Sukob islamskog vela u restoranu

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Konflikt islamskog vela je organizacijski sukob koji se dogodio u restoranu u New Yorku između generalnog direktora restorana i upravitelja ispred kuće (također poznatog kao Maître d'hôtel). Upravnica je mlada muslimanka koja je jedna od najstarijih uposlenih u ovom restoranu i kojoj je, zbog svojih jakih vjerskih uvjerenja i vrijednosti, u trenutku zaposlenja dopuštena prva generalna direktorica ovog restorana. restoran da nosi svoj islamski veo (ili šal) na posao. Upraviteljicu u ovom restoranu često karakterišu kao najboljeg radnika zbog svoje radne etike, dobrog odnosa sa kolegama na poslu i mušterijama, te posvećenosti postizanju dobrih rezultata. Međutim, vlasnik restorana je nedavno zaposlio novog generalnog direktora (muškarac) da zameni odlazećeg generalnog direktora (koji je dao ostavku da otvori sopstveni restoran u drugom gradu). Novi generalni direktor primljen je nekoliko dana prije masovne pucnjave u San Bernardinu u Kaliforniji. S obzirom da su teroristički napad počinila dva islamska ekstremista (jedna žena i jedan muškarac), nova generalna direktorica restorana naredila je upravnici Front-of-the-house da prestane nositi islamski veo na poslu. Odbila je da posluša naredbu generalnog direktora i nastavila je da nosi veo na posao, navodeći da je veo bez problema nosila u restoranu više od 6 godina. To je dovelo do ozbiljnog sukoba između dva visoko pozicionirana radnika restorana – novog generalnog direktora s jedne strane, i direktora Front-of-the-house s druge strane.

Priče drugih – kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Generalnog direktora priča – Ona je problem

Pozicija: Upravnica ispred kuće MORA PRESTATI nositi svoj islamski veo u ovom restoranu.

Interesi:

Sigurnost / Sigurnost: Želim da se naši klijenti osjećaju sigurno kada dođu da jedu i piju u našem restoranu. Vidjevši prikrivenog muslimanskog menadžera u našem restoranu, klijenti se mogu osjećati neugodno, nesigurno i sumnjičavo. Porast islamskih terorističkih napada, posebno terorističkog napada na restoran u Parizu, i masovne pucnjave u San Bernardinu u Kaliforniji, a da ne spominjemo strahove koje je teroristički napad 9. septembra izazvao u glavama Njujorčana, mogao bi izazvati kupci se osjećaju nesigurno kada vas vide pokrivene muslimanskim velom u našem restoranu.

Fiziološke potrebe: Moja porodica i ja zavisimo od mog rada u ovom restoranu za naše fiziološke potrebe – stanovanje, odeću, hranu, zdravstveno osiguranje i tako dalje. Dakle, želim učiniti sve da zadovoljimo naše klijente kako bismo zadržali stare i motivisali nove da se vrate. Ako naši kupci prestanu dolaziti, naš restoran će se zatvoriti. Ne želim da izgubim posao.

Pripadnost / Mi / Timski duh: Noseći svoj islamski veo, izgledate potpuno drugačije od nas ostalih, i siguran sam da osjećate da ste drugačiji. Želim da osjećaš da pripadaš ovdje; da ste deo nas; i da smo svi isti. Ako se oblačite kao mi, i zaposleni i kupci vas neće drugačije gledati.

Samopoštovanje/poštovanje: Unajmljen sam da zamijenim odlazećeg generalnog direktora zbog mog iskustva, iskustva, liderskih vještina i dobrog rasuđivanja. Kao generalni direktor ovog restorana, potrebno mi je da priznate moju poziciju, da znate da ja imam kontrolu i zaduženje za opšte svakodnevno upravljanje, rad i aktivnosti ovog restorana. Takođe želim da poštujete mene i odluke koje donosim u najboljem interesu restorana, zaposlenih i kupaca.

Poslovni rast / Profit / Samoaktualizacija: Moj interes je da učinim sve što mogu da razvijem ovaj restoran. Ako restoran raste i bude uspješan, svi ćemo uživati ​​u pogodnostima. Takođe želim da ostanem u ovom restoranu u nadi da ću sa svojim dobrim menadžerskim iskustvom moći da budem unapređen na regionalnu rukovodeću poziciju.

Priča upravitelja ispred kuće – On je problem:

Pozicija: Neću prestati nositi svoj islamski veo u ovom restoranu.

Interesi:

Sigurnost / Sigurnost: Nošenjem svog islamskog vela osjećam se sigurno pred očima Allaha (Boga). Allah je obećao da će nošenjem hidžaba zaštititi žene koje poslušaju njegovu riječ. Hidžab je Allahova naredba za skromnost i ja se moram pokoravati njoj. Također, ako ne nosim hidžab, bit ću kažnjen od strane roditelja i moje zajednice. Hidžab je moj vjerski i kulturni identitet. Hidžab me također štiti od fizičkih povreda koje bi mogle doći od muškaraca ili drugih žena. Dakle, nošenje islamskog vela čini da se osjećam sigurno i daje mi osjećaj sigurnosti i svrhe.

Fiziološke potrebe: Od svog rada u ovom restoranu zavisim od svojih fizioloških potreba – stanovanja, odjeće, hrane, zdravstvenog osiguranja, obrazovanja i tako dalje. Bojim se da ako dobijem otkaz, neću moći obezbijediti svoje trenutne potrebe.

Pripadnost / Mi / Timski duh: Moram da osjećam da sam prihvaćen u ovom restoranu bez obzira na vjeru ili vjersko uvjerenje. Ponekad se osjećam diskriminirano, a mnogi zaposleni i klijenti pokazuju neki oblik neprijateljstva prema meni. Želim da se ljudi osjećaju slobodnima i da se odnose prema meni kakav jesam. Ja nisam terorista. Ja sam samo obična mlada muslimanka koja želi prakticirati svoju vjeru i zadržati vrijednosti s kojima sam odgajana od djetinjstva.

Samopoštovanje / poštovanje: Potrebno mi je da poštujete moje ustavno pravo da praktikujem svoju vjeru. Sloboda vjeroispovijesti je upisana u Ustav Sjedinjenih Država. Dakle, želim da poštujete moju svjesnu odluku da nosim svoj hidžab. Inače, zbog hidžaba se osjećam lijepo, sretno, čisto i ugodno. Također mi je potrebno da mi odate priznanje za sav rad i odricanja koje sam podnio za uspjeh i rast ovog restorana. Želim da me prepoznate kao osobu, običnu ženu kao i ostale žene u ovom restoranu, a ne kao teroristicu.

Poslovni rast / Profit / Samoaktualizacija: Zadnjih 6 godina sam iskreno i profesionalno radio svoj posao kako bih ostao u ovom restoranu i eventualno napredovao na višu rukovodeću poziciju. Dakle, moj cilj je da doprinesem razvoju ovog restorana u nadi da ću i dalje ubirati plodove svog napornog rada.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Basil Ugorji, 2016

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio