Vezani članci

COVID-19, Evanđelje prosperiteta 2020. i vjera u proročke crkve u Nigeriji: perspektive promjene položaja

Pandemija koronavirusa bila je razarajući olujni oblak sa srebrnom podlogom. Iznenadila je svijet i ostavila za sobom mješovite akcije i reakcije. COVID-19 u Nigeriji ušao je u povijest kao javnozdravstvena kriza koja je pokrenula religioznu renesansu. To je do temelja uzdrmalo nigerijski zdravstveni sustav i proročke crkve. Ovaj rad problematizira neuspjeh proročanstva prosperiteta iz prosinca 2019. za 2020. Koristeći povijesnu istraživačku metodu, potkrepljuje primarne i sekundarne podatke kako bi pokazao utjecaj propalog evanđelja prosperiteta 2020. na društvene interakcije i vjerovanje u proročke crkve. Otkriva da su od svih organiziranih religija koje djeluju u Nigeriji, proročke crkve najatraktivnije. Prije COVID-19, stajali su visoko kao hvaljeni iscjeliteljski centri, vidioci i razbijači zlog jarma. A vjera u snagu njihovih proročanstava bila je snažna i nepokolebljiva. 31. prosinca 2019. i vjerni i neredoviti kršćani odredili su sastanak s prorocima i pastorima kako bi dobili novogodišnje proročke poruke. Molili su se u 2020., bacajući i odvraćajući sve navodne sile zla koje su raspoređene da ometaju njihov prosperitet. Posijali su sjeme prinosom i desetinom kako bi poduprli svoja vjerovanja. Kao rezultat toga, tijekom pandemije neki nepokolebljivi vjernici proročkih crkava kružili su pod proročkom zabludom da pokrivenost Isusovom krvlju gradi imunitet i cijepi se protiv COVID-19. U vrlo proročanskom okruženju, neki Nigerijci se pitaju: kako to da nijedan prorok nije vidio dolazak COVID-19? Zašto nisu uspjeli izliječiti niti jednog pacijenta s COVID-19? Ove misli mijenjaju vjerovanja u proročke crkve u Nigeriji.

Podijeli

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli