Zakon, genocid i rješavanje sukoba

Peter Maguire

Zakon, genocid i rješavanje sukoba na radiju ICERM emitiran je u subotu, 27. februara 2016. u 2:XNUMX ET.

Razgovor sa dr. Peterom Maguireom, autorom knjiga “Pravo i rat: međunarodno pravo i američka istorija” (2010) i “Suočavanje sa smrću u Kambodži” (2005).

Peter je istoričar i bivši istražitelj ratnih zločina čiji su tekstovi objavljeni u International Herald Tribuneu, New York Timesu, The Independentu, Newsdayu i Boston Globeu. Predavao je pravo i teoriju rata na Univerzitetu Kolumbija i Bard koledžu.

Peter Maguire

Tema: “Zakon, genocid i rješavanje sukoba”

Ova epizoda se fokusira na kršenje nacionalnih i međunarodnih zakona tokom etničkih i vjerskih ratova, te kako se sukobi s etničkim i vjerskim elementima mogu riješiti kako bi se stvorio put za mir i sigurnost.

Intervju se zasniva na relevantnim lekcijama naučenim iz rada dr. Petera Maguirea u Kambodži i kako nam njegovi nalazi o genocidu u Kambodži (1975. – 1979.) mogu pomoći da shvatimo šta se dogodilo (ili šta se trenutno dešava) u drugim zemljama u kojima su genocidi i etničko čišćenje dogodili ili se dešavaju.

U razgovoru se ukratko spominje genocid nad američkim starosjediocima (1492-1900), genocid nad Grcima (1915-1918), genocid nad Jermenima (1915-1923), genocid u Asircima (1915-1923), holokaust (1933-1945), genocid nad Romima Genocid (1935-1945), Nigerijsko-Bijafranski rat i masakri nad narodom Biafran (1967-1970), genocid u Bangladešu (1971), masakr Huta u Burundiju (1972), genocid u Ruandi (1994), genocid u Bosni (1995) , Darfurski rat u Sudanu (2003. – 2010.) i tekući genocid u Siriji i Iraku.

Iz opšte perspektive, ispitali smo na koji način su kršeni međunarodni zakoni, kao i neefikasnost međunarodne zajednice u sprečavanju genocida prije nego što se on dogodi i njihov neuspjeh da neke od počinitelja privede pravdi.

Na kraju, ulažu se napori da se razgovara o tome kako bi se druge vrste rješavanja sukoba (diplomacija, posredovanje, dijalog, arbitraža i tako dalje) mogle iskoristiti za sprječavanje ili rješavanje sukoba s etničkim i vjerskim komponentama.

Udio

Vezani članci

Izgradnja otpornih zajednica: Mehanizmi odgovornosti usmjereni na djecu za zajednicu jezida nakon genocida (2014.)

Ova studija se fokusira na dva načina na koje se mogu koristiti mehanizmi odgovornosti u postgenocidnoj eri jezidske zajednice: sudski i nesudski. Tranziciona pravda je jedinstvena prilika nakon krize da se podrži tranzicija zajednice i podstakne osjećaj otpornosti i nade kroz stratešku, višedimenzionalnu podršku. U ovim vrstama procesa ne postoji pristup koji odgovara svima, a ovaj rad uzima u obzir niz bitnih faktora u uspostavljanju temelja za efikasan pristup ne samo da zadrži pripadnike Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). odgovorni za svoje zločine protiv čovječnosti, ali da osnaže jezidske članove, posebno djecu, da povrate osjećaj autonomije i sigurnosti. Čineći to, istraživači postavljaju međunarodne standarde obaveza vezanih za ljudska prava djece, precizirajući koji su relevantni u iračkom i kurdskom kontekstu. Zatim, analizom lekcija naučenih iz studija slučaja sličnih scenarija u Sijera Leoneu i Liberiji, studija preporučuje interdisciplinarne mehanizme odgovornosti koji su usredsređeni na poticanje učešća i zaštite djece u jezidskom kontekstu. Predviđeni su posebni načini na koje djeca mogu i trebaju učestvovati. Intervjui u Iračkom Kurdistanu sa sedam djece koja su preživjela zarobljeništvo ISIL-a omogućili su da se podaci iz prve ruke informiraju o trenutnim prazninama u brizi za njihove potrebe nakon zarobljavanja, i doveli su do stvaranja profila militantnih ISIL-a, povezujući navodne krivce s određenim kršenjima međunarodnog prava. Ova svjedočanstva daju jedinstven uvid u iskustvo mladih jezida koji su preživjeli, a kada se analiziraju u širem vjerskom, društvenom i regionalnom kontekstu, daju jasnoću u holističkim narednim koracima. Istraživači se nadaju da će prenijeti osjećaj hitnosti u uspostavljanju efikasnih mehanizama tranzicione pravde za jezidsku zajednicu i pozvati određene aktere, kao i međunarodnu zajednicu da iskoriste univerzalnu jurisdikciju i promoviraju uspostavljanje Komisije za istinu i pomirenje (TRC) kao nekažnjavan način na koji se odaju počast iskustvima Jazida, uz poštovanje iskustva djeteta.

Udio

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio