. Osim toga, trebali bi pojačati svoje zagovaranje tako što će senzibilizirati i osvijestiti ljude o njihovim pravima i pravima drugih, posebno o mirnom suživotu, građanskim i vjerskim pravima između ostalog (Enukora, 2005).
Dobro upravljanje i nepristrasnost vlada na svim nivoima
Uloga koju je igrala vlada federacije nije pomogla situaciji; nego je produbio etno-religijske sukobe među nigerijskim narodom. Na primjer, studija pokazuje da je savezna vlada bila odgovorna za podjelu zemlje po vjerskim linijama tako da se granice između muslimana i kršćana često preklapaju s nekim važnim etničkim i kulturnim podjelama (HRW, 2006).
Vlade na svim nivoima treba da se uzdignu iznad odbora, da budu nepristrasne u isporuci dividende dobrog upravljanja i da ih se smatra pravednim u svom odnosu sa svojim narodom. One (Vlade na svim nivoima) treba da izbjegavaju diskriminaciju i marginalizaciju ljudi kada se bave razvojnim projektima i vjerskim pitanjima u zemlji (Salawu, 2010).
Sažetak i zaključak
Vjerujem da naš boravak u ovom multietničkom i vjerskom okruženju zvanom Nigerija nije ni greška ni prokletstvo. Umjesto toga, oni su božanski dizajnirani od strane Svemogućeg Boga da iskoriste ljudske i materijalne resurse zemlje za dobrobit čovječanstva. Stoga, Kur'an 5:2 i 60:8-9 uče da osnova međuljudske interakcije i odnosa mora biti ispravnost i bogobojaznost vođena "...pomažite jedni drugima u pravednosti i bogobojaznosti..." (Ali, 2012) kao i samilost i dobrotu, respektivno, „Što se tiče onih (nemuslimana) koji se ne bore protiv vas zbog (vaše) vjere, niti vas tjeraju iz vaših domovina, Bog vam ne brani da im pokažete dobrotu i da ponašajte se prema njima s punom pravednošću: jer zaista, Bog voli one koji postupaju pošteno. Bog ti samo zabranjuje da se u prijateljstvu okreneš prema onima koji se bore protiv tebe zbog (tvoje) vjere, i protjeruju te iz tvojih domovina, ili pomažu (drugima) da te istjeraju; a što se tiče onih (između vas) koji se okrenu prema njima u prijateljstvu, to su oni koji su istinski prestupnici!” (Ali, 2012).
reference
AGHEMELO, TA & OSUMAH, O. (2009.) Nigerijska vlada i politika: Uvodna perspektiva. Benin City: Mara Mon Bros & Ventures Limited.
ALI, AY (2012) Kur'an: Vodič i milost. (Prijevod) Četvrto izdanje za SAD, izdalo TahrikeTarsile Qur'an, Inc. Elmhurst, New York, SAD.
BEST, SG & KEMEDI, DV (2005) Oružane grupe i sukobi u državama rijeka i visoravni, Nigerija. A Small Arms Survey Publication, Ženeva, Švicarska, str. 13-45.
BEST, SG (2001) 'Religija i vjerski sukobi u sjevernoj Nigeriji.'University of Jos Journal of Political Science, 2(3); str.63-81.
NAJBOLJI, SG (2004) Produženi komunalni sukobi i upravljanje sukobima: sukob Bassa-Egbura u području lokalne uprave Toto, država Nasarawa, Nigerija. Ibadan: John Archers Publishers.
ALATI ZA PROUČAVANJE BIBLIJE (2014) Kompletna jevrejska Biblija (CJB) [Homepage of Bible Study Tools (BST)]. Dostupno na mreži: http://www.biblestudytools.com/cjb/ Pristupljeno u četvrtak, 31. jula 2014.
BOGORO, SE (2008) Upravljanje vjerskim sukobima sa gledišta praktičara. Prva godišnja nacionalna konferencija Društva za mirovne studije i praksu (SPSP), 15-18. jun, Abuja, Nigerija.
DNEVNO POVERENJE (2002) Utorak, 20. avgust, str.16.
ENUKORA, LO (2005) Upravljanje etno-religijskim nasiljem i diferencijacijom područja u metropoli Kaduna, u AM Yakubu et al (ur.) Upravljanje krizama i konfliktima u Nigeriji od 1980.Vol. 2, str.633. Baraka Press and Publishers Ltd.
GLOBAL IDP projekat (2004) 'Nigerija, uzroci i pozadina: Pregled; Država Plateau, epicentar nemira.'
GOMOS, E. (2011) Prije nego što nas Jos kriza sve proždre u Vanguardu, 3rd Februar.
Human Rights Watch [HRW] i Centar za edukaciju o provođenju zakona [CLEEN], (2002.) Dječaci Bakassi: Legitimizacija ubistva i mučenja. Human Rights Watch 14(5), pristupljeno 30. jula 2014. http://www.hrw.org/reports/2002/nigeria2/
Human Rights Watch [HRW] (2005.) Nasilje u Nigeriji, država rijeka bogata naftom 2004. Brifing Paper. New York: HRW. Februar.
Human Rights Watch [HRW] (2006.) “Oni nisu vlasnici ovog mjesta.” Diskriminacija vlade protiv “ne-autohtonog stanovništva” u Nigeriji, 18(3A), str.1-64.
ISMAIL, S. (2004) Biti musliman: islam, islamizam i politika identiteta Vlada i opozicija, 39(4); str.614-631.
KUKAH, MH (1993.) Religija, politika i moć u sjevernoj Nigeriji. Ibadan: Knjige o spektru.
LADAN, MT (2012) Etno-religijske razlike, ponavljajuće nasilje i izgradnja mira u Nigeriji: Fokus na države Bauchi, Plateau i Kaduna. Uvodni rad predstavljen na javnom predavanju/istraživačkoj prezentaciji i diskusijama na temu: Razlika, sukob i izgradnja mira kroz pravo u organizaciji Edinburškog centra za ustavno pravo (ECCL), Pravnog fakulteta Univerziteta u Edinburgu u saradnji sa Centrom za stanovništvo i razvoj , Kaduna, održan u Arewa House, Kaduna, četvrtak, 22. novembra.
NACIONALNO OGLEDALO (2014) Srijeda, 30. jul, str.43.
ODERE, F. (2014) Boko Haram: Dekodiranje Aleksandra Nekrasova. Nacija, četvrtak, 31. jul, str.70.
OSARETIN, I. (2013) Etno-religijski sukob i izgradnja mira u Nigeriji: Slučaj Jos, država Plateau. Akademski časopis za interdisciplinarne studije 2 (1), str. 349-358.
OSUMAH, O. & OKOR, P. (2009.) Implementacija milenijumskih razvojnih ciljeva (MDG) i nacionalna sigurnost: strateško razmišljanje. Biti papirna prezentacija na 2nd Međunarodna konferencija o Milenijumskim razvojnim ciljevima i izazovima u Africi održana na Univerzitetu Delta State, Abraka, 7-10.
OTITE, O. & ALBERT, IA, ur. (1999) Konflikti u zajednici u Nigeriji: upravljanje, rješavanje i transformacija. Ibadan: Spectrum, Academic Associates Peace Works.
RAJI, BR (2003) Upravljanje etno-religijskim nasilnim sukobima u Nigeriji: Studija slučaja TafawaBalewa i Bogoro lokalnih samouprava u državi Bauchi. Neobjavljena disertacija dostavljena Institutu za afričke studije Univerziteta Ibadan.
ROBSON, J. (1981) Mishkat Al-Masabih. Prevod na engleski sa objašnjenjima. Tom II, Poglavlje 13, knjiga 24, str.1022.
SALAWU, B. (2010) Etno-religijski sukobi u Nigeriji: uzročna analiza i prijedlozi za nove strategije upravljanja, Evropski časopis društvenih nauka, 13 (3), str. 345-353.
TAMUNO, TN (1993.) Mir i nasilje u Nigeriji: Rješavanje sukoba u društvu i državi. Ibadan: Panel o Nigeriji od projekta nezavisnosti.
TIBI, B. (2002) Izazov fundamentalizma: politički islam i novi svjetski nered. University of California Press.
IZVJEŠTAJ DRŽAVNOG ODJELA SJEDINJENIH DRŽAVA (2014.) “Nigerija: Neefikasna u suzbijanju nasilja.” The Nation, četvrtak, 31. jul, str.2-3.
WATT, WM (2013) Islamski fundamentalizam i modernost (RLE Politics of Islam). Routledge.
Ovaj rad je predstavljen na 1. godišnjoj međunarodnoj konferenciji o rješavanju etničkih i vjerskih sukoba i izgradnji mira Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje održanoj u New Yorku, SAD, 1. oktobra 2014. godine.
Naslov: “Ka postizanju etno-religijske mirne koegzistencije u Nigeriji”
Predavač: Imam Abdullahi Shuaib, izvršni direktor/CEO, Zakat i Sadaqat fondacija (ZSF), Lagos, Nigerija.
