Postizborni etno-politički sukob u zapadnoj ekvatorijalnoj državi, Južni Sudan

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Nakon što je Južni Sudan postao poluautonoman od Sudana 2005. godine kada su potpisali Sveobuhvatni mirovni sporazum, popularno poznat kao CPA, 2005., Nelly je imenovana za guvernera države Zapadne Ekvatorije pod vladajućom strankom SPLM od strane predsjednika Južnog Sudana na osnovu njene bliskosti prvoj porodici. Međutim, 2010. godine Južni Sudan je organizovao svoje prve demokratske izbore, tokom kojih je Jose, koji je takođe brat Nelinoj maćehi, odlučio da se takmiči za poziciju guvernera u okviru iste stranke SPLM. Rukovodstvo stranke po direktivi predsjednika nije mu dozvolilo da se kandiduje za partijsku kartu, navodeći da stranka više voli Neli nego njega. Jose je odlučio kandidirati se kao nezavisni kandidat koristeći svoje odnose sa zajednicom kao bivši sjemeništarac u dominantnoj katoličkoj crkvi. Dobio je veliku podršku i osvojio ubedljivo mnogo na žalost Nelly i nekih članova SPLM stranke. Predsjednik je odbio inaugurirati Josea etiketirajući ga kao buntovnika. S druge strane, Nelly je mobilizirala mlade i pokrenula teror u zajednicama za koje se smatralo da su glasale za njenog ujaka.

Opća zajednica je bila razbijena, a nasilje je izbilo na punktovima za vodu, u školama i na svakom javnom skupu uključujući i pijacu. Nelina maćeha morala je biti udaljena iz svog bračnog doma i potražila utočište kod starešine zajednice nakon što je njena kuća zapaljena. Iako je Jose pozvao Nelly na dijalog, Nelly nije htjela slušati, nastavila je sponzorirati terorističke aktivnosti. Nastala i trajna neprijateljstva, nesuglasice i nejedinstvo među osnovnom zajednicom nastavili su se nesmanjenom. Organizovani su i vođeni kontakti pristalica dvojice lidera, porodice, političara i prijatelja, pored razmjena posjeta, ali nijedan od njih nije dao pozitivne rezultate zbog nedostatka neutralnog posredovanja. Iako su njih dvojica pripadali jednom plemenu, pripadali su različitim plemenskim podklanovima koji su prije krize bili manje značajni. Oni koji su bili na Nelinoj strani i dalje su uživali podršku i zaštitu moćnog vojnog osoblja, dok su oni koji su bili lojalni novom guverneru i dalje bili marginalizovani.

pitanja: Etno-politički sukob eskalirao iz međuljudskih sukoba podstaknutih grupnim etničkim identitetima što je rezultiralo raseljavanjem, ranjavanjem i gubitkom imovine; kao i povreda i gubitaka života i stagnacije razvojnih aktivnosti.

Međusobne priče – kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Položaj: Sigurnost i sigurnost

Neli

  • Mene je imenovao predsjednik i niko drugi ne bi trebao biti guverner. Vojska i policija su na mojoj strani.
  • Ja sam sam uspostavio političke strukture SPLM-a i niko osim mene ne može održavati te strukture. Pri tome sam potrošio mnogo ličnih resursa.

Jose

  • Ja sam demokratski izabran od strane većine i niko me ne može smijeniti osim ljudi koji su glasali za mene i to mogu samo putem glasanja.
  • Ja sam legitimni kandidat koji nije nametnut.

Interesi: Sigurnost i sigurnost

Neli

  • Želim da završim započete razvojne projekte, a neko jednostavno dolazi niotkuda i remeti tok projekata.
  • Želim da budem još pet godina na funkciji i da vidim razvojne projekte kroz koje sam započeo.

Jose

  • Želim vratiti mir i pomiriti zajednicu. Na kraju krajeva, to je moje demokratsko pravo i moram ostvariti svoja politička prava kao građanin. Moja sestra, porodica i prijatelji moraju da se vrate svojim domovima odakle su potražili utočište. Dehumanizirajuće je da starica živi u takvim uslovima.

Interesi: Fiziološke potrebe:   

Neli

  • Da donesem razvoj svojoj zajednici i završim projekte koje sam započeo. Potrošio sam mnogo ličnih sredstava i treba mi vratiti novac. Želim povratiti svoje resurse koje sam potrošio na te projekte zajednice.

Jose

  • Da doprinesem obnovi mira u mojoj zajednici; da ustupimo put razvoju i ekonomskom napretku i otvorimo radna mjesta za našu djecu.

Potrebe:  Samopoštovanje     

Neli

  • Moram biti počašćen i poštovan za izgradnju partijskih struktura. Muškarci ne žele da vide žene na pozicijama moći. Oni samo žele da sami kontrolišu i imaju pristup nacionalnim resursima. Štaviše, pre nego što se njegova sestra udala za mog tatu, bili smo srećna porodica. Kada je došla u našu porodicu, natjerala je mog tatu da zanemari moju majku i moju braću i sestre. Patili smo zbog ovih ljudi. Moja majka i moji stričevi po majci borili su se da me provuku kroz obrazovanje, sve dok nisam postao guverner i evo ga opet. Oni samo žele da nas unište.

Jose

  • Trebalo bi da budem počastvovan i poštovan što sam demokratski izabran od strane većine. Ja dobijam moć da vladam i kontrolišem ovu državu od biračkog tela. Izbor birača je po ustavu trebalo da se poštuje.

Emocije: Osjećaj ljutnje i razočaranja

Neli

  • Posebno sam ljuta na ovu nezahvalnu zajednicu što se prema meni odnosi s prezirom samo zato što sam žena. Za to krivim svog oca koji je doveo ovo čudovište u našu porodicu.

Jose

  • Razočaran sam zbog nedostatka poštovanja i nerazumijevanja naših ustavnih prava.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Langiwe J. Mwale, 2018

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio