Nasilje i diskriminacija nad vjerskim manjinama u izbjegličkim kampovima širom Evrope

Basil Ugorji Govor održao Basil Ugorji Predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etno vjersko posredovanje ICERM New York USA

Govor je održao Basil Ugorji, predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje (ICERM), New York, SAD, u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, Odbor za migracije, izbjeglice i raseljena lica, Strazbur, Francuska, dana Četvrtak, 3., od 2019 do 2 časova (sala 3.30).

Čast je biti ovdje u Parlamentarna skupština Saveta Evrope. Hvala što ste me pozvali da govorim o “nasilja i diskriminacije vjerskih manjina u izbjegličkim kampovima širom Evrope.” Uz priznanje za važan doprinos stručnjaka koji su prije mene govorili o ovoj temi, moj govor će se fokusirati na to kako bi se principi međureligijskog dijaloga mogli koristiti za okončanje nasilja i diskriminacije vjerskih manjina – posebno među izbjeglicama i tražiteljima azila – širom Evrope.

Moja organizacija, Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje, vjeruje da sukobi koji uključuju religiju stvaraju izuzetna okruženja u kojima se pojavljuju i jedinstvene prepreke i strategije ili mogućnosti rješavanja. Bez obzira na to postoji li religija kao izvor sukoba, ukorijenjeni kulturni etos, zajedničke vrijednosti i međusobna vjerska uvjerenja imaju sposobnost da značajno utiču i na proces i na ishod rješavanja sukoba.

Kao centar izvrsnosti u nastajanju za rješavanje etničkih i vjerskih sukoba i izgradnju mira, identificiramo potrebe za prevencijom i rješavanjem etničkih i vjerskih sukoba i mobiliziramo resurse, uključujući etno-religijsko posredovanje i programe međureligijskog dijaloga za podršku održivom miru.

U svjetlu povećanog priliva azilanata 2015. i 2016. godine kada je gotovo 1.3 miliona izbjeglica različitih vjerskih uvjerenja podnijelo zahtjev za azil u Evropi i više od 2.3 miliona migranata ušlo u Evropu prema podacima Evropskog parlamenta, bili smo domaćini međunarodne konferencije o međureligijskom dijalog. Istražili smo pozitivne, prosocijalne uloge koje su vjerski akteri sa zajedničkim tradicijama i vrijednostima igrali u prošlosti i nastavljaju da igraju u jačanju društvene kohezije, mirnom rješavanju sporova, međuvjerskom dijalogu i razumijevanju i procesu medijacije. Nalazi istraživanja koje su na našoj konferenciji predstavili istraživači iz više od 15 zemalja otkrivaju da zajedničke vrijednosti u različite religije može se koristiti za njegovanje kulture mira, poboljšanje procesa i ishoda posredovanja i dijaloga, te edukaciju posrednika i fasilitatora dijaloga o vjerskim i etno-političkim sukobima, kao i kreatora politike i drugih državnih i nedržavnih aktera koji rade na smanjenju nasilja i rješavanje sukoba unutar migrantskih centara ili izbjegličkih kampova ili između migranata i njihovih zajednica domaćina.

Iako ovo nije vrijeme da nabrajamo i raspravljamo o svim zajedničkim vrijednostima koje smo pronašli u svim religijama, važno je istaći da svi vjernički narodi, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, vjeruju i pokušavaju prakticirati Zlatno pravilo koje kaže i citiram: "Ono što je tebi mrsko, ne čini drugima." Drugim riječima, “Čini drugima ono što želiš da oni tebi čine.” Još jedna zajednička vjerska vrijednost koju smo identificirali u svim religijama je svetost svakog ljudskog života. Ovo zabranjuje nasilje nad onima koji su drugačiji od nas i podstiče saosećanje, ljubav, toleranciju, poštovanje i empatiju.

Znajući da su ljudska bića društvene životinje koje su namijenjene da žive s drugima bilo kao migranti ili članovi zajednice domaćina, pitanje na koje treba odgovoriti je: Kako se možemo pozabaviti poteškoćama u međuljudskim ili međugrupnim odnosima kako bismo „donijeli društvo koji poštuje osobe, porodice, imovinu i dostojanstvo drugih koji su drugačiji od nas i koji praktikuju drugu vjeru?”

Ovo nas pitanje ohrabruje da razvijemo teoriju promjene koja bi se mogla prevesti u praksu. Ova teorija promjene počinje točnom dijagnozom ili postavljanjem problema u migrantskim centrima i izbjegličkim kampovima širom Evrope. Kada se problem dobro shvati, mapiraju se ciljevi intervencije, način intervencije, način na koji će se promjena dogoditi i namjeravani efekti ove promjene.

Nasilje i diskriminaciju vjerskih manjina u izbjegličkim kampovima širom Evrope predstavljamo nekonvencionalnom vjerskom i sektaškom konfliktnom situacijom. Učesnici u ovom sukobu imaju drugačiji skup pogleda na svijet i stvarnosti koji se zasnivaju na više faktora – faktora koje treba istražiti i analizirati. Također identificiramo grupna osjećanja odbačenosti, isključenosti, progona i poniženja, kao i nerazumijevanje i nepoštovanje. Kako bismo riješili ovu situaciju, predlažemo korištenje nekonvencionalnog i religioznog interventnog procesa koji podstiče razvoj otvorenog uma da uči i razumije svjetonazor i stvarnost drugih; stvaranje psihološkog i sigurnog i povjerljivog fizičkog prostora; ponovno ubrizgavanje i ponovna izgradnja povjerenja na obje strane; angažman u procesu dijaloga koji je osjetljiv na svjetonazor i integrativni dijalog uz pomoć posrednika trećih strana ili prevodilaca svjetonazora koji se često nazivaju etno-religijskim posrednicima i fasilitatorima dijaloga. Aktivnim i refleksivnim slušanjem i poticanjem razgovora ili dijaloga bez osuđivanja, temeljne emocije će biti potvrđene, a samopoštovanje i povjerenje će biti vraćeni. Dok ostaju ono što jesu, i migranti i članovi zajednice domaćina bit će osnaženi da žive zajedno u miru i slozi.

Kako bismo pomogli u razvoju linija komunikacije između i između neprijateljskih strana uključenih u ovu konfliktnu situaciju, te promovirali miroljubivu koegzistenciju, međuvjerski dijalog i zajedničku saradnju, pozivam vas da istražite dva važna projekta koja je naša organizacija, Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje, trenutno radi na. Prvi je Posredovanje etničkih i vjerskih sukoba koje ovlašćuje profesionalne i nove posrednike da rješavaju etničke, rasne i vjerske sukobe koristeći miješani model transformativnog, narativnog i rješavanja sukoba zasnovanog na vjeri. Drugi je naš projekat dijaloga poznat kao Pokret Živimo zajedno, projekt osmišljen da pomogne u prevenciji i rješavanju etničkih i vjerskih sukoba kroz dijalog, otvorene rasprave, saosećajno i empatično slušanje i proslavu različitosti. Cilj je povećati poštovanje, toleranciju, prihvaćanje, razumijevanje i sklad u društvu.

Principi međureligijskog dijaloga o kojima se do sada govorilo su podržani okvirom vjerskih sloboda. Kroz ove principe potvrđuje se autonomija stranaka i stvaraju se prostori koji će promovirati inkluziju, poštovanje različitosti, grupna prava, uključujući prava manjina i slobodu vjeroispovijesti.

Hvala na slušanju!

Udio

Vezani članci

Religije u Igbolandu: Diverzifikacija, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činilo svetim, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo kojeg autohtonog stanovništva, već ima i politički značaj u međuetničkom i razvojnom kontekstu. Istorijski i etnografski dokazi o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije obiluju. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih grupa u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar svojih tradicionalnih granica. Ali religijski pejzaž Igbolanda se stalno mijenja. Do 1840. dominantna religija(e) Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dvije decenije kasnije, kada su kršćanske misionarske aktivnosti započele na tom području, oslobođena je nova sila koja će na kraju rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik ovog područja. Kršćanstvo je postalo patuljak dominacije potonjeg. Prije stogodišnjice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere su se pojavile da se takmiče protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njen funkcionalni značaj za harmoničan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi se da će kako se nove religije pojavljuju, religiozni krajolik Igboa nastaviti da se diverzificira i/ili prilagođava, bilo radi uključivanja ili isključivosti među postojećim i novonastalim religijama, za opstanak Igboa.

Udio

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj rad je segment većeg istraživačkog projekta koji se fokusira na uspon etničkog malajskog nacionalizma i prevlasti u Maleziji. Iako se porast etničko malajskog nacionalizma može pripisati različitim faktorima, ovaj rad se posebno fokusira na islamski zakon o konverziji u Maleziji i na to da li je ojačao osjećaj prevlasti etničke Malajke ili ne. Malezija je multietnička i multireligijska zemlja koja je stekla nezavisnost 1957. godine od Britanaca. Malajci su kao najveća etnička grupa oduvijek smatrali vjeru islama dijelom svog identiteta koji ih odvaja od drugih etničkih grupa koje su uvedene u zemlju za vrijeme britanske kolonijalne vladavine. Dok je islam zvanična religija, Ustav dopušta mirno prakticiranje drugih religija od strane ne-Malezijaca, odnosno etničkih Kineza i Indijaca. Međutim, islamski zakon koji reguliše muslimanske brakove u Maleziji nalaže da nemuslimani moraju preći na islam ako žele da se ožene muslimanima. U ovom radu tvrdim da je islamski zakon o konverziji korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na osnovu intervjua sa malajskim muslimanima koji su u braku sa ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malajci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malezima prema Ustavu, koji također dolazi sa statusom i privilegijama. Stavovi nemalajaca koji su prešli na islam zasnovani su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi učenjaci. Budući da se muslimanstvo povezuje s Malajcem, mnogi neMalajci koji su se preobratili osjećaju se lišeno svog osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o konverziji mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama iu javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Udio