Rješavanje sporova urođenika i nacionalno pomirenje: Učenje od sudova Gacaca u Ruandi

Sažetak:

Ovaj esej istražuje kako je sudski sistem Gacaca, tradicionalni sistem rješavanja sporova, revitaliziran nakon genocida nad Tutsi 1994. godine kako bi se promoviralo nacionalno jedinstvo i pomirenje u Ruandi. Da bi se ostvario ovaj cilj, esej ispituje pet glavnih tačaka: proces revitalizacije sudova Gacaca u Ruandi; praksa rješavanja sukoba koja se koristi na sudovima u Gačači; praktična teorija promjene koja je u osnovi ove intervencije; Lederachovi (1997) stavovi o “održivom pomirenju u podijeljenim društvima” primjenjivo na slučaj Gacaca; i konačno lekcije naučene iz sudskog sistema u Gačači i kako su sudovi u Gačači korišteni za podsticanje nacionalnog pomirenja i mira nakon genocida.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Ugorji, Basil (2019). Rješavanje sporova urođenika i nacionalno pomirenje: Učenje od sudova Gacaca u Ruandi

Journal of Living Together, 6 (1), str. 153-161, 2019, ISSN: 2373-6615 (Štampa); 2373-6631 (na mreži).

@Članak{Ugorji2019
Title = {Rješavanje sporova urođenika i nacionalno pomirenje: učenje od sudova Gacaca u Ruandi}
Autor = {Basil Ugorji}
Url = {https://icermediation.org/indigenous-dispute-resolution-and-national-reconciliation/}
ISSN = {2373-6615 (štampa); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2019}
Datum = {2019-12-18}
Časopis = {Journal of Living Together}
Volumen = {6}
Broj = {1}
Stranice = {153-161}
Izdavač = {Međunarodni centar za etno-vjersku medijaciju}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2019}.

Udio

Vezani članci

Izgradnja otpornih zajednica: Mehanizmi odgovornosti usmjereni na djecu za zajednicu jezida nakon genocida (2014.)

Ova studija se fokusira na dva načina na koje se mogu koristiti mehanizmi odgovornosti u postgenocidnoj eri jezidske zajednice: sudski i nesudski. Tranziciona pravda je jedinstvena prilika nakon krize da se podrži tranzicija zajednice i podstakne osjećaj otpornosti i nade kroz stratešku, višedimenzionalnu podršku. U ovim vrstama procesa ne postoji pristup koji odgovara svima, a ovaj rad uzima u obzir niz bitnih faktora u uspostavljanju temelja za efikasan pristup ne samo da zadrži pripadnike Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). odgovorni za svoje zločine protiv čovječnosti, ali da osnaže jezidske članove, posebno djecu, da povrate osjećaj autonomije i sigurnosti. Čineći to, istraživači postavljaju međunarodne standarde obaveza vezanih za ljudska prava djece, precizirajući koji su relevantni u iračkom i kurdskom kontekstu. Zatim, analizom lekcija naučenih iz studija slučaja sličnih scenarija u Sijera Leoneu i Liberiji, studija preporučuje interdisciplinarne mehanizme odgovornosti koji su usredsređeni na poticanje učešća i zaštite djece u jezidskom kontekstu. Predviđeni su posebni načini na koje djeca mogu i trebaju učestvovati. Intervjui u Iračkom Kurdistanu sa sedam djece koja su preživjela zarobljeništvo ISIL-a omogućili su da se podaci iz prve ruke informiraju o trenutnim prazninama u brizi za njihove potrebe nakon zarobljavanja, i doveli su do stvaranja profila militantnih ISIL-a, povezujući navodne krivce s određenim kršenjima međunarodnog prava. Ova svjedočanstva daju jedinstven uvid u iskustvo mladih jezida koji su preživjeli, a kada se analiziraju u širem vjerskom, društvenom i regionalnom kontekstu, daju jasnoću u holističkim narednim koracima. Istraživači se nadaju da će prenijeti osjećaj hitnosti u uspostavljanju efikasnih mehanizama tranzicione pravde za jezidsku zajednicu i pozvati određene aktere, kao i međunarodnu zajednicu da iskoriste univerzalnu jurisdikciju i promoviraju uspostavljanje Komisije za istinu i pomirenje (TRC) kao nekažnjavan način na koji se odaju počast iskustvima Jazida, uz poštovanje iskustva djeteta.

Udio