Sukob rudarskih kompanija u Demokratskoj Republici Kongo

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Kongo je obdaren najvećim svjetskim skladištima minerala, čija se vrijednost procjenjuje na 24 triliona dolara (Kors, 2012.), što je jednako BDP-u Evrope i Sjedinjenih Država zajedno (Noury, 2010.). Nakon prvog rata u Kongu koji je zbacio Mobutu Sese Sekoa 1997. godine, rudarske kompanije koje žele da eksploatišu minerale Konga potpisale su poslovne ugovore sa Laurent Desire Kabilom čak i prije nego što je preuzeo dužnost. Banro Mining Corporation kupila je rudarske titule koje su pripadale Société Minière et Industrielle du Kivu (SOMINKI) u Južnom Kivuu (Kamituga, Luhwindja, Luguswa i Namoya). 2005. godine Banro je započeo proces istraživanja u Luhwindja chefferie, teritorija Mwenga, nakon čega je uslijedilo vađenje 2011. godine.

Projekat rudarstva preduzeća je na područjima koja su nekada pripadala lokalnom stanovništvu, gde su zarađivali za život zanatskim rudarstvom i poljoprivredom. Šest sela (Bigaya, Luciga, Buhamba, Lwaramba, Nyora i Cibanda) je raseljeno i premješteno je u planinsko mjesto koje se zove Cinjira. Baza kompanije (slika 1, str. 3) nalazi se na površini od oko 183 km2 koju je ranije živjelo oko 93,147 ljudi. Procjenjuje se da je samo selo Luciga imalo 17,907 stanovnika.^[1] Prije preseljenja u Cinjiru, zemljoposjednici su imali vlasničke listove koje su izdavali lokalni poglavari nakon što su dali kravu, kozu ili neki drugi znak zahvalnosti koji se lokalno naziva Kalinzi [zahvalnost]. U kongoanskoj tradiciji, zemljište se smatra zajedničkom imovinom koja se dijeli u zajednici, a ne u individualnom vlasništvu. Banro je raseljavao zajednice nakon kolonijalnih tapija o vlasništvu dobijenih od vlade Kinšase koja je lišila posjeda onih koji su posjedovali zemlju u skladu sa običajnim zakonima.

Tokom faze istraživanja, kada je kompanija bušila i uzimala uzorke, zajednice su bile uznemirene bušenjem, bukom, kamenjem koje je padalo, otvorenim kopovima i pećinama. Ljudi i životinje padali su u pećine i jame, a drugi su bili ozlijeđeni od padajućeg kamenja. Neke životinje nikada nisu izvučene iz pećina i jama, dok su druge ubijene od urušavanja stijena. Kada su ljudi u Luhwindji protestirali i tražili kompenzaciju, kompanija je to odbila i umjesto toga kontaktirala vladu Kinšase koja je poslala vojnike da uguše proteste. Vojnici su pucali na ljude, neke ranili, a drugi su ubijeni ili su kasnije umrli zbog rana koje su zadobili u okruženju bez medicinske pomoći. Jame i pećine ostaju otvorene, pune se stajaćom vodom i kada pada kiša, postaju mjesta razmnožavanja komaraca, donoseći malariju populaciji bez efikasnih medicinskih ustanova.

U 2015. godini kompanija je najavila povećanje od 59 posto samo u rezervi Twangiza, ne računajući ležišta Namoya, Lugushwa i Kamituga. U 2016. godini kompanija je proizvela 107,691 uncu zlata. Prikupljeni profit se ne odražava u poboljšanju egzistencije lokalnih zajednica, koje su i dalje osiromašene, nezaposlene i suočene s kršenjem ljudskih i ekoloških prava koje bi Kongo moglo gurnuti u pojačane ratove. Iz toga slijedi da se patnja ljudi povećava uporedo sa globalnom potražnjom za mineralima.

Priče drugih – kako svaka strana razumije situaciju i zašto

Priča predstavnika zajednice Konga – Banro ugrožava naše živote

Pozicija: Banro nam mora nadoknaditi štetu i nastaviti rudarenje tek nakon dijaloga sa zajednicama. Mi smo vlasnici minerala, a ne stranci. 

Interesi:

Sigurnost/Sigurnost: Prisilno preseljavanje zajednica sa naših predaka na kojima smo zarađivali za život i nepovoljne naknade je totalno kršenje našeg dostojanstva i prava. Zemlja nam je potrebna da bismo živeli dobro i srećni. Ne možemo imati mira kada nam je zemlja zauzeta. Kako možemo izaći iz ovog siromaštva kada se ne možemo kultivisati ili rudariti? Ako i dalje ostanemo bez zemlje, nemamo izbora osim da se pridružimo i/ili formiramo oružane grupe.

Ekonomske potrebe: Mnogi ljudi su nezaposleni i postali smo siromašniji nego prije dolaska Banroa. Bez zemlje nemamo prihoda. Na primjer, posjedovali smo i uzgajali voćke od kojih smo mogli zarađivati ​​za život u različitim godišnjim dobima. Djeca su se također hranila voćem, pasuljem i avokadom. Ne možemo si to više priuštiti. Mnoga djeca pate od pothranjenosti. Zanatski rudari više ne mogu kopati. Gdje god nađu zlato, Banro tvrdi da je pod njegovom koncesijom. Na primjer, neki rudari su pronašli mjesto koje su nazvali 'Makimbilio' (svahili, mjesto utočišta) u Cinjiri. Banro tvrdi da je pod njegovom koncesijom. Mislili smo da je Cinjira naša, iako su uslovi života slični izbjegličkom kampu. Banro takođe jača korupciju. Oni podmićuju vladine službenike da nas terorišu, da utaje poreze i da dobiju jeftine poslove. Da nije bilo korupcije, Zakon o rudarstvu iz 2002. ukazuje da bi Banro trebao rezervisati područje za zanatske rudare i pridržavati se ekološke politike. Nakon podmićivanja lokalnih zvaničnika, kompanija radi nekažnjeno. Oni rade što žele i tvrde da posjeduju svako nalazište minerala koje zauzimaju zanatski rudari, što povećava sukobe i nemire u zajednicama. Ako Banro tvrdi da posjeduje sva mineralna nalazišta, gdje će više od milion rudara zanatlija i njihovih porodica zarađivati ​​za život? Jedina alternativa koja nam je preostala je da uzmemo oružje da branimo svoja prava. Dolazi vrijeme kada će naoružane grupe napasti rudarske kompanije. 

Fiziološke potrebe: Kuće koje je Banro sagradio za porodice u Cinjiri su veoma male. Roditelji žive u istoj kući sa svojim adolescentima, dok tradicionalno dječaci i djevojčice treba da imaju odvojene kuće u krugu roditelja, a gdje to nije moguće, dječaci i djevojčice imaju odvojene sobe. To nije moguće u malim kućama i malim kompleksima gdje ne možete izgraditi druge kuće. Čak su i kuhinje toliko male da nemamo prostora oko kamina gdje smo sedili kao porodica, pekli kukuruz ili manioku i pričali priče. Za svaku porodicu toalet i kuhinja su blizu jedno drugom što je nezdravo. Naša djeca nemaju gdje da se igraju napolju, s obzirom da su kuće na kamenom brdu. Cinjira se nalazi na strmom brežuljku, na velikoj nadmorskoj visini, sa niskim temperaturama koje uglavnom čine veoma hladnim uz stalnu maglu koja ponekad prekriva domove, te otežava vidljivost čak i usred dana. Takođe je veoma strm i bez drveća. Kada duva vjetar, slabu osobu može baciti dolje. Ipak, ne možemo ni saditi drveće zbog kamenite lokacije.

Kršenja životne sredine/zločini: Tokom faze istraživanja, Banro je uništio našu okolinu jamama i pećinama koje su otvorene do danas. Faza rudarenja takođe ima pogubne efekte sa povećanim širokim i dubokim jamama. Jalovina iz rudnika zlata se izliva pored puteva i sumnjamo da sadrži cijanidne kiseline. Kao što slika 1 dole ilustruje, zemljište na kojem se nalazi Banroovo sjedište ostavljeno je golo, izloženo jakom vjetru i eroziji tla.

Slika 1: rudarska lokacija Banro Corporation[2]

Banro koristi cijanidnu kiselinu, a isparenja iz fabrike su se ukombinovala da zagade zemlju, vazduh i vodu. Voda koja sadrži toksine iz fabrike se odvodi u rijeke i jezera koja su naš izvor opstanka. Isti toksini utiču na podzemne vode. Imamo hronični opstruktivni poremećaj pluća, rak pluća, akutne bolesti donjih respiratornih organa, bolesti srca i mnoge druge komplikacije. Krave, svinje i koze otrovane su pijaćom vodom iz fabrike, što je rezultiralo smrću. Emisija metala u zrak također uzrokuje kisele kiše koje štete našem zdravlju, biljkama, zgradama, vodenom životu i drugim organima koji imaju koristi od kišnice. Kontinuirano zagađenje, kontaminacija zemlje, zraka i vodotoka moglo bi stvoriti nesigurnost hrane, oskudicu zemlje i vode i potencijalno dovesti Kongo u ekološke ratove.

Pripadnost/vlasništvo i socijalne usluge: Cinjira je izolirana od ostalih zajednica. Mi smo sami, a ranije su nam sela bila blizu jedno drugom. Kako da ovo mjesto nazovemo domom kada nemamo ni vlasničke listove? Lišeni smo svih osnovnih društvenih sadržaja uključujući bolnice i škole. Zabrinuti smo da kada se razbolimo, posebno naša djeca i trudnice, možemo umrijeti prije nego što pristupimo medicinskoj ustanovi. Cinjira nema srednje škole, što ograničava obrazovanje naše djece na osnovni nivo. Čak i u veoma hladnim danima koji su česti na planini, hodamo na velike udaljenosti da bismo pristupili osnovnim uslugama, uključujući medicinsku negu, škole i pijacu. Jedini put za Cinjiru izgrađen je na veoma strmoj padini, do koje se dolazi uglavnom vozilima 4×4 točka (što si običan čovjek ne može priuštiti). Banrova vozila su ta koja koriste cestu i voze se neoprezno, što ugrožava živote naše djece koja se ponekad igraju pored puta, kao i ljudi koji prelaze iz različitih pravaca. Imali smo slučajeve da ljudi budu oboreni, pa čak i kada umru niko nije pozvan na odgovornost.

Samopoštovanje/Dostojanstvo/Ljudska prava: Naše dostojanstvo i prava se krše u našoj vlastitoj zemlji. Je li to zato što smo Afrikanci? Osjećamo se poniženo i nemamo gdje prijaviti svoj slučaj. Kada su poglavice pokušale da razgovaraju sa tim belcima, oni ne slušaju. Veliki je disparitet u moći između nas i kompanije koja, jer ima novca, vrši kontrolu nad vladom koja treba da ih pozove na odgovornost. Mi smo žrtve u nepovoljnom položaju. Ni država ni kompanija nas ne poštuju. Svi se ponašaju i tretiraju nas kao kralj Leopold II ili belgijski kolonizatori misleći da su superiorniji od nas. Ako su bili superiorni, plemeniti i etički, zašto dolaze ovamo da kradu naše resurse? Dostojanstvena osoba ne krade. Postoji i nešto što se borimo da shvatimo. Ljudi koji se protive Banrovim projektima završe mrtvi. Na primjer, bivši Mwami (lokalni poglavica) Luhindja Philemon …bio je protiv raseljavanja zajednica. Kada je putovao u Francusku, zapaljen mu je automobil i on je umro. Drugi nestaju ili primaju pisma iz Kinšase da ne ometaju Banroa. Ako se naše dostojanstvo i prava ne poštuju ovdje u Kongu, gdje još možemo biti poštovani? Koju državu možemo nazvati svojim domom? Možemo li otići u Kanadu i ponašati se kao što se Banro ponaša ovdje?

Pravda: Želimo pravdu. Više od četrnaest godina patimo i stalno pričamo svoje priče, ali nikada ništa nije urađeno. Ovo je ne računajući pljačku ove zemlje koja je počela 1885. godine borbom i podjelom Afrike. Zločini počinjeni u ovoj zemlji, izgubljeni životi i toliko dugo pljačkani resursi moraju biti nadoknađeni. 

Priča Banrovog predstavnika – Problem su ljudi.

Pozicija:  Nećemo prestati rudariti.

Interesi:

Ekonomski: Zlato koje kopamo nije besplatno. Uložili smo i potreban nam je profit. Kao što naša vizija i misija glase: Želimo da budemo „premijerna kompanija za rudarstvo zlata u Centralnoj Africi“, na „pravim mestima, radeći prave stvari, sve vreme“. Naše vrijednosti uključuju stvaranje održive budućnosti za zajednice domaćina, ulaganje u ljude i vođenje s integritetom. Željeli smo zaposliti neke od domaćih ljudi, ali oni nemaju potrebne vještine. Razumijemo da je zajednica očekivala da im poboljšamo uslove života. Ne možemo. Napravili smo pijacu, popravili neke škole, održavamo put i obezbijedili sanitet do obližnje bolnice. Mi nismo vlada. Naš je posao. Zajednice koje su bile raseljene dobile su nadoknadu. Za svaku bananu ili voćku dobijali su 20.00 dolara. Žale se da nismo nadoknadili druge biljke kao što su bambus, drveće bez voća, polikultura, duvan i tako dalje. Koliko se novca zarađuje od tih biljaka? U Cinjiri imaju mjesto gdje mogu uzgajati povrće. Mogli bi ih uzgajati i u limenkama ili na verandama. 

Sigurnost/Sigurnost: Prijeti nam nasilje. Zato se oslanjamo na vladu da nas zaštiti od milicije. Nekoliko puta su naši radnici bili napadnuti.[3]

Prava zaštite životne sredine: Pratimo smjernice u rudarskom kodeksu i ponašamo se odgovorno prema zajednicama domaćinima. Pratimo zakone županije i ponašamo se kao snažni i pouzdani ekonomski doprinositelji zemlji i zajednici, upravljajući rizicima koji bi mogli ugroziti našu reputaciju. Ali ne možemo učiniti više od onoga što nalažu zakoni zemlje. Uvek nastojimo da minimiziramo svoj uticaj na životnu sredinu u konsultaciji sa zajednicama. Željeli smo obučiti i ugovoriti neke lokalne ljude koji bi mogli posaditi drveće gdje god smo završili rudarski projekat. Namjeravamo to učiniti.

Samopoštovanje/Dostojanstvo/Ljudska prava: Pratimo naše osnovne vrijednosti, a to su poštovanje ljudi, transparentnost, integritet, usklađenost i poslujemo sa izvrsnošću. Ne možemo razgovarati sa svima u zajednicama domaćinima. Mi to radimo preko njihovih šefova.

Poslovni rast/profit: Sretni smo što profitiramo i više nego što smo očekivali. To je i zato što svoj posao radimo iskreno i profesionalno. Naš cilj je da doprinesemo rastu kompanije, dobrobiti naših radnika, kao i da stvorimo održivu budućnost za zajednice.

reference

Kors, J. (2012). Krvni mineral. Aktuelna nauka, 9(95), 10-12. Preuzeto sa https://joshuakors.com/bloodmineral.htm

Noury, V. (2010). Prokletstvo Koltana. New African, (494), 34-35. Preuzeto sa https://www.questia.com/magazine/1G1-224534703/the-curse-of-coltan-drcongo-s-mineral-wealth-particularly

[1] Chefferie de Luhwindja (2013). Rapport du recensement de la chefferie de Luhwindja. Broj raseljenih procjenjuje se od posljednjeg zvaničnog popisa stanovništva u Kongu 1984. godine.

[2] Banrova baza se nalazi u pod-selu Mbwega, the grupisanje od Lucige, u poglavarstvu Luhwundja koje se sastoji od devet grupe.

[3] Za primjere napada pogledajte: Mining.com (2018) Milicija ubija petoro u napadu na rudnik zlata Banro Corp u istočnom Kongu. http://www.mining.com/web/militia-kills-five-attack-banro-corps-east-congo-gold-mine/; Reuters (2018) Kamioni Banro rudnika zlata napadnuti u istočnom Kongu, dvoje mrtvih: Armyhttps://www.reuters.com/article/us-banro-congo-violence/banro-gold-mine-trucks-attacked-in-eastern- kongo-dvije-mrtva-armija-idUSKBN1KW0IY

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Evelyn Namakula Mayanja, 2019