Živjeti zajedno u miru i harmoniji: pozdravne riječi na konferenciji

Dobrodošli! Oduševljen sam i počastvovan što sam ovdje sa vama. Hvala vam što ste nam se danas pridružili. Pred nama je inspirativan i fascinantan program.

Ali prije nego što počnemo, želio bih podijeliti s vama nekoliko misli. Mi ljudi imamo tendenciju da vidimo sebe kao sastavljene od krvi i mesa, kostiju i žila, zastora odeće, pramenova kose, koje su nam udarili uslovi van naše kontrole.

Mi mislimo jedni druge kao obične mrlje u masama; onda na scenu dolazi Gandhi ili Emerson, Mandela, Einstein ili Buddha, i svijet je u čudu, vjerujući da oni nikako ne mogu biti sastavljeni od istih stvari koje smo ti i ja.

Ovo je nesporazum, jer u stvarnosti riječi i djela onih kojima se divimo i poštujemo ništa ne znače ako ih ne možemo razumjeti. I nismo mogli shvatiti njihovo značenje osim ako već nismo bili opremljeni da vidimo istine koje oni uče i da ih učinimo svojima.

Mi smo mnogo više nego što mislimo – Faceti istog blistavog dragulja. Ali, to nije uvijek lako vidljivo.

Slučaj za to… Prošlog maja, Wall Street Journal je objavio članak u koautorstvu američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost general-potpukovnika McMastersa. Jedna rečenica se izdvojila:

To glasi: “Svijet nije globalna zajednica, već arena za angažovanje nacija, nevladinih aktera i preduzeća i nadmetanje za prednost.”

Srećom, samo zato što neko na poziciji moći nešto kaže ne znači da je istina.

Pogledaj oko sebe ljude u ovoj prostoriji. Šta vidiš? Vidim snagu, lepotu, otpornost, dobrotu. Vidim ljudskost.

Svako od nas ima priču koja nas je pokrenula na putu koji nas je doveo do toga da danas budemo ovdje.

Želio bih podijeliti svoje sa vama. Prije trideset godina bio sam pozvan da pomognem autohtonim narodima koji su imali opasan otpad i staru municiju koja je zagadila njihovu zemlju. Ponizila me ta mogućnost. Onda sam na putu kući vidio naljepnicu na braniku na kojoj je pisalo „Ako će sljedbenici voditi, vođe će slijediti“. Dakle, uradio sam posao.

I kasnije je nastavio da služi na polju sukoba i stabilizacije za krhke države širom sveta sa UN, vladama, vojskom, donatorskim agencijama i čitavom azbučnom čorbom humanitarnih organizacija.

Otprilike trećinu svog vremena proveo sam na sastancima sa rukovodstvom zemlje domaćina, trgovcima oružjem, ambasadorima, trgovcima ljudima, komandom oružanih snaga, vjerskim vođama, gospodarima droge/rata i direktorima misija.

Mnogo smo naučili jedni od drugih i vjerujem da smo postigli nešto dobro. Ali ono što je na mene ostavilo neizbrisiv trag je vrijeme koje sam proveo van tih hodnika, s druge strane prozorskog stakla.

Tamo, svakodnevno ljudi, koji često žive u najgorim i najopasnijim sredinama bez funkcionalne vlade, samo povremeno pristupaju hrani, čistoj vodi ili gorivu, stalno pod prijetnjom, postavljaju svoje pijace, sade usjeve, brinu se o djeci , čuvao životinje, nosio drva.

Uprkos tome što su svakodnevno radili duge sate u očajnim okolnostima, pronašli su načine da rade zajedno kako bi pomogli sebi, svojim komšijama i, što je najvažnije, strancima.

Na velike i male načine, oni otklanjaju neke od najnepremosnijih, nerešivih problema na svijetu. Oni dijele ono što znaju i ono malo što imaju s drugima, raseljeni ratom, posrednicima moći, društvenim nemirima, pa čak i strancima iz inostranstva koji, često nesposobno, pokušavaju pomoći.

Njihova upornost, velikodušnost, kreativnost i gostoprimstvo je bez premca.

Oni i njihova dijaspora su najvredniji nastavnici. Kao i vi, oni pale jedni drugima svijeće, protjerujući tamu, spajajući svijet u svjetlo.

To je priroda globalne zajednice. WSJ me može citirati o tome.

Želio bih da završim parafrazirajući dr. Ernesta Holmesa iz 1931:

“Pronađi da je svijet dobar. Gledajte na svakog muškarca ili ženu kao na dušu koja se razvija. Neka vaš um bude umeren tom ljudskom mudrošću koja odbacuje laži koje nas razdvajaju i postane obdaren snagom, mirom i ravnotežom koji nas mogu ujediniti u celinu.”