Potreba za procjenom sukoba u vezi sa Svetom esplanadom Jerusalima
Uvod
Unutar toliko spornih granica Izraela nalazi se Sveta esplanada Jerusalima (SEJ).[1] Dom Temple Mount/Noble Sanctuary, SEJ je mjesto koje su Jevreji, muslimani i kršćani dugo smatrali svetim. To je sporni dio zemlje, u centru grada, i slojevit sa drevnim vjerskim, istorijskim i arheološkim značajem. Više od dva milenijuma ljudi su živjeli, osvajali i hodočastili u ovu zemlju kako bi dali glas svojim molitvama i vjeri.
Kontrola SEJ utiče na identitet, sigurnost i duhovne čežnje velikog broja ljudi. To je ključno pitanje izraelsko-palestinskih i izraelsko-arapskih sukoba, koji doprinose regionalnoj i globalnoj destabilizaciji. Do danas, pregovarači i potencijalni mirotvorci nisu uspjeli da priznaju SEJ komponentu sukoba kao spor oko svete zemlje.
Mora se izvršiti procjena sukoba SEJ-a kako bi se rasvijetlile mogućnosti i prepreke za stvaranje mira u Jerusalimu. Procjena bi uključivala perspektive političkih lidera, vjerskih vođa, privržene javnosti i sekularnih članova zajednice. Rasvjetljavajući suštinska opipljiva i nematerijalna pitanja, SEJ procjena sukoba bi pružila uvid i preporuke kreatorima politike, i, što je najvažnije, pružila bi osnovu za buduće pregovore.
Potreba za procjenom sukoba medijatora
Uprkos decenijama napora, pregovori o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba su propali. Sa hobsovskim i hantingtonskim gledištima na religiju, primarni pregovarači i posrednici uključeni u mirovne procese do sada nisu uspjeli da se na odgovarajući način pozabave komponentom svetog zemljišta u sukobu.[2] Procjena konflikta od strane medijatora je potrebna kako bi se utvrdilo da li postoje mogućnosti za razvoj rješenja za opipljiva pitanja SEJ, unutar njihovog svetog konteksta. Među nalazima procjene bilo bi utvrđivanje izvodljivosti sazivanja vjerskih vođa, političkih vođa, pobožnih i sekularnih da se uključe u deliberativne pregovore usmjerene na stvaranje građanske fuzije – stanja u kojem se spornici povezuju, uprkos tome što nastavljaju imati različita uvjerenja , dubokim angažovanjem u suštinskim pitanjima njihovih sukoba.
Jerusalim kao pitanje zastoja
Iako je uobičajeno da posrednici u složenim sporovima daju zamah za postizanje sporazuma o naizgled nerješivim pitanjima postizanjem okvirnih sporazuma o manje teškim pitanjima, čini se da pitanja SEJ blokiraju sporazum o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu za izraelsko-palestinski sukob. Stoga se SEJ mora u potpunosti pozabaviti ranim pregovorima kako bi se omogućio sporazum o okončanju sukoba. Rješenja za pitanja SEJ-a mogu, zauzvrat, dati informacije i uticati na rješenja za druge komponente sukoba.
Većina analiza neuspjeha pregovora u Camp Davidu 2000. uključuje nesposobnost pregovarača da efikasno pristupe pitanjima vezanim za SEJ. Pregovarač Dennis Ross sugerira da je nepredviđeni problemi doprinijeli krahu pregovora u Camp Davidu koje je sazvao predsjednik Clinton. Bez pripreme, Ros je razvio opcije u žaru pregovora koje nisu bile prihvatljive ni premijeru Baraku ni predsjedavajućem Arafatu. Ross i njegove kolege su također shvatili da se Arafat ne može obavezati ni na kakve sporazume u vezi sa SEJ bez podrške arapskog svijeta.[3]
Zaista, u kasnijem objašnjavanju stavova Izraela u Camp Davidu predsjedniku Georgeu W. Bushu, izraelski premijer Ehud Barak je rekao: „Hramski brdo je kolevka jevrejske istorije i nema šanse da ću potpisati dokument koji prenosi suverenitet nad Brdo hrama Palestincima. Za Izrael bi to bila izdaja Svetinje nad svetinjama.”[4] Arafatove oproštajne riječi predsjedniku Clintonu na kraju pregovora bile su slično zaključne: „Da mi kažeš da moram priznati da ispod džamije postoji hram? Nikad to neću učiniti.”[5] Godine 2000. tadašnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak upozorio je da će “svaki kompromis oko Jerusalema uzrokovati eksploziju regije na način koji se ne može staviti pod kontrolu, a terorizam će ponovo porasti.”[6] Ove sekularne vođe su imale određeno znanje o simboličnoj moći Svete esplanade Jerusalima za njihove narode. Ali nedostajale su im informacije neophodne za razumijevanje implikacija prijedloga, i što je najvažnije, nedostajale su im ovlasti da tumače vjerske propise u korist mira. Religiozni učenjaci, vjerske vođe i jednostavni vjernici shvatili bi potrebu da se oslone na vjerske autoritete za podršku tokom takvih diskusija. Da je prije pregovora procjena sukoba identificirala takve pojedince i razjasnila područja zrela za pregovore, kao i pitanja koja treba izbjegavati, pregovarači bi možda imali povećan prostor za odlučivanje u okviru kojeg bi mogli manevrirati.
Profesorka Ruth Lapidoth ponudila je maštovit prijedlog tokom pregovora u Camp Davidu: „Njeno rješenje spora oko Temple Mount bilo je podjela suvereniteta nad lokalitetom na funkcionalne komponente kao što su fizička i duhovna. Tako bi jedna strana mogla steći fizički suverenitet nad planinom, uključujući prava kao što su kontrola pristupa ili policijski nadzor, dok je druga stekla duhovni suverenitet, uključujući prava da određuju molitve i rituale. Još bolje, budući da je duhovno bilo spornije od ta dva, prof. Lapidoth je predložio da se strane u sporu slože s formulom koja pripisuje duhovni suverenitet nad Brdom hrama Bogu.”[7] Nada je bila da bi sadržavanjem religije i suvereniteta u takvoj konstrukciji, pregovarači mogli pronaći smještaj za opipljiva pitanja koja se odnose na odgovornost, autoritet i prava. Međutim, kao što Hassner sugerira, Božji suverenitet ima vrlo stvarne implikacije u svetom prostoru[8], na primjer, koje grupe se mogu moliti gdje i kada. Shodno tome, prijedlog je bio nedovoljan.
Strah i cinizam religije doprinose zastoju
Većina pregovarača i posrednika nije na odgovarajući način angažovala komponentu svetog zemljišta u sukobu. Čini se da uzimaju pouke od Hobbesa, vjerujući da politički lideri trebaju prisvojiti moć koju vjernici daju Bogu i koristiti je za promicanje stabilnosti. Sekularni zapadni lideri također izgledaju ograničeni Hantingtonovom modernošću, bojeći se iracionalnosti religije. Oni imaju tendenciju da gledaju na religiju na jedan od dva pojednostavljena načina. Religija je ili privatna, i stoga bi trebala ostati odvojena od političke rasprave, ili je toliko ukorijenjena u svakodnevnom životu da djeluje kao iracionalna strast koja bi potpuno poremetila pregovore.[9] Zaista, na više konferencija,[10] Izraelci i Palestinci se upuštaju u ovu ideju, sugerirajući da će imenovanje bilo koje komponente sukoba kao vjerske osigurati njegovu nerješivost i učiniti rješenje nemogućim.
Pa ipak, pokušaji da se pregovara o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu, bez doprinosa vjerskih sljedbenika i njihovih vođa, nisu uspjeli. Mir je i dalje neuhvatljiv, region je i dalje nestabilan, a ekstremistički verski poklonici nastavljaju da prete i vrše nasilna dela u pokušaju da obezbede kontrolu nad SEJ za svoju grupu.
Vjerovanje u Hobbesov cinizam i Huntingtonovu modernost čini se da zaslijepi sekularne vođe na potrebu da angažuju pobožne, uzmu u obzir njihova uvjerenja i iskoriste političke moći svojih vjerskih vođa. Ali čak bi i Hobs verovatno podržao angažovanje verskih vođa u traženju rešenja za opipljiva pitanja SEJ. Znao je da se bez pomoći klerika vjernici neće pokoravati rješenjima koja se odnose na pitanja svetog zemljišta. Bez doprinosa i pomoći sveštenika, pobožnici bi bili previše zabrinuti za „strahove od nevidljivog” i uticaj na besmrtnost u zagrobnom životu.[11]
S obzirom na to da će religija vjerovatno biti moćna sila na Bliskom istoku u doglednoj budućnosti, sekularni lideri moraju razmotriti kako da angažuju vjerske vođe i vjernike u traženju rješenja pitanja vezanih za Jerusalim kao dio napora za sveobuhvatan, kraj - konfliktni sporazum.
Ipak, profesionalni tim za posredovanje nije izvršio procjenu sukoba kako bi se uočila opipljiva i nematerijalna pitanja SEJ o kojima će se morati pregovarati i angažirati vjerske vođe koji će možda trebati pomoći u konstruiranju rješenja i stvaranju konteksta da ta rješenja budu prihvatljiva vjernicima. Za to je potrebna intenzivna analiza sukoba pitanja, dinamike, dionika, sukoba vjere i trenutnih opcija u vezi sa Svetom esplanadom Jerusalima.
Posrednici javnih politika rutinski provode procjenu sukoba kako bi pružili dubinsku analizu složenih sporova. Analiza je priprema za intenzivne pregovore i podržava proces pregovaranja tako što identifikuje legitimne zahtjeve svake strane neovisno o drugima, te opisuje te zahtjeve bez prosuđivanja. Dubinski intervjui sa ključnim akterima na površinu iznose nijansirane perspektive, koje se zatim sintetiziraju u izvještaj koji pomaže uokvirivati cjelokupnu situaciju u terminima koji su razumljivi i vjerodostojni svim stranama u sporu.
Procjena SEJ-a će identificirati strane sa zahtjevima prema SEJ-u, opisati njihove narative vezane za SEJ i ključna pitanja. Intervjui s političkim i vjerskim vođama, sveštenstvom, akademicima i pristašama jevrejske, muslimanske i kršćanske vjere će dati različita razumijevanja pitanja i dinamike povezane sa SEJ. Procjena će procjenjivati pitanja u kontekstu vjerskih razlika, ali ne i širokih teoloških sukoba.
SEJ pruža opipljiv fokus za iznošenje na površinu razlika u vjeri putem pitanja kao što su kontrola, suverenitet, sigurnost, pristup, molitva, dogradnja i održavanje struktura i arheološke aktivnosti. Povećano razumijevanje ovih pitanja može razjasniti stvarna pitanja u sporu i, možda, prilike za rješenja.
Kontinuirani neuspjeh u razumijevanju vjerskih komponenti sukoba i njihovog utjecaja na cjelokupni izraelsko-palestinski sukob samo će rezultirati stalnim neuspjehom u postizanju mira, o čemu svjedoči kolaps Kerryjevog mirovnog procesa, i lako predvidljivo, rezultirajuće nasilje i značajno destabilizacija koja je usledila.
Provođenje procjene sukoba medijatora
Grupa SEJ za procjenu sukoba (SEJ CAG) uključivala bi tim za medijaciju i savjetodavno vijeće. Tim za medijaciju bi se sastojao od iskusnih medijatora s različitim vjerskim, političkim i kulturnim porijeklom, koji bi služili kao anketari i pomagali u nizu aktivnosti uključujući identifikaciju ispitanika, pregled protokola intervjua, diskusiju o početnim nalazima, te pisanje i pregled nacrta izvještaj o procjeni. Savjetodavno vijeće bi uključivalo značajne stručnjake za religiju, političke nauke, bliskoistočni sukob, Jerusalim i SEJ. Oni bi pomagali u svim aktivnostima, uključujući savjetovanje tima za medijaciju u analizi rezultata intervjua.
Prikupljanje pozadinskih istraživanja
Procjena bi započela dubinskim istraživanjem kako bi se identifikovale i razdvojile mnoge potencijalne perspektive u igri SEJ. Istraživanje bi rezultiralo osnovnim informacijama za tim i početnom tačkom za pronalaženje ljudi koji mogu pomoći u identifikaciji početnih ispitanika.
Identifikacija sagovornika
Tim za medijaciju bi se sastao sa pojedincima koje je identifikovala SEJ CAG iz svog istraživanja, od kojih bi se tražilo da identifikuju početnu listu intervjuisanih. Ovo bi vjerovatno uključivalo formalne i neformalne vođe unutar muslimanske, kršćanske i jevrejske vjere, akademike, učenjake, stručnjake, političare, diplomate, laike, opće članove javnosti i medije. Od svakog sagovornika bi se tražilo da preporuči dodatne osobe. Biće obavljeno otprilike 200 do 250 intervjua.
Priprema protokola intervjua
Na osnovu prethodnog istraživanja, prethodnog iskustva u procjeni i savjeta savjetodavnog tima, SEJ CAG bi pripremio protokol intervjua. Protokol bi služio kao početna tačka, a pitanja bi se usavršavala tokom intervjua kako bi se efikasnije pristupilo najdubljem razumijevanju ispitanika o pitanjima i dinamici SEJ. Pitanja bi se fokusirala na narativ svakog sagovornika, uključujući značenje SEJ-a, ključna pitanja i komponente tvrdnji njihovih grupa, ideje o rješavanju suprotstavljenih tvrdnji SEJ-a i osjetljivost u vezi sa tvrdnjama drugih.
Vođenje intervjua
Članovi tima za medijaciju bi vodili intervjue licem u lice s pojedincima širom svijeta, jer se grupe ispitanika identificiraju na određenim lokacijama. Oni bi koristili video konferencije kada intervjui licem u lice nisu izvodljivi.
Članovi tima za medijaciju bi koristili pripremljeni protokol intervjua kao vodič i ohrabrili sagovornika da iznese svoju priču i razumijevanje. Pitanja bi poslužila kao poticaj kako bi se osiguralo da ispitanici shvate ono što znaju dovoljno da pitaju. Osim toga, ohrabrujući ljude da ispričaju svoje priče, tim za medijaciju bi naučio mnogo o stvarima koje ne bi znali pitati. Pitanja bi postala sofisticiranija tokom procesa intervjua. Članovi tima za medijaciju bi vodili intervjue sa pozitivnom lakovjernošću, što znači potpuno prihvatanje svega što je rečeno i bez osuđivanja. Dostavljene informacije bi se procjenjivale u odnosu na informacije pružene od strane intervjuisanih u nastojanju da se identifikuju zajedničke teme, kao i jedinstvene perspektive i ideje.
Koristeći informacije prikupljene tokom intervjua, SEJ CAG bi analizirao svako opipljivo pitanje u zasebnom kontekstu pravila i perspektiva svake religije, kao i kako na te perspektive utiču postojanje i vjerovanja drugih.
Tokom perioda intervjua, SEJ CAG bi bio u redovnom i čestom kontaktu kako bi pregledao pitanja, probleme i uočene nedosljednosti. Članovi bi provjeravali nalaze, dok tim za medijaciju iznosi na površinu i analizira pitanja vjere koja su trenutno skrivena iza političkih stavova, a koja pitanja SEJ-a predstavljaju kao duboko nerješiv sukob.
Priprema izvještaja o procjeni
Pisanje izvještaja
Izazov u pisanju izvještaja o procjeni je sintetizirati velike količine informacija u razumljiv i rezonantan okvir sukoba. Zahtijeva proučeno i rafinirano razumijevanje sukoba, dinamike moći, teorije i prakse pregovaranja, kao i otvorenost i radoznalost koja omogućava medijatorima da nauče o alternativnim pogledima na svijet i da istovremeno imaju na umu različite perspektive.
Kako tim za medijaciju vodi intervjue, teme će se vjerovatno pojaviti tokom diskusija u SEJ CAG-u. Oni bi bili testirani tokom kasnijih intervjua, i kao rezultat toga, dorađeni. Savjetodavno vijeće bi takođe pregledalo nacrte tema u odnosu na beleške sa intervjua, kako bi se osiguralo da su sve teme detaljno i tačno obrađene.
Izlaganje izvještaja
Izvještaj bi uključivao elemente kao što su: uvod; pregled sukoba; rasprava o prevashodnoj dinamici; spisak i opis ključnih zainteresovanih strana; opis SEJ narativa svake strane zasnovane na vjeri, dinamike, značenja i obećanja; strahovi, nade i uočene mogućnosti svake strane u pogledu budućnosti SEJ; sažetak svih pitanja; i zapažanja i preporuke zasnovane na nalazima procjene. Cilj bi bio pripremiti narative o vjeri u vezi sa opipljivim pitanjima SEJ-a za svaku religiju koja ima odjek kod sljedbenika, i omogućiti kreatorima politike kritičko razumijevanje vjerovanja, očekivanja i preklapanja među vjerskim grupama.
Pregled Savjetodavnog vijeća
Savjetodavno vijeće bi razmotrilo više nacrta izvještaja. Od pojedinih članova bi se tražilo da daju detaljan pregled i komentare na dijelove izvještaja koji se direktno odnose na njihovu specijalnost. Nakon dobijanja ovih komentara, glavni autor izvještaja o procjeni će ih pratiti, po potrebi, kako bi osigurao jasno razumijevanje predloženih revizija i revidirao nacrt izvještaja na osnovu tih komentara.
Interviewee Review
Nakon što su komentari savjetodavnog vijeća integrisani u nacrt izvještaja, odgovarajući dijelovi nacrta izvještaja bi se poslali svakom ispitaniku na pregled. Njihovi komentari, ispravke i pojašnjenja bi bili vraćeni timu za medijaciju. Članovi tima bi zatim revidirali svaki odjeljak i po potrebi razgovarali sa određenim ispitanicima putem telefona ili videokonferencije.
Konačni izvještaj o procjeni sukoba
Nakon završnog pregleda od strane savjetodavnog vijeća i tima za medijaciju, izvještaj o procjeni sukoba bi bio završen.
zaključak
Ako modernost nije eliminirala religiju, ako ljudi i dalje imaju “strah od nevidljivog”, ako su vjerske vođe politički motivirane i ako političari iskorištavaju religiju u političke svrhe, onda je sigurno potrebna procjena sukoba Svete esplanade Jerusalema. To je neophodan korak ka uspješnim mirovnim pregovorima, jer će izvući opipljiva politička pitanja i interese usred vjerskih uvjerenja i praksi. Na kraju, to bi moglo dovesti do ranije nezamislivih ideja i rješenja sukoba.
reference
[1] Grabar, Oleg i Benjamin Z. Kedar. Susret neba i zemlje: Jerusalimska sveta esplanada, (Yad Ben-Zvi Press, University of Texas Press, 2009), 2.
[2] Ron Hassner, Rat na svetim tlu, (Itaka: Cornell University Press, 2009), 70-71.
[3] Ross, Dennis. The Missing Peace. (New York: Farrar, Straus and Giroux, 2004).
[4] Menahem Klein, Problem Jerusalima: borba za stalni status, (Gainesville: University of Florida Press, 2003), 80.
[5] Curtius, Mary. „Sveto mjesto najvažnije među preprekama bliskoistočnom miru; Religija: Veliki dio izraelsko-palestinskog spora svodi se na imanje od 36 hektara u Jerusalimu,” (Los Angeles Times, 5. septembra 2000.), A1.
[6] Lahoud, Lamija. “Mubarak: Kompromis u Jerusalimu znači nasilje” (Jerusalem post, 13. avgust 2000.), 2.
[7] „Razgovori sa istorijom: Ron E. Hassner,” (Kalifornija: Institut za međunarodne studije, Berkeley Events Univerziteta Kalifornije, 15. februar 2011.), https://www.youtube.com/watch?v=cIb9iJf6DA8.
[8] Hassner, Rat na svetim tlu, 86 – 87.
[9] Ibid, XX.
[10]"Religija i izraelsko-palestinski sukob", (Međunarodni centar za naučnike Woodrow Wilson, 28. septembar 2013),, http://www.wilsoncenter.org/event/religion-and-the-israel-palestinian-conflict. Pramenovi.
[11] Negretto, Gabriel L. Hobbesov Levijatan. Neodoljiva moć smrtnog boga, Analisi e diritto 2001, (Torino: 2002), http://www.giuri.unige.it/intro/dipist/digita/filo/testi/analisi_2001/8negretto.pdf.
[12] Sher, Gilad. Samo izvan dometa: Izraelsko-palestinski mirovni pregovori: 1999-2001, (Tel Aviv: Miskal-Yedioth Books and Chemed Books, 2001), 209.
[13] Hassner, Rat na svetim tlu.
Ovaj rad je predstavljen na 1. godišnjoj međunarodnoj konferenciji o rješavanju etničkih i vjerskih sukoba i izgradnji mira Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje održanoj u New Yorku, SAD, 1. oktobra 2014. godine.
Naslov: “Potreba za procjenom sukoba u vezi sa Svetom esplanadom Jerusalima”
Predavač: Susan L. Podziba, Policy Mediator, Osnivač i direktor Podziba Policy Mediation, Brookline, Massachusetts.
Moderator: Elayne E. Greenberg, dr., profesorica pravne prakse, pomoćnica dekana programa za rješavanje sporova i direktorica Centra za rješavanje sporova Hugh L. Carey, Pravni fakultet Univerziteta St. John's, New York.
