Fenomen masovnosti

Jedan od glavnih faktora koji često podstiču etno-religijske sukobe u zemljama širom svijeta može se pripisati smrtonosnom fenomenu masovnosti, slijepog vjerovanja i poslušnosti. U mnogim zemljama, neki ljudi imaju unaprijed stvorenu ideju da su pripadnici nekih etničkih ili vjerskih grupa jednostavno njihovi neprijatelji. Misle da iz njih neće izaći ništa dobro. Ovo su rezultati dugo nagomilanih pritužbi i predrasuda. Kao što vidimo, takve pritužbe se uvijek manifestuju u obliku nepovjerenja, velike netrpeljivosti i mržnje. Također, ima i pripadnika određenih vjerskih grupa koji bez razloga ne žele da se druže, žive, sjede, pa čak ni da se rukuju s ljudima iz drugih vjerskih grupa. Ako se od tih ljudi traži da objasne zašto se tako ponašaju, možda neće imati konkretne razloge ili objašnjenje. Oni će vam jednostavno reći: “tako su nas učili”; „oni se razlikuju od nas“; “nemamo isti sistem vjerovanja”; „oni govore drugačijim jezikom i imaju drugačiju kulturu“.

Svaki put kad slušam te komentare, osjećam se potpuno razočaranim. U njima se vidi kako je pojedinac podvrgnut i osuđen na destruktivni utjecaj društva u kojem živi.

Umjesto potpisivanja takvih uvjerenja, svaka osoba treba da pogleda unutra i zapita: ako mi moje neposredno društvo kaže da je druga osoba zla, inferiorna ili neprijatelj, šta mislim ja koji sam racionalno biće? Ako ljudi govore negativne stvari protiv drugih, na čemu bih trebao zasnivati ​​svoje prosuđivanje? Da li me zanosi ono što ljudi govore, ili prihvatam i poštujem druge kao ljudska bića poput mene, bez obzira na njihova vjerska uvjerenja ili etničku pripadnost?

U svojoj knjizi pod naslovom, Neotkriveno Ja: Dilema pojedinca u modernom društvu, Carl Jung [i] tvrdi da je „veći dio individualnog života ljudi u društvu bio potčinjen kulturnim trendom prema masovnosti i kolektivizmu“. Jung definira masovnost kao “svođenje pojedinaca na anonimne jedinice čovječanstva koje isto misle, kojima će se manipulirati propagandom i reklamom kako bi ispunili bilo koju funkciju koju od njih zahtijevaju oni na vlasti”. Duh masovnosti može obezvrijediti i minimizirati pojedinca, 'učinivši da se on ili ona osjeća bezvrijednim čak i dok čovječanstvo u cjelini napreduje.' Masovnom čovjeku nedostaje samorefleksije, infantilan je u svom ponašanju, „nerazuman, neodgovoran, emocionalan, neredovan i nepouzdan“. U masi, pojedinac gubi svoju vrijednost i postaje žrtva “-izama”. Ne pokazujući osjećaj odgovornosti za svoje postupke, masovnom čovjeku je lako počiniti užasne zločine bez razmišljanja i sve više ovisi o društvu. Ovakav stav može dovesti do katastrofalnih posljedica i sukoba.

Zašto je masovnost katalizator etno-religijskih sukoba? To je zato što nam društvo u kojem živimo, mediji i neke etničke i vjerske grupe predstavljaju samo jedno gledište, jedan način razmišljanja i ne podstiču ozbiljno preispitivanje i otvorenu diskusiju. Drugi načini razmišljanja – ili interpretacije – se zanemaruju ili ocrnjuju. Razum i dokazi se obično odbacuju, a slijepo vjerovanje i poslušnost ohrabruju. Tako je umjetnost propitivanja, koja je ključna za razvoj kritičke sposobnosti, zakržljala. Druga mišljenja, sistemi vjerovanja ili načini života koji su suprotni onome u što grupa vjeruje se agresivno i odlučno odbacuju. Ovakav mentalitet je evidentan u našim savremenim društvima i doveo je do nesporazuma između različitih etničkih i verskih grupa.

Stav masovnog razmišljanja treba zamijeniti raspoloženjem uma da preispita, revidira i razumije zašto neka vjerovanja treba držati ili napustiti. Pojedinci moraju biti aktivno uključeni, a ne samo pasivno slijediti i držati pravila. Oni treba da doprinose ili daju za opšte dobro, a ne samo da troše i očekuju da im se da više.

Da bi se promijenio ovakav mentalitet, potrebno je prosvijetliti svaki um. Kako će Sokrat reći da “neispitani život nije vrijedan življenja za ljudsko biće”, pojedinci moraju preispitati sebe, slušati svoj unutrašnji glas i biti dovoljno hrabri da koriste svoj razum prije nego što progovore ili postupe. Prema Imanuelu Kantu, „Prosvetljenje je čovekov izlazak iz njegove samonametnute nezrelosti. Nezrelost je nesposobnost da se koristi svoje razumevanje bez uputstva drugog. Ova nezrelost se nameće sama od sebe kada njen uzrok ne leži u nedostatku razumevanja, već u nedostatku odlučnosti i hrabrosti da se njome koristi bez uputstva drugog. Sapere Aude! [usudi se znati] „Imaj hrabrosti da koristiš vlastito razumijevanje!“ – to je moto prosvjetiteljstva”[ii].

Oduprijeti se ovakvom masovnom mentalitetu može efikasno samo osoba koja razumije svoju individualnost, kaže Carl Jung. On podstiče istraživanje 'mikrokosmosa – odraz velikog kosmosa u malom'. Moramo da očistimo sopstvenu kuću, dovedemo je u red pre nego što krenemo da dovedemo u red druge i ostatak sveta, jer “Nemo dat quod non habet“, “niko ne daje ono što nema”. Takođe treba da razvijemo stav slušanja kako bismo više slušali ritam svog unutrašnjeg bića ili glas duše, a manje pričali o drugima koji ne dele isti sistem verovanja sa nama.

Ovaj međuvjerski subotnji retreat program vidim kao priliku za samorefleksiju. Nešto što sam svojevremeno nazvao Radionicom Glasa duše u knjizi koju sam objavio 2012. Povlačenje kao što je ovo je zlatna prilika za prelazak sa stava masovnosti na reflektirajuću individualnost, iz pasivnosti u aktivnost, iz učeništva u vođstvo, i od stava primanja do stava davanja. Kroz nju smo još jednom pozvani da tražimo i otkrivamo svoje potencijale, bogatstvo rješenja i sposobnosti koje su ugrađene u nama, a koje su potrebne za rješavanje konflikata, mir i razvoj u zemljama širom svijeta. Stoga smo pozvani da promijenimo fokus sa “spoljašnjeg” – onoga što je tamo – na “unutrašnje” – onoga što se dešava u nama. Ishod ove prakse je postizanje metanoia, spontani pokušaj psihe da se izliječi od nepodnošljivog sukoba tako što će se pretopiti i potom ponovo roditi u prilagodljivijem obliku [iii].

Usred tolikih ometanja i privlačnosti, optužbi i okrivljavanja, siromaštva, patnje, poroka, zločina i nasilnih sukoba u mnogim zemljama širom svijeta, Radionica Glasa duše na koju nas poziva ovo povlačenje, nudi jedinstvenu priliku da otkrijemo ljepote i pozitivne stvarnosti prirode koje svaka osoba nosi u sebi i moć “života duše” koja nam nježno govori u tišini. Stoga vas pozivam da „uđete dublje u unutarnje utočište vlastitog bića, daleko od sve žurbe i takozvanih privlačnosti vanjskog života, i u tišini da osluškujete glas duše, da čujete njene molbe , da upoznam njegovu moć”[iv]. „Ako je um ispunjen visokim poticajima, lijepim principima, kraljevskim, sjajnim i uzdižućim naporima, glas duše govori i zlo i slabosti rođene iz nerazvijene i sebične strane naše ljudske prirode ne mogu ući, pa će izumreti”[v].

Pitanje koje želim da vam ostavim je: Kakav doprinos treba da damo kao građani sa pravima, odgovornostima i obavezama (i to ne samo vlada, čak ni naši etnički ili verski lideri ili drugi koji imaju javne funkcije)? Drugim rečima, šta treba da uradimo da pomognemo da naš svet postane bolje mesto?

Razmišljanje o ovoj vrsti pitanja vodi do svijesti i otkrivanja našeg unutrašnjeg bogatstva, sposobnosti, talenata, snage, svrhe, čežnje i vizije. Umjesto da čekamo da vlada obnovi mir i jedinstvo, bićemo inspirisani da počnemo da hvatamo bika za rogove kako bismo radili na oprostu, pomirenju, miru i jedinstvu. Radeći to, učimo da budemo odgovorni, hrabri i aktivni, te manje vremena provodimo pričajući o slabostima drugih ljudi. Kako kaže Ketrin Tingli, „razmislite na trenutak o kreacijama genijalnih ljudi. Da su se zaustavili i vratili u nedoumici u vrijeme kada ih je dotaknuo božanski impuls, ne bismo trebali imati veliku muziku, lijepe slike, nadahnutu umjetnost, niti čudesne izume. Ove sjajne, uzdižuće, stvaralačke snage izvorno potiču iz čovjekove božanske prirode. Kad bismo svi živjeli u svijesti i uvjerenju o vlastitim velikim mogućnostima, trebali bismo shvatiti da smo duše i da i mi imamo božanske privilegije daleko iznad svega o čemu znamo ili čak mislimo. Ipak, ovo bacamo na stranu jer nisu prihvatljivi za naše ograničeno, lično ja. Ne uklapaju se u naše unaprijed stvorene ideje. Tako zaboravljamo da smo dio božanske sheme života, da je smisao života svet i svet, i dopuštamo sebi da se vratimo u vrtlog nesporazuma, zablude, sumnje, nesreće i očaja”[vi] .

Radionica Glas duše pomoći će nam da prevaziđemo nesporazume, optužbe, okrivljavanja, svađe, etno-religijske razlike i da se hrabro zauzmemo za oprost, pomirenje, mir, slogu, jedinstvo i razvoj.

Za dalje čitanje o ovoj temi, pogledajte Ugorji, Basil (2012). Od kulturne pravde do međuetničke medijacije: Refleksija o mogućnosti etno-religijskog posredovanja u Africi. Colorado: Outskirts Press.

reference

[i] Carl Gustav Jung, švicarski psihijatar i osnivač analitičke psihologije, smatrao je individuaciju, psihološki proces integracije suprotnosti, uključujući svjesno sa nesvjesnim, uz zadržavanje njihove relativne autonomije, neophodne da bi osoba postala cjelovita. Za detaljnije čitanje o teoriji masovnog razmišljanja, pogledajte Jung, Carl (2006). Neotkriveno ja: problem pojedinca u modernom društvu. Nova američka biblioteka. str. 15–16; pročitajte i Jung, CG (1989a). Sećanja, snovi, razmišljanja (Rev. ed., C. Winston & R. Winston, Trans.) (A. Jaffe, Ed.). Njujork: Random House, Inc.

[ii] Immanuel Kant, Odgovor na pitanje: Šta je prosvjetljenje? Konigsberg u Pruskoj, 30. septembra 1784.

[iii] Od grčkog μετάνοια, metanoja je promjena uma ili srca. Pročitajte psihologiju Carla Junga, op cit.

[iv] Katherine Tingley, Sjaj duše (Pasadena, Kalifornija: Theosophical University Press), 1996, citat preuzet iz prvog poglavlja knjige, pod naslovom: „Glas duše“, dostupno na: http://www.theosociety.org/pasadena/splendor/spl-1a .htm. Katherine Tingley je bila vođa Teozofskog društva (tada nazvanog Univerzalno bratstvo i Teozofsko društvo) od 1896. do 1929. godine, a posebno je zapamćena po svom radu na obrazovnoj i socijalnoj reformi koji je bio u središtu međunarodnog sjedišta Društva u Point Loma u Kaliforniji.

[v] Ibid.

[vi] Ibid.