Novogodišnja poruka predsjednika Upravnog odbora za 2014

Poštovani članovi ICERM-a,

Sa zatvaranjem godine dolazi vrijeme za razmišljanje, slavlje i obećanje. Razmišljamo o svojoj svrsi, slavimo svoja postignuća i uživamo u obećanju poboljšanja naše usluge učeći iz dobrih djela koja naša misija nadahnjuje.

Ono čemu dajemo svoju energiju svojim mislima, riječima i djelima, vraća nam se istom mjerom. I tako, po prirodi naših zajedničkih namjera, interesa i ideala, našli smo se ujedinjeni radi zajedničke svrhe. Kao i prvi dani bilo kojeg pothvata, ova je godina provedena u učenju našeg načina, stjecanju znanja i testiranju vode. Kao što će godišnje izvješće pokazati, dok smo još na početku našeg putovanja, pređen je velik dio terena i pokrenut je zapanjujući niz inicijativa. Sve to nastavlja usmjeravati naš razvoj i informirati naše planove za budućnost.

Ni u jedno drugo doba godine toliko ljudi ne zastaje i razmatra svoje bližnje i zajedničke potrebe ljudske obitelji. Stoga je prikladno da u zoru Nove godine obnovimo svoju predanost jedni drugima, našoj misiji i onima u potrebi, znajući da je naš potencijal ograničen samo granicama našeg zajedničkog iskustva, uvida i domišljatost koju provodimo i vrijeme koje smo spremni uložiti.

U nadolazećim mjesecima nastavit ćemo se stavljati na raspolaganje onima koji su uhvaćeni u unakrsnoj vatri nasilnih sukoba, žrtvama takvih sukoba bez vlastite krivnje i onima koji odluče nauditi jedni drugima vođeni mržnjom rođenom iz nerazumijevanja. Nastavit ćemo dijeliti dostupne informacije i korisne alate s onima koji su posvećeni pomoći sebi i drugima putem naše rastuće knjižnice, baza podataka, tečajeva, online recenzija knjiga, radijskih emisija, seminara, konferencija i savjetovanja.

Ovo nije mali zadatak, a ICERM 2014. će zahtijevati naše kombinirane vještine i talente ako želimo posvetiti razinu napora koju takva vitalna misija zaslužuje. Iskreno se zahvaljujem svakome od vas za rad koji ste uložili u 2013. godini; vaša zajednička postignuća govore sama za sebe. Zahvaljujući viziji, nadahnuću i suosjećanju koje svatko od vas može donijeti, možemo očekivati ​​velike pomake u danima koji dolaze.

Moje najiskrenije želje vama i vašima u Novoj godini i molitva za mir.

Dianna Wuagneux, Ph.D., predsjednica, Upravni odbor, Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje (ICERM)

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Izgradnja otpornih zajednica: Mehanizmi odgovornosti usmjereni na djecu za jezidsku zajednicu nakon genocida (2014.)

Ova se studija usredotočuje na dva načina pomoću kojih se mogu provoditi mehanizmi odgovornosti u jezidskoj zajednici nakon genocida: sudski i nesudski. Tranzicijska pravda jedinstvena je prilika nakon krize da se podrži tranzicija zajednice i potakne osjećaj otpornosti i nade putem strateške, višedimenzionalne podrške. Ne postoji pristup 'jedna veličina za sve' u ovim vrstama procesa, a ovaj rad uzima u obzir niz bitnih čimbenika u uspostavljanju temelja za učinkovit pristup ne samo zadržavanju pripadnika Islamske države Iraka i Levanta (ISIL) odgovorni za svoje zločine protiv čovječnosti, ali kako bi osnažili jezidske članove, posebno djecu, da povrate osjećaj autonomije i sigurnosti. Čineći to, istraživači postavljaju međunarodne standarde obveza dječjih ljudskih prava, navodeći koji su relevantni u iračkom i kurdskom kontekstu. Zatim, analizirajući lekcije naučene iz studija slučaja sličnih scenarija u Sierra Leoneu i Liberiji, studija preporučuje interdisciplinarne mehanizme odgovornosti koji su usredotočeni na poticanje sudjelovanja i zaštite djece unutar jezidskog konteksta. Predviđeni su posebni načini na koje djeca mogu i trebaju sudjelovati. Intervjui u iračkom Kurdistanu sa sedmero djece koja su preživjela zatočeništvo ISIL-a omogućili su izvještaje iz prve ruke kako bi se informiralo o trenutnim nedostacima u rješavanju njihovih potreba nakon zatočeništva i doveli do stvaranja profila militanata ISIL-a, povezujući navodne krivce s određenim kršenjima međunarodnog prava. Ova svjedočanstva daju jedinstveni uvid u iskustvo preživjelih mladih Jezida, a kada se analiziraju u širem vjerskom, društvenom i regionalnom kontekstu, daju jasnoću u holističkim sljedećim koracima. Istraživači se nadaju da će prenijeti osjećaj hitnosti u uspostavljanju učinkovitih mehanizama tranzicijske pravde za jezidsku zajednicu i pozvati određene aktere, kao i međunarodnu zajednicu da iskoriste univerzalnu nadležnost i promoviraju uspostavu Komisije za istinu i pomirenje (TRC) kao Nekažnjavajući način na koji se poštuju iskustva Jezida, a sve dok se poštuje iskustvo djeteta.

Podijeli