Kako budizam i kršćanstvo mogu pomoći žrtvama u Burmi da oproste: istraživanje

Sažetak:

Riječ oprost je riječ koju ljudi često čuju. Dok neki ljudi vjeruju da trebaju ili trebaju oprostiti, postoje i ljudi koji žele da im se oprosti ili vjeruju da zaslužuju da im bude oprošteno. Neki ljudi žele oprostiti, dok drugi ne žele. Neki ljudi vjeruju da postoje dobri razlozi za oprost, dok drugi misle da ti razlozi nisu dovoljno dobri da bi oprostili. Kad god postoji razmatranje ponuditi oprost ili želja da se traži oprost, vrlo je moguće da je netko povrijedio drugu osobu ili je jedna grupa povrijedila drugu grupu. Mnogi ljudi u Burmi danas su žrtve duge i brutalne vojne vladavine te zemlje. Ova vojna vladavina ubila je mnoge nedužne ljude, mnoge ljude učinila interno raseljenim osobama (IDP) ili izbjeglicama u nekim susjednim zemljama, te počinila mnoge oblike kršenja ljudskih prava nad svojim građanima. Ako razgovor o oprostu dođe u ovaj kontekst, milijuni ljudi u Burmi bit će skupina koja može ponuditi oprost, dok će vojska biti skupina koja može primiti oprost. Ovaj autor tvrdi da je dobro ako žrtve u Burmi mogu oprostiti svojim počiniteljima jer oprost prije svega koristi žrtvama. Autor ne poziva žrtve u Burmi da oproste svojim počiniteljima jer priznaje da je neprimjereno poticati bilo koju žrtvu da oprosti svom počinitelju. Od žrtava u Burmi ne traži oprost ni zato što smatra da im može biti jako teško oprostiti zbog onoga što im se dogodilo. No, autor ističe da žrtvama može biti štetno ako isključe mogućnost razmišljanja o oprostu jer oprost prije svega koristi žrtvama, a ne počiniteljima. Budući da žrtvama u Burmi može biti vrlo teško oprostiti, možda će biti moguće da oproste ako im se pomogne. Autor vjeruje da kršćanstvo i budizam mogu pomoći žrtvama u Burmi da oproste. 

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Tun, Si Thu (2019). Kako budizam i kršćanstvo mogu pomoći žrtvama u Burmi da oproste: Istraživanje

Časopis Živjeti zajedno, 6 (1), str. 86-96, 2019., ISSN: 2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (online).

@Članak{Tun2019
Naslov = {Kako budizam i kršćanstvo mogu pomoći žrtvama u Burmi da oproste: Istraživanje}
Autor = {Si Thu Tun}
Url = {https://icermediation.org/buddhism-and-christianity-in-burma/}
ISSN = {2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2019}
Datum = {2019-12-18}
Dnevnik = {Dnevnik zajedničkog života}
Volumen = {6}
Broj = {1}
Stranice = { 86-96}
Izdavač = {Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2019}.

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli