Rat u Tigraju: Saopštenje Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje

Peacemaking in Tigray Assembly Tree u skali

Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje oštro osuđuje tekući rat u Tigraju i poziva na razvoj održivog mira.

Milioni su raseljeni, stotine hiljada su zlostavljani, a hiljade su ubijene. Uprkos humanitarnom prekidu vatre koje je objavila vlada, region je i dalje u potpunom zamračenju, sa malo hrane i lijekova koji dolaze, kao i sa malo medijskih informacija. 

Kako se svijet s pravom protivi tekućoj agresiji Rusije na Ukrajinu, ne smije zaboraviti na nepodnošljive uslove kroz koje prolazi etiopski narod.

Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje poziva sve strane da poštuju prekid neprijateljstava i da uspješno vode mirovne pregovore. Takođe pozivamo da se hitno otvore humanitarni koridori kako bi se omogućila isporuka hrane, vode, lijekova i drugih potrepština Tigrajcima. 

Iako prepoznajemo složenost postavljanja okvira za upravljanje koji se na adekvatan način odnosi na multietničko naslijeđe Etiopije, vjerujemo da će najbolje rješenje za sukob u Tigrayu doći od samih Etiopljana i podržavamo okvir koji je postavila grupa za posredovanje A3+1 kako bi se okončala tekuća kriza. Proces 'Nacionalnog dijaloga' nudi nadu za potencijalno diplomatsko rješenje ove krize i mora se poticati, iako ne može poslužiti kao alternativa zakonodavstvu.

Pozivamo Abija Ahmeda i Debretsion Gebremichael da započnu pregovore licem u lice jedni s drugima kako bi se sukob mogao riješiti što je brže moguće, a civili pošteđeni ciklusa nasilja koji se stalno ponavlja.

Također pozivamo lidere da omoguće međunarodnim organizacijama da istraže potencijalne ratne zločine koje su počinile vlada, eritrejske trupe i TPLF.

Sve strane moraju dati sve od sebe da očuvaju lokalitete kulturne baštine, jer oni daju veliku vrijednost kulturnom tkivu čovječanstva. Lokacije kao što su manastiri nude veliku istorijsku, kulturnu i versku vrednost i kao takve treba da budu očuvane. Ne treba uznemiravati ni časne sestre, svećenike i druge klerike ovih mjesta, bez obzira na njihovu izvornu etničku pripadnost.

Civilima treba garantovati pravo na pravično suđenje, a oni koji su izvršili vansudska ubistva i počinili nečovječna djela seksualnog nasilja trebaju odgovarati.

Ovaj brutalni rat se neće završiti sve dok se lideri s obje strane ne posvete rješavanju svojih prošlih pitanja, pozabave tekućom masovnom humanitarnom krizom, prestanu sa haranjem moći i obraćaju se jedni drugima u dobroj namjeri.

Nedavni prekid neprijateljstava je pozitivan korak naprijed, međutim, mora postojati dugoročni mirovni sporazum koji može osigurati trajno stabilno civilno društvo za generacije koje dolaze. Kako do toga može doći, najbolje je prepustiti Etiopljanima i njihovom rukovodstvu, iako bi međunarodno posredovanje trebalo da igra ključnu ulogu.

Da bi uspješna, slobodna Etiopija ustala iz pepela ovog jezivog rata, rukovodstvo s obje strane mora biti spremno na kompromise, dok odgovorne za ratne zločine smatra odgovornim. Status quo koji suprotstavlja Tigraja ostatku Etiopije je inherentno neodrživ i samo će dovesti do još jednog rata u budućnosti.

ICERM poziva na pažljivo pokrenut proces posredovanja, za koji vjerujemo da je najefikasnije sredstvo za postizanje uspješnog diplomatskog rješenja i mira u regionu.

Mir se mora postići pravdom, inače je samo pitanje vremena kada će se sukob ponovo manifestovati i kada će civili nastaviti da plaćaju visoku cijenu.

Konfliktni sistemi u Etiopiji: Panel diskusija

Panelisti su raspravljali o Tigray-konfliktu u Etiopiji fokusirajući se na ulogu istorijskih narativa kao ključne sile za društvenu koheziju i fragmentaciju u Etiopiji. Koristeći naslijeđe kao analitički okvir, panel je pružio razumijevanje društveno-političke stvarnosti i ideologija Etiopije koje pokreću trenutni rat.

Datum: 12. mart 2022. u 10:00 sati.

Panelisti:

dr Hagos Abrha Abay, Univerzitet u Hamburgu, Njemačka; Postdoktorant u Centru za proučavanje rukopisnih kultura.

Dr. Wolbert GC Smidt, Univerzitet Friedrich-Schiller-Jena, Njemačka; Etnoistoričar, sa preko 200 istraživačkih članaka uglavnom o istorijskim i antropološkim temama koji se fokusiraju na severoistočnu Afriku.

gđa Weyni Tesfai, alumna Univerziteta u Kelnu, Njemačka; Kulturni antropolog i istoričar u oblasti afričkih studija.

Predsjedavajući Komisije:

Dr. Awet T. Weldemichael, profesor i Queen's National Scholar na Queen's University u Kingstonu, Ontario, Kanada. Član je Kraljevskog društva Kanade, College of New Scholars. Stručnjak je za savremenu istoriju i politiku Afričkog roga o kojoj je naširoko govorio, pisao i objavljivao.

Udio

Vezani članci

Izgradnja otpornih zajednica: Mehanizmi odgovornosti usmjereni na djecu za zajednicu jezida nakon genocida (2014.)

Ova studija se fokusira na dva načina na koje se mogu koristiti mehanizmi odgovornosti u postgenocidnoj eri jezidske zajednice: sudski i nesudski. Tranziciona pravda je jedinstvena prilika nakon krize da se podrži tranzicija zajednice i podstakne osjećaj otpornosti i nade kroz stratešku, višedimenzionalnu podršku. U ovim vrstama procesa ne postoji pristup koji odgovara svima, a ovaj rad uzima u obzir niz bitnih faktora u uspostavljanju temelja za efikasan pristup ne samo da zadrži pripadnike Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). odgovorni za svoje zločine protiv čovječnosti, ali da osnaže jezidske članove, posebno djecu, da povrate osjećaj autonomije i sigurnosti. Čineći to, istraživači postavljaju međunarodne standarde obaveza vezanih za ljudska prava djece, precizirajući koji su relevantni u iračkom i kurdskom kontekstu. Zatim, analizom lekcija naučenih iz studija slučaja sličnih scenarija u Sijera Leoneu i Liberiji, studija preporučuje interdisciplinarne mehanizme odgovornosti koji su usredsređeni na poticanje učešća i zaštite djece u jezidskom kontekstu. Predviđeni su posebni načini na koje djeca mogu i trebaju učestvovati. Intervjui u Iračkom Kurdistanu sa sedam djece koja su preživjela zarobljeništvo ISIL-a omogućili su da se podaci iz prve ruke informiraju o trenutnim prazninama u brizi za njihove potrebe nakon zarobljavanja, i doveli su do stvaranja profila militantnih ISIL-a, povezujući navodne krivce s određenim kršenjima međunarodnog prava. Ova svjedočanstva daju jedinstven uvid u iskustvo mladih jezida koji su preživjeli, a kada se analiziraju u širem vjerskom, društvenom i regionalnom kontekstu, daju jasnoću u holističkim narednim koracima. Istraživači se nadaju da će prenijeti osjećaj hitnosti u uspostavljanju efikasnih mehanizama tranzicione pravde za jezidsku zajednicu i pozvati određene aktere, kao i međunarodnu zajednicu da iskoriste univerzalnu jurisdikciju i promoviraju uspostavljanje Komisije za istinu i pomirenje (TRC) kao nekažnjavan način na koji se odaju počast iskustvima Jazida, uz poštovanje iskustva djeteta.

Udio

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio