Otvaranje u svijesti: Istraživanje kako svjesnost i meditacija mogu poboljšati iskustvo medijacije

Sažetak:

S obzirom na preko 2,500 godina dugu tradiciju budizma, koja se zasniva na Budinom učenju o patnji i njenom iskorenjivanju i na neprekinutom periodu široke praktične primjene, budistički okvir nastavlja da nudi dubok uvid u funkcioniranje ljudskog uma. i srce u odnosu na nastanak i transformaciju sukoba. Ugrađen u praktično iskustvo i teorijsko znanje autora kao medijatora, trenera i studenata meditacije, ovaj rad će istražiti doprinos budizma transformaciji sukoba, posebno u okruženju medijacije, ispitujući kako budistička shvatanja ljudskog uslovljenog uma i njegove sposobnosti za transformaciju kroz meditativnu svijest može nadopuniti tradicionalne zapadnjačke pristupe posredovanju i sukobu. Inherentna je ovom pristupu teza da se transformacija sukoba ne mora usredotočiti samo na promjenu sistema i struktura, već i na naglašavanje i osnaživanje pojedinca da razumije procese ljudskog uma koji mogu dovesti do izgradnje podjela koje vode do destruktivnog sukoba, i kako se ove konstrukcije mogu raspršiti, lično i interpersonalno, da bi proizvele transformativne prilike (Spears, 1997). Ovaj rad, dakle, istražuje budističku vezu između destruktivnih sukoba i ljudske konstrukcije podjela koje stvaraju psihološku izolaciju, nesigurnost i nezadovoljstvo, podjele koje manifestiraju patnju. Također istražuje kako se ova patnja može ublažiti ili eliminirati kroz prakse svjesnosti i meditacije koje dovode do svijesti o našoj pravoj prirodi kao fundamentalno međusobno povezanih i međusobno zavisnih bića. Kada pogled na sebe kao da stoji odvojeno od i protiv drugih (kao što se doživljava tokom destruktivnog sukoba) izgubi svoju snagu, sukob se sagledava iz drugog ugla i moguća je stvarna transformacija u odnosima i našim načinima rješavanja problema. Na osnovu vremenski testiranih budističkih principa, u ovom radu ćemo istražiti: (1) šta budizam vidi kao izvor našeg ljudskog iskustva ličnog nezadovoljstva i destruktivnog neslaganja; (2) šta budizam sugeriše u suočavanju sa našom tendencijom da se odvojimo od sopstvenih uslova i od drugih; i (3) kako nam praksa prisluškivanja i širenja svijesti može pomoći u našim međuljudskim odnosima da drugačije vidimo neslaganje i njegov izvor.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Mauer, Katharina; Applebaum, Martin (2019). Otvaranje u svijesti: Istraživanje kako svjesnost i meditacija mogu poboljšati iskustvo medijacije

Journal of Living Together, 6 (1), str. 75-85, 2019, ISSN: 2373-6615 (Štampa); 2373-6631 (na mreži).

@Članak{Mauer2019
Title = {Otvaranje u svijesti: Istraživanje kako svjesnost i meditacija mogu poboljšati iskustvo medijacije }
Autor = {Katharina Mauer i Martin Applebaum}
Url = {https://icermediation.org/mindfulness-and-mediation/}
ISSN = {2373-6615 (štampa); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2019}
Datum = {2019-12-18}
Časopis = {Journal of Living Together}
Volumen = {6}
Broj = {1}
Stranice = {75-85}
Izdavač = {Međunarodni centar za etno-vjersku medijaciju}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2019}.

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio