Trčite u Nigeriju uz razgovore o maslinovim grančicama

Teme razgovora: naša pozicija, interesi i potrebe

Mi, narod Nigerije i prijatelji Nigerije širom sveta, imamo obavezu da doprinesemo miru, bezbednosti i razvoju u Nigeriji, posebno u ovom kritičnom trenutku u istoriji Nigerije.

Na kraju rata u Nigeriji-Biafra 1970. godine – rata koji je ostavio milione ljudi mrtvih i prouzročio nepopravljivu štetu – naši roditelji i djedovi sa svih strana jednoglasno su rekli: „nikada više nećemo prolijevati krv nevinih zbog naše nesposobnosti da riješimo naše razlike.”

Nažalost, 50 godina nakon završetka rata, neki Nigerijci porijeklom iz Biafrana rođeni nakon rata oživjeli su istu agitaciju za secesiju – isto pitanje koje je dovelo do građanskog rata 1967.

Kao odgovor na ovu agitaciju, koalicija grupa sa sjevera dala je obavijest o deložaciji koja nalaže svim Igbosima koji žive u svim sjevernim državama Nigerije da napuste sjever i traži da se svi Hausa-Fulani u istočnim državama Nigerije vrate na sjever.

Pored ovih društveno-političkih sukoba, pitanja delte Nigera još uvijek nisu riješena.

U tom kontekstu, nigerijski lideri i interesne grupe trenutno se bore da odgovore na dva važna pitanja:

Da li je raspad Nigerije ili nezavisnost svake etničke nacionalnosti odgovor na probleme Nigerije? Ili rješenje leži u stvaranju uslova koji će pomoći u rješavanju pitanja nepravde i nejednakosti kroz promjene politike, formulacije politike i provedbu politike?

Kao obični Nigerijci čiji su roditelji i porodica svjedočili iz prve ruke i pretrpjeli razorne posljedice etničkog i vjerskog sukoba tokom i nakon međuetničkog nasilja koje je kulminiralo ratom Nigerije i Biafra 1967. godine, odlučili smo pobjeći u Nigeriju s maslinovom grančicom da stvoriti psihološki prostor za Nigerijce da zastanu na trenutak i razmisle o boljim načinima da žive zajedno u miru i harmoniji bez obzira na etničke i vjerske razlike.

Protraćili smo toliko vremena, ljudskih resursa, novca i talenata zbog nestabilnosti, nasilja, etničke i vjerske mržnje i netrpeljivosti u kombinaciji s korupcijom i lošim vodstvom.

Zbog svega ovoga, Nigerija je pretrpjela odliv mozgova. Mladim ljudima sa sjevera, juga, istoka i zapada postalo je teško postići svoje Bogom dane potencijale i tražiti sreću u zemlji svog rođenja. Razlog nije u tome što nismo inteligentni. Nigerijci su među najpametnijim i najinteligentnijim ljudima na svijetu. Nije to ni zbog etničke pripadnosti ni zbog vjere.

To je jednostavno zbog sebičnih vođa i novonastalih pojedinaca željnih moći koji manipulišu etničkom pripadnošću i religijom i koriste ove identitete da izazovu zbrku, sukobe i nasilje u Nigeriji. Ovi lideri i pojedinci uživaju u gledanju kako obični građani pate. Oni zarađuju milione dolara od nasilja i naše bede. Neka njihova djeca i supružnici žive u inostranstvu.

Mi ljudi, umorni smo od svih ovih obmana. Ono kroz šta obična Hausa-Fulani osoba na sjeveru trenutno prolazi isto je sa onim kroz šta prolazi obična Igbo osoba na istoku, a isto vrijedi i za teškoće običnog Yoruba osobe na zapadu, ili običnog osoba iz Delte Nigera i građani drugih etničkih grupa.

Mi ljudi, ne možemo im dalje dozvoliti da nas koriste, zbunjuju, manipulišu nama i odvraćaju uzrok problema. Tražimo promjene politike kako bismo svim Nigerijcima pružili priliku da traže sreću i prosperitet u zemlji svog rođenja. Potrebna nam je stalna struja, dobro obrazovanje i posao. Treba nam više mogućnosti za tehnološke i naučne inovacije i izume.

Potrebna nam je diversifikovana ekonomija. Potrebna nam je čista voda i čist okoliš. Potrebni su nam dobri putevi i stanovi. Potrebna nam je pogodna i puna poštovanja okruženje u kojem svi možemo živjeti kako bismo razvili naše Bogom dane potencijale i tragali za srećom i prosperitetom u zemlji našeg rođenja. Želimo ravnopravno učešće u političkim i demokratskim procesima na lokalnom, državnom i federalnom nivou. Želimo jednake i pravedne mogućnosti za sve, u svim sektorima. Baš kao što se njihove vlade prema Amerikancima, Francuzima ili Britancima odnose s poštovanjem, mi građani Nigerije, želimo da naša vlada i vladine agencije i institucije u zemlji i inostranstvu (uključujući nigerijske konzulate u inostranstvu) tretiraju nas s poštovanjem i dostojanstvo. Moramo da budemo udobni da boravimo i živimo u našoj zemlji. A Nigerijci u dijaspori moraju biti udobni i sretni kada posjećuju nigerijske konzulate u svojim zemljama prebivališta.

Što se tiče Nigerijaca i prijatelja Nigerije, od 5. septembra 2017. idemo na Trčanje u Nigeriju s maslinovom grančicom. Stoga pozivamo kolege Nigerijce i prijatelje Nigerije iz cijelog svijeta da trče s nama u Nigeriju s maslinovom grančicom.

Za trčanje u Nigeriju s kampanjom maslinovih grana, odabrali smo sljedeće simbole.

golubica: Golub predstavlja sve one koji će se kandidovati u Abudži i 36 država u Nigeriji.

Maslinova grančica: Maslinova grančica predstavlja mir koji ćemo donijeti u Nigeriju.

Bijela majica: Bijela majica predstavlja nevinost i čistoću običnih građana Nigerije, te ljudske i prirodne resurse koje treba razvijati.

Svjetlo mora nadvladati tamu; a dobro će sigurno pobediti zlo.

Simbolično i strateški, trčat ćemo u Nigeriju s maslinovom grančicom od 5. septembra 2017. da se u Nigeriji vrati mir i sigurnost. Ljubav je bolja od mržnje. Jedinstvo u različitosti je produktivnije od podjela. Jači smo kada zajedno radimo kao nacija.

Neka Bog blagoslovi Saveznu Republiku Nigeriju;

Neka Bog blagoslovi narod Nigerije svih etničkih grupa, vjera i političkih ideologija; i

Neka Bog blagoslovi sve one koji će trčati s nama u Nigeriju sa maslinovom grančicom.

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio