Izazovi mješovitog braka pojačani strukturnim nasiljem i korumpiranim institucijama

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Dana 6. juna 2012. oko 8:15, Virginia, žena iz afričke zemlje francuskog govornog područja i majka četvero djece, orkestrirala je scenu nasilja u porodici nakon što je prethodno dobila upute od zaposlenih u različitim institucijama, odnosno Ureda za mlade i Porodice („Jugendamt“), Prihvatilište za zlostavljane žene („Frauenhaus“) i Ured za intervenciju protiv nasilja u porodici („Interventionsstelle gegen Gewalt in der Familie“). Virginia je bacila tanjir sa Marvinovim (= njenim mužem i državljaninom Demokratske Republike 'Disgustyria', države u kojoj 'zvanično' vlada zakon i poštuju se osnovna prava i slobode) večera uz bokal vode na podu trpezarije i pozvala policiju na broj za hitne slučajeve. Kako je Virginia bila relativno nova u Disgustyriji (tamo se preselila nakon što se prije samo jedanaest mjeseci udala za Marvina u svojoj zemlji u Africi), imala je samo ograničeno znanje lokalnog jezika – stoga joj je Marvin pomogao da prenese tačnu adresu policije, jer je bio uvjeren da nije učinio ništa loše i da će prisustvo policije pomoći da se vrati normalnost u kuću.

Po dolasku policije u stan, Virginia je namjerno – slijedeći 'dobre savjete' dobijene od gore navedenih institucija Disgustyrije – izvrnula svoju priču i dala policiji namjerno pogrešne detalje o stvarnim dešavanjima, odnosno optužila je Marvina da je bio agresivan prema njoj, uključujući fizičko zlostavljanje/nasilje. Kao rezultat toga, policija je naložila Marvinu da pripremi svoj kofer u roku od 10 minuta i izdala nalog za zabranu na početni period od dvije sedmice, koji je kasnije produžen na četiri sedmice. Marvin je morao predati ključeve stana policajcima, a Virginia i Marvin su otpratili do najbliže policijske stanice na detaljno ispitivanje o događajima. U policijskoj stanici Virginia je otežala svoje laži pogrešno optužujući Marvina da ju je počupao za kosu i nanio joj povredu glave.

Zbog njenog ograničenog znanja lokalnog jezika, Virginijino ispitivanje je dogovoreno uz pomoć zakletog prevodioca za francuski. Dešavalo se da je Virginia u to vreme nosila fitilj i da je zbog toga bilo nemoguće doživeti povredu glave ako bi je Marvin, (deklarisani 'agresor') povukao za kosu. Virginia je sada promijenila izjavu objašnjavajući da je pogrešno shvatila pitanje policije ('zaboravljajući' činjenicu da je ispitana uz pomoć zakletog prevodioca), pošto ne razumije lokalni jezik i obavijestila ih je da ju je Marvin umjesto da je čupa za kosu gurao po stanu, a ona je nakon toga udarila glavom o zid i sada pati od jakih glavobolja i zatražila je da je prevezu kolima hitne pomoći. u sledeću bolnicu na detaljan lekarski pregled. Ishod ovog liječničkog pregleda bio je negativan, odnosno ljekar koji pregleda NIJE mogao otkriti nijednu od lažno tvrdnjenih povreda glave – nijednu vidljivu i nijednu potkrijepljenu dvama rendgenskim snimcima. Rezultati ovih opsežnih ispitivanja bili su negativni.

Uprkos ovim očiglednim kontradiktornostima i lažima u njenoj izjavi, naredba o zabrani je ostala na snazi ​​– Marvin je bukvalno izbačen na ulicu. Virginia je insistirala da također napusti stan i da bude primljena u Prihvatilište za zlostavljane žene koje su joj i njeno četvero djece već nudile 'zaštitu' nekoliko dana prije, u slučaju 'nešto loše bi trebalo da se desi kod kuće'.

Sada – nakon skoro pet godina beskorisnih pravnih napora i kontinuirane psihološke traume, Marvine

  1. je potpuno izgubio kontakt sa svoje četvero djece (dvoje od njih, Antonia i Alexandro, imali su samo šest sedmica u vrijeme kada je Virginia orkestrirala scenu nasilja u porodici) koja ne poznaju svog oca i koja su primorana da odrastaju kao polu- siročad bez razloga(a);
  2. je porodični sud proglasio krivim za uništavanje braka;
  3. je izgubio dobro plaćen posao;
  4. uprkos njegovim stalnim naporima da vodi dijalog sa svojom bivšom suprugom, čak i kroz intervenciju 'neutralnih trećih strana', da pronađe obostrano prihvatljivo rešenje zarad njihovog četvoro dece, biva izolovan od svoje bivše jer je ona 'zaštićena' gore navedene institucije, koje ne dozvoljavaju takve kontakte i stoga direktno i namjerno potpiruju sukob;
  5. pati od očiglednog strukturalnog nasilja i široko rasprostranjenog neznanja i neefikasnosti unutar pravnog sistema, koji odmah proglašava muškarce 'agresorima i snižava očeve na 'bankomatsku karticu' primoravajući ih da ispunjavaju pretjerano visoke obaveze izdržavanja porodice bez daleke šanse za redovni kontakti sa svojom decom.

Međusobne priče – kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Virginia's Story – On je problem.

Pozicija: Ja sam dobra supruga i majka i žrtva sam nasilja u porodici.

Interesi:

Sigurnost / Sigurnost: Napustila sam svoju zemlju u Africi iz ljubavi prema svom tek oženjenom mužu i sa nadom da ću biti poštovana i tretirana na dostojanstven način kao žena koja ima sva svoja prava. Također sam se nadao da ću svojoj djeci ponuditi dobru budućnost. Nijedna žena ne bi trebalo da bude izložena nasilju u porodici i da mora da se plaši za svoj život dok je u braku sa muškarcem koji se ispostavi da je nasilan. Prava žena se moraju poštovati i sretna sam što sam pronašla institucije u Disgustyriji koje su snažno ukorijenjene u društvu i koje naporno rade na zaštiti majki i djece od njihovih nasilnih i agresivnih muževa.

Fiziološke potrebe:  Tokom braka s Marvinom osjećala sam se kao u zatvoru. Bio sam nov u Disgustyriji i nisam upoznat s lokalnim jezikom i kulturom. Mislila sam da se mogu osloniti na svog muža, što nije bio slučaj. Moje povjerenje u njega zasnivalo se na njegovim lažnim obećanjima dok smo još živjeli zajedno u Africi prije nego što smo se vjenčali. Na primjer, nije mi dozvolio da uspostavim kontakte sa drugim Afrikancima koji su ovdje živjeli već neko vrijeme. Marvin je insistirao da ostanem samo kod kuće, da zadržim fokus na ulozi 'domaćice' i 'majke', zbog čega sam se osjećala kao čistačica. Takođe je odbio da obezbedi osnovni kućni budžet koji bih mogla da koristim, a da ne moram da ga pitam za osnovne stvari…. Nisam čak ni smela da kupim jednostavnu boju noktiju. Svoju platu je čuvao i u tajnosti. Nikada nije bio ljubazan prema meni i nije bilo moguće razgovarati s njim normalnim glasom – stalno je vikao na mene i djecu. Mislim da je on osoba koja uživa u svađi, a ne u stvaranju harmonije u svom domu i porodici. On nije dobar otac za svoju djecu jer mu nedostaje sposobnost da pokaže emocije i razumijevanja za njihove potrebe.

Pripadnost / porodične vrijednosti: Oduvijek mi je bio san da budem majka i da imam muža dok živimo zajedno kao porodica pod istim krovom. I ja sam željela da budem dio šire porodice, ali kao stranac i žena iz Afrike uvijek sam osjećala da me Marvinova porodica ne poštuje kao ravnopravnog partnera. Mislim da je njegova porodica isuviše konzervativna i uskogrudna i stoga pokazuje neku vrstu rasističkog stava prema meni. Dakle, moj san o 'velikoj proširenoj porodici' bio je slomljen od samog početka.

Samopoštovanje/poštovanje: Udala sam se za Marvina jer sam bila zaljubljena u njega, i bila sam srećna što sam se udala i što sam se preselila sa mužem u njegovu zemlju u junu 2011. Moram da budem poštovana kao žena i majka koja je napustila svoju zemlju da živi sa mužem i koji je suočen sa svim izazovima iseljenika u novoj zemlji i potpuno drugačijoj kulturi. Želim obezbijediti sigurnu i stabilnu budućnost svojoj djeci kroz dobro obrazovanje koje bi im trebalo pomoći da kasnije nađu dobar posao. I moja djeca zaslužuju poštovanje – Marvin nije bio dobar otac i zlostavljao ih je.

Marvinova priča – Problem su ona (njen 'karakter') i korumpirane institucije/strukturno nasilje.

Pozicija: Želim da se prema meni postupa na fer način zasnovan na osnovnim činjenicama – osnovna prava se moraju poštovati.

Interesi:

Sigurnost / Sigurnost: Moram da se osjećam sigurno u svojoj kući i da se moj lični integritet, kao i integritet moje porodice, poštuje od strane državnih institucija, uključujući policiju. U demokratskoj zemlji ljudi ne bi trebali biti viktimizirani i strogo kažnjavani kao rezultat neosnovanih, iskonstruiranih i svakako lažnih optužbi i laži. Muškarci i žene su ljudska bića sa jednakim pravima i obavezama….Započinjanje 'rata' protiv muškaraca i očeva pod sumnjivim kišobranom 'emancipacije' sa inherentnom predstavom da su muškarci uvijek 'agresor', a žene stalno žrtve nasilni muškarci ne drže vodu i daleko su od stvarnosti. To svakako ne podržava ideju 'jednakih prava za muškarce i žene'...

Fiziološke potrebe: Kao porodičan čovjek želim da budem sa svojom djecom na dnevnoj bazi kako bih uspostavio jake i trajne emocionalne veze. Igrati aktivnu ulogu u njihovim životima i biti im uzor je nešto čemu se nadam. Sagradio sam im kuću i trebalo bi da žive sa mnom, pri čemu bi majka mogla da ih viđa koliko god želi. Deca ne bi trebalo da pate jer njihovi roditelji nisu uspeli da žive zajedno na način poštovanja kao muž i žena. Svojoj djeci nikada ne bih uskratila toliko potreban kontakt sa majkom.

Pripadnost / porodične vrijednosti: Rođen sam i odrastao u malom selu na jugu Disgustyrije u porodici od petero djece. Hrišćanske vrijednosti i tradicionalno poimanje porodice, odnosno oca, majke i djece, vrijednosti su koje se nalaze u srž strukture moje ličnosti. Gubitak porodice kroz takve orkestrirane i nasilne prakse je poražavajući i lično šokantan. Moji roditelji ne poznaju ni svoje unuke….Zabrinut sam za psihičko stanje svoje četvoro dece, koja moraju da znaju odakle dolaze – njihovo je pravo da imaju kontakte sa dedom, bakom, tetkama, ujakom, i rođaci. Smatram da je poznavanje njihovih korijena bitno za zdrav psihički razvoj. Kakve će (porodične) vrijednosti razvijati moja djeca ako nikada nisu imala priliku iskusiti pravu porodicu i odrastati kao polusiročad? Duboko sam zabrinuta za budućnost moje djece.

Samopoštovanje / poštovanje: Moram da se oslonim na domaće porodično pravo i funkcionalan pravosudni sistem. Osnovna prava i slobode, uključujući i prava djeteta, uveliko su regulisana a) Ustavom Disgustyrije, b) Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, c) Poveljom UN-a o ljudskim pravima, d) Konvencijom UN-a o pravima djeteta. Teško mi je da shvatim zašto se ove odredbe stalno ignorišu i da nema načina da se one sprovedu. Želim da me poštuju u želji da igram aktivnu ulogu u životima svoje četvoro djece. Želim da imam česte i neograničene kontakte sa njima i želim da im direktno pružim potrebnu finansijsku podršku u svakom aspektu života. Želim da moje riječi budu poštovane i priznate od svih uključenih strana i da me ne proglašavaju i procesuiraju kao 'agresora', kada svi dokazi jasno potvrđuju suprotno. Činjenice se moraju poštovati i vladavina prava mora biti podržana.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Martin Harrich, 2017

Udio

Vezani članci

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Može li više istina postojati istovremeno? Evo kako jedan cenzura u Predstavničkom domu može utrti put za teške, ali kritičke rasprave o izraelsko-palestinskom sukobu iz različitih perspektiva

Ovaj blog se bavi izraelsko-palestinskim sukobom uz priznavanje različitih perspektiva. Počinje ispitivanjem osude predstavnice Rashide Tlaib, a zatim se razmatraju rastući razgovori među različitim zajednicama – lokalno, nacionalno i globalno – koji naglašavaju podjelu koja postoji svuda. Situacija je vrlo složena i uključuje brojna pitanja kao što su svađa između pripadnika različitih vjera i etničkih pripadnosti, nesrazmjeran tretman predstavnika Doma u disciplinskom procesu Komore i duboko ukorijenjen višegeneracijski sukob. Zamršenost Tlaibove osude i seizmički uticaj koji je imao na mnoge čine još važnijim ispitivanje događaja koji se dešavaju između Izraela i Palestine. Čini se da svi imaju prave odgovore, ali se niko ne može složiti. Zašto je to slučaj?

Udio