Kasni student

Šta se desilo? Istorijska pozadina sukoba

Do ovog sukoba došlo je u lokalnoj, uglednoj srednjoj naučnoj i tehničkoj školi koja se nalazi vrlo blizu centra grada. Pored odličnih instruktora i akademika, veliki ugled škole je u velikoj mjeri zaslužan za raznoliku učeničku grupu i misiju administracije da slavi i poštuje kulture i religije učenika. Jamal je stariji, počasni student koji je popularan među svojim kolegama iz razreda i omiljen među svojim instruktorima. Od mnogih studentskih organizacija i klubova koje je škola osnovala, Jamal je član i Unije crnih studenata i Muslimanskog studentskog udruženja. Kao sredstvo poštivanja islamske vjeroispovijesti, direktor škole je dozvolio svojim učenicima muslimanima da imaju kratku službu petkom na kraju svog vremena ručka prije početka popodnevne nastave, a Jamal je vodio službu. Direktor je dalje poručio nastavnicima da ne kažnjavaju ove učenike ako u petak stignu na nastavu nekoliko minuta zakašnjenja, a učenici treba da učine sve što mogu da dođu na nastavu na vrijeme.

Džon je relativno nov nastavnik u školi, pokušava da ispuni svoje obaveze i nastavi da čini školu sjajnom po onome po čemu je poznata. Pošto je prošlo samo nekoliko sedmica, John nije upoznat sa različitim grupama učenika i fleksibilnošću koju je direktor pružio u određenim situacijama. Jamal je učenik u Johnovom razredu, i prvih sedmica otkako je John počeo da predaje, Jamal bi petkom dolazio u razred sa pet minuta zakašnjenja. Džon je počeo da komentariše o Jamalinom kašnjenju i o tome kako nije školska politika da kasni. Pod pretpostavkom da je John svjestan službe u petak u kojoj je Jamal dozvoljeno da vodi i učestvuje, Jamal bi se jednostavno izvinio i zauzeo svoje mjesto. Jednog petka, nakon još nekoliko incidenata, John je na kraju rekao Jamalu pred razredom da bi škola trebala brinuti za svoju reputaciju zbog “mladih radikalnih nasilnika iz užeg grada poput Jamala”. John je također zaprijetio da će iznevjeriti Jamala ako još jednom zakasni, iako je zadržao solidnu A kroz cijeli svoj rad i učešće.

Priče drugih – kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Jovan– On je bez poštovanja.

Položaj:

Jamal je radikalni nasilnik kojeg treba naučiti pravilima i poštovanju. Ne može jednostavno doći u razred kad god mu se prohtije i koristiti religiju kao izgovor.

Interesi:

Sigurnost/Sigurnost: Ovde sam angažovan da održavam i gradim ugled škole. Ne mogu dozvoliti da klinac iz niskog života utiče na moj učinak kao instruktora i ocjene koje je ovoj školi trebalo toliko godina da izgradi.

Fiziološke potrebe: Ja sam nov u ovoj školi i ne može da me prošeta mladić s ulice koji svakog petka propovijeda islamski radikalizam. Ne mogu izgledati slabo pred drugim nastavnicima, direktorom ili učenicima.

Pripadnost/ Timski duh: Ova škola je poznata po odličnim instruktorima i uspješnim učenicima koji rade zajedno. Pravljenje izuzetaka u propovedanju religije nije misija škole.

Samopoštovanje/poštovanje: Za mene kao instruktora je nepoštovanje da student obično kasni. Predavao sam u mnogim školama, nikada nisam imao posla sa takvim glupostima.

Samoaktualizacija: Znam da sam dobar instruktor, zato sam i primljen da radim ovdje. Možda sam malo tvrd kada osjećam da trebam, ali to je ponekad neophodno.

Džamal– On je islamofobični rasista.

Položaj:

John ne razumije da sam dobio odobrenje da vodim službe petkom. Ovo je samo dio moje religije koje se želim pridržavati.

Interesi:

Sigurnost/Sigurnost: Ne mogu pasti na času kad su mi ocjene odlične. To je dio misije škole da slavi etničku pripadnost i vjeroispovijest učenika, a ja sam dobio odobrenje direktora da učestvujem u službi petkom.

Fiziološke potrebe: Ne mogu stalno biti marginaliziran zbog onoga što se prikazuje u medijima, o crncima ili muslimanima. Toliko sam se trudio od malih nogu da uvijek dobijem dobre ocjene, kako bi to kako sam bio odličan mogao govoriti o meni kao o mom karakteru, umjesto da me osuđuju ili etiketiraju.

Pripadnost/timski duh: U ovoj školi sam četiri godine; Na putu sam na koledž. Atmosfera ove škole je ono što znam i volim; ne možemo početi da imamo mržnju i razdvojenost zbog razlika, nerazumijevanja i rasizma.

Samopoštovanje/poštovanje: Biti musliman i crnac su veliki dijelovi mog identiteta, oboje volim. To je znak neznanje pretpostaviti da sam “nasilnik” jer sam crnac i da je škola blizu užeg grada, ili da sam radikalan jednostavno zato što se pridržavam muslimanske vjere.

Samoaktualizacija: Moj dobar karakter i ocjene su dio onoga što ovu školu čini velikom kakva jeste. Svakako se trudim da dođem na vrijeme na svaki čas, i ne mogu kontrolirati da li neko dođe da razgovara sa mnom nakon službe. Ja sam dio ove škole i još uvijek bih trebao osjećati poštovanje zbog pozitivnih stvari koje pokazujem.

Projekat medijacije: Studiju slučaja medijacije razvio Faten Gharib, 2017

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio