Međuverski dijalog za de-radikalizaciju radikalizacije: pričanje priča kao izgradnja mira u Indoneziji

Sažetak:

Kao odgovor na istoriju etno-religijskih sukoba u Indoneziji, postoji snažna posvećenost vladinih i nevladinih organizacija da se konstruktivno i kreativno pozabave takvim sukobom kao načinom da se sačuva podrška verskom pluralizmu i da se zauzme snažan stav protiv radikalizacija. Jedno od najefikasnijih oruđa koje se koristi za postizanje ovog cilja je međuvjerski dijalog. Ovaj rad istražuje korištenje međuvjerskog dijaloga kao alata za izgradnju mira u Indoneziji, koji je djelotvorno korišten za izgradnju kontranarativa o etno-religijskom identitetu. Pripovijedanje, u kontekstu dijaloga, djeluje kao proces izgradnje mira koji stvara zajedničku osnovu i na kraju ko-kreira nove narative saradnje i rekonstrukcije. Kao takvo, pripovijedanje stvara poziv za vraćanje dostojanstva, nešto što se lako gubi tokom sukoba i nešto što se mora povratiti da bi se rješenje zaživjelo. Zaključci postavljaju međuvjerski dijalog i kao transformativno oruđe nakon etno-religijskog sukoba i kao moguće sredstvo za sprječavanje budućih zločina.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Byron, Amanda Smith (2016). Međuverski dijalog za de-radikalizaciju radikalizacije: pričanje priča kao izgradnja mira u Indoneziji

Journal of Living Together, 2-3 (1), str. 92-102, 2016, ISSN: 2373-6615 (Štampa); 2373-6631 (na mreži).

@Article{Byron2016
Title = {Međuvjerski dijalog za de-radikalizaciju radikalizacije: Pripovijedanje kao izgradnja mira u Indoneziji}
Autor = {Amanda Smith Byron}
Url = {https://icermediation.org/interfaith-dialogue-to-de-radicalize-radicalization/}
ISSN = {2373-6615 (štampa); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2016}
Datum = {2016-12-18}
IssueTitle = {Rješavanje sukoba zasnovano na vjeri: Istraživanje zajedničkih vrijednosti u abrahamskim religijskim tradicijama}
Časopis = {Journal of Living Together}
Volumen = {2-3}
Broj = {1}
Stranice = { 92-102}
Izdavač = {Međunarodni centar za etno-vjersku medijaciju}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2016}.

Udio

Vezani članci

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio

Izgradnja otpornih zajednica: Mehanizmi odgovornosti usmjereni na djecu za zajednicu jezida nakon genocida (2014.)

Ova studija se fokusira na dva načina na koje se mogu koristiti mehanizmi odgovornosti u postgenocidnoj eri jezidske zajednice: sudski i nesudski. Tranziciona pravda je jedinstvena prilika nakon krize da se podrži tranzicija zajednice i podstakne osjećaj otpornosti i nade kroz stratešku, višedimenzionalnu podršku. U ovim vrstama procesa ne postoji pristup koji odgovara svima, a ovaj rad uzima u obzir niz bitnih faktora u uspostavljanju temelja za efikasan pristup ne samo da zadrži pripadnike Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). odgovorni za svoje zločine protiv čovječnosti, ali da osnaže jezidske članove, posebno djecu, da povrate osjećaj autonomije i sigurnosti. Čineći to, istraživači postavljaju međunarodne standarde obaveza vezanih za ljudska prava djece, precizirajući koji su relevantni u iračkom i kurdskom kontekstu. Zatim, analizom lekcija naučenih iz studija slučaja sličnih scenarija u Sijera Leoneu i Liberiji, studija preporučuje interdisciplinarne mehanizme odgovornosti koji su usredsređeni na poticanje učešća i zaštite djece u jezidskom kontekstu. Predviđeni su posebni načini na koje djeca mogu i trebaju učestvovati. Intervjui u Iračkom Kurdistanu sa sedam djece koja su preživjela zarobljeništvo ISIL-a omogućili su da se podaci iz prve ruke informiraju o trenutnim prazninama u brizi za njihove potrebe nakon zarobljavanja, i doveli su do stvaranja profila militantnih ISIL-a, povezujući navodne krivce s određenim kršenjima međunarodnog prava. Ova svjedočanstva daju jedinstven uvid u iskustvo mladih jezida koji su preživjeli, a kada se analiziraju u širem vjerskom, društvenom i regionalnom kontekstu, daju jasnoću u holističkim narednim koracima. Istraživači se nadaju da će prenijeti osjećaj hitnosti u uspostavljanju efikasnih mehanizama tranzicione pravde za jezidsku zajednicu i pozvati određene aktere, kao i međunarodnu zajednicu da iskoriste univerzalnu jurisdikciju i promoviraju uspostavljanje Komisije za istinu i pomirenje (TRC) kao nekažnjavan način na koji se odaju počast iskustvima Jazida, uz poštovanje iskustva djeteta.

Udio