Gospodarski rast i rješavanje sukoba kroz javnu politiku: lekcije iz delte Nigera u Nigeriji
Preliminarna razmatranja
U kapitalističkim društvima, ekonomija i tržište bili su glavni fokus analize u pogledu razvoja, rasta i težnje za prosperitetom i srećom. Međutim, ova se ideja postupno mijenja, osobito nakon usvajanja Agende održivog razvoja Ujedinjenih naroda od strane država članica zajedno sa svojih sedamnaest ciljeva održivog razvoja (SDGS). Iako većina ciljeva održivog razvoja dodatno optimizira obećanje kapitalizma, neki od ciljeva vrlo su relevantni za političku raspravu o sukobu unutar regije delte Nigera u Nigeriji.
Delta Nigera je regija u kojoj se nalazi nigerijska sirova nafta i plin. Mnoge multinacionalne naftne tvrtke aktivno su prisutne u delti Nigera, vadeći sirovu naftu u partnerstvu s nigerijskom državom. Oko 70 % nigerijskog godišnjeg bruto prihoda ostvaruje se prodajom nafte i plina delte Nigera, a oni čine do 90 % ukupnog godišnjeg izvoza zemlje. Ako se vađenje i proizvodnja nafte i plina ne prekine tijekom bilo koje fiskalne godine, nigerijsko gospodarstvo cvjeta i jača zbog povećanja izvoza nafte. Međutim, kada dođe do prekida vađenja i proizvodnje nafte u delti Nigera, izvoz nafte se smanjuje, a nigerijsko gospodarstvo opada. To pokazuje koliko nigerijsko gospodarstvo ovisi o delti Nigera.
Od ranih 1980-ih do ove godine (tj. 2017.) traje sukob između ljudi u delti Nigera i savezne vlade Nigerije zajedno s multinacionalnim naftnim kompanijama zbog toliko problema povezanih s vađenjem nafte. Neka od pitanja su šteta za okoliš i zagađenje vode, nejednakosti u pogledu raspodjele naftnih bogatstava, vidljiva marginalizacija i isključenost delte Nigera i štetno iskorištavanje regije delte Nigera. Ta su pitanja dobro predstavljena onim ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda koji nisu orijentirani prema kapitalizmu, uključujući ali ne ograničavajući se na cilj 3 – dobro zdravlje i blagostanje; cilj 6 – čista voda i sanitacija; cilj 10 – smanjene nejednakosti; cilj 12 – odgovorna proizvodnja i potrošnja; cilj 14 – život ispod vode; cilj 15 – život na kopnu; i cilj 16 – mir, pravda i jake institucije.
U svojoj agitaciji za te ciljeve održivog razvoja, starosjedioci delte Nigera mobilizirali su se na različite načine iu različito vrijeme. Istaknuti među aktivistima i društvenim pokretima Delte Nigera su Pokret za opstanak naroda Ogoni (MOSOP) osnovan početkom 1990. pod vodstvom aktivista za zaštitu okoliša, Ken Saro-Wiwa, koji je, zajedno s još osam Ogeni ljudi (općenito poznatih kao Ogoni Nine), vojna vlada generala Sanija Abache 1995. osudila ga je na smrt vješanjem. Ostale militantne skupine uključuju Pokret za emancipaciju delte Nigera (MEND) koji je početkom 2006. osnovao Henry Okah, i nedavno, Osvetnike delte Nigera (NDA) koji su se pojavili u ožujku 2016., objavljujući rat naftnim postrojenjima i objektima unutar Regija delte Nigera. Uznemirenost ovih skupina u delti Nigera rezultirala je otvorenim sukobom s policijom i vojskom. Ti su sukobi eskalirali do nasilja, što je dovelo do uništenja naftnih postrojenja, gubitka života i zaustavljanja proizvodnje nafte što je naravno osakatilo i poslalo nigerijsko gospodarstvo u recesiju 2016.
Dana 27. travnja 2017. CNN je emitirao vijest koju je napisala Eleni Giokos pod naslovom: "Nigerijsko gospodarstvo bilo je 'katastrofa' 2016. Hoće li ova godina biti drugačija?" Ovo izvješće dodatno ilustrira razoran učinak koji sukob u delti rijeke Niger ima na nigerijsko gospodarstvo. Stoga je svrha ovog rada da se osvrnemo na Giokosov izvještaj CNN-a. Nakon pregleda slijedi ispitivanje različitih politika koje je nigerijska vlada provela tijekom godina kako bi riješila sukob u delti Nigera. Snage i slabosti ovih politika analiziraju se na temelju nekih relevantnih teorija i koncepata javnih politika. Na kraju se daju prijedlozi koji će pomoći u rješavanju trenutnog sukoba u delti rijeke Niger.
Osvrt na Giokosov CNN-ov izvještaj: “Nigerijsko gospodarstvo bilo je 'katastrofa' 2016. Hoće li ova godina biti drugačija?”
Giokosovo izvješće pripisuje uzrok nigerijske gospodarske recesije 2016. napadima na naftovode u regiji delte Nigera. Prema izvješću World Economic Outlook Projections koje je objavio Međunarodni monetarni fond (MMF), nigerijsko gospodarstvo palo je za -1.5 u 2016. Ova recesija ima razorne posljedice u Nigeriji: mnogi radnici su otpušteni; cijene dobara i usluga naglo su porasle zbog inflacije; a nigerijska valuta – naira – izgubila je na vrijednosti (trenutno je više od 320 naira jednako 1 dolaru).
Zbog nedostatka raznolikosti u nigerijskom gospodarstvu, kad god dođe do nasilja ili napada na naftna postrojenja u delti Nigera – što zauzvrat zamrzava vađenje i proizvodnju nafte –, nigerijsko gospodarstvo će najvjerojatnije kliznuti u recesiju. Pitanje na koje treba odgovoriti je: zašto nigerijska vlada i građani nisu uspjeli diverzificirati svoje gospodarstvo? Zašto su poljoprivredni sektor, tehnološka industrija, drugi proizvodni pothvati, industrija zabave, i tako dalje, bili zanemareni desetljećima? Zašto se oslanjati samo na naftu i plin? Iako ta pitanja nisu primarni fokus ovog rada, razmišljanje o njima i njihovo rješavanje mogu ponuditi korisne alate i opcije za rješavanje sukoba u delti Nigera i za ponovnu izgradnju nigerijskog gospodarstva.
Iako je nigerijsko gospodarstvo zapalo u recesiju 2016., Giokos ostavlja čitatelje s optimizmom za 2017. Mnogo je razloga zašto se investitori ne bi trebali bojati. Prvo, nigerijska vlada, nakon što je shvatila da vojna intervencija ne može niti zaustaviti Osvetnike u delti Nigera niti pomoći u ublažavanju sukoba, usvojila je dijalog i progresivne političke odluke za rješavanje sukoba u delti Nigera i obnovu mira u regiji. Drugo, i na temelju mirnog rješavanja sukoba kroz dijalog i progresivno kreiranje politike, Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa da će nigerijsko gospodarstvo doživjeti rast od 0.8 u 2017. što će zemlju izvući iz recesije. Razlog za ovaj gospodarski rast je to što su vađenje nafte, proizvodnja i izvoz nastavljeni nakon što je vlada pokrenula planove za rješavanje zahtjeva Niger Delta Avengers.
Vladine politike prema sukobu u delti Nigera: prošlost i sadašnjost
Da bismo razumjeli trenutnu vladinu politiku prema delti Nigera, važno je pregledati politike prošlih vladinih administracija i njihove uloge u eskalaciji ili deeskalaciji sukoba u delti Nigera.
Prvo, različite vladine uprave Nigerije provodile su politiku koja je favorizirala korištenje vojne intervencije i represije za upravljanje krizama u delti Nigera. Razmjer u kojem je korištena vojna sila može biti različit u svakoj administraciji, ali vojna sila bila je prva politička odluka donesena za suzbijanje nasilja u delti Nigera. Nažalost, mjere prisile nikada nisu uspjele u delti Nigera iz niza razloga: nepotreban gubitak života na obje strane; krajolik favorizira Niger Deltans; pobunjenici su visoko sofisticirani; prevelike su štete na naftnim postrojenjima; mnogi strani radnici bivaju oteli tijekom sukoba s vojskom; i što je najvažnije, korištenje vojne intervencije u delti Nigera produžuje sukob koji zauzvrat osakaćuje nigerijsko gospodarstvo.
Drugo, kao odgovor na aktivnosti Pokreta za opstanak naroda Ogoni (MOSOP) početkom 1990-ih, tadašnji vojni diktator i šef države, general Sani Abacha, uspostavio je i koristio politiku odvraćanja smrtnom kaznom. Osudivši devetoricu Ogonija na smrt vješanjem 1995. godine – uključujući vođu Pokreta za opstanak naroda Ogoni, Kena Saro-Wiwa, i njegovih osam drugova – zbog navodnog poticanja na ubojstvo četvorice starješina Ogonija koji su podržavali savezna vlada, vojna vlada Sanija Abache željela je odvratiti stanovnike delte Nigera od daljnjih nemira. Ubojstvo Ogoni Nine dobilo je i nacionalnu i međunarodnu osudu i nije uspjelo odvratiti stanovnike delte Nigera od njihove borbe za društvenu, ekonomsku i ekološku pravdu. Pogubljenje Ogoni Nine dovelo je do intenziviranja borbi u delti Nigera, a kasnije i do pojave novih društvenih i militantnih pokreta unutar regije.
Treće, kroz kongresni zakon, Komisija za razvoj delte Nigera (NDDC) osnovana je u osvit demokracije 2000. godine tijekom vladine administracije predsjednika Oluseguna Obasanjoa. Kao što naziv ove komisije sugerira, politički okvir na kojem se temelji ova inicijativa usredotočen je na stvaranje, provedbu i održavanje razvojnih projekata usmjerenih na odgovor na temeljne potrebe ljudi u delti Nigera – uključujući, ali ne ograničavajući se na čisti okoliš i vodu , smanjenje zagađenja, sanitarni uvjeti, radna mjesta, političko sudjelovanje, dobra infrastruktura, kao i neki od ciljeva održivog razvoja: dobro zdravlje i blagostanje, smanjenje nejednakosti, odgovorna proizvodnja i potrošnja, poštivanje života ispod vode, poštivanje života na kopnu , mir, pravda i funkcionalne institucije.
Četvrto, kako bi se minimalizirao utjecaj aktivnosti Pokreta za emancipaciju delte Nigera (MEND) na nigerijsko gospodarstvo i kako bi se odgovorilo na zahtjeve Deltana Nigera, vlada predsjednika Umarua Muse Yar'Adue udaljila se od korištenje vojne sile i kreirao programe razvoja i restorativne pravde za deltu Nigera. Godine 2008. osnovano je Ministarstvo za poslove delte Nigera kako bi služilo kao koordinirajuća agencija za programe razvoja i restorativne pravde. Razvojni programi trebali su odgovoriti na stvarne i percipirane ekonomske nepravde i isključenost, štetu okolišu i zagađenje vode, probleme nezaposlenosti i siromaštva. Za program restorativne pravde, predsjednik Umaru Musa Yar'Adua je svojom izvršnom naredbom od 26. lipnja 2009. odobrio amnestiju pobunjenicima u delti Nigera. Borci u delti Nigera odbacili su oružje, rehabilitirali se, primili tehničku i stručnu obuku, kao i mjesečne naknade od federalne vlade. Neki od njih dobili su stipendije za daljnje školovanje u sklopu paketa amnestije. I razvojni program i program restorativne pravde bili su ključni u ponovnom uspostavljanju mira u delti Nigera dugo vremena što je zauzvrat poticalo nigerijsko gospodarstvo sve do pojave Osvetnika Delte Nigera 2016.
Peto, prva politička odluka sadašnje vladine administracije – predsjednika Muhammadua Buharija – prema delti Nigera bila je obustaviti predsjedničku amnestiju ili program restorativne pravde koji su uspostavile prethodne vlade, navodeći da program amnestije omogućuje i nagrađuje kriminalce. Vjeruje se da je takva radikalna promjena politike glavni uzrok rata Osvetnika iz Delte Nigera protiv naftnih postrojenja 2016. Kako bi odgovorila na sofisticiranost Osvetnika iz Delte Nigera i ogromnu štetu koju su nanijeli naftnim postrojenjima, Buharijeva vlada je razmotrila korištenje vojne intervencije vjerujući da je kriza u delti Nigera problem zakona i reda. Međutim, kako je nigerijsko gospodarstvo zapalo u recesiju zbog nasilja u delti Nigera, Buharijeva politika o sukobu u delti Nigera promijenila se s isključive upotrebe vojne sile na dijalog i konzultacije sa starješinama i vođama delte Nigera. Nakon primjetnog pomaka u vladinoj politici prema sukobu u Delti Nigera, uključujući ponovno uvođenje programa amnestije kao i povećanje proračuna za amnestiju, te nakon kontinuiranog dijaloga između vlade i čelnika Delte Nigera, Osvetnici Delte Nigera suspendirani su njihove operacije. Od početka 2017. u delti Nigera vlada relativan mir. Nastavljeno je vađenje i proizvodnja nafte, dok se nigerijsko gospodarstvo postupno oporavlja od recesije.
Učinkovitost politike
Sukob u delti Nigera, razoran utjecaj koji ima na nigerijsko gospodarstvo, njegove prijetnje miru i sigurnosti te pokušaji nigerijske vlade da riješi sukob mogu se objasniti i razumjeti iz teorije učinkovitosti. Neki teoretičari politike poput Deborah Stone vjeruju da je javna politika paradoks. Između ostalog, javna politika je paradoks između učinkovitosti i djelotvornosti. Jedna je stvar da javna politika bude učinkovita; druga je stvar da ta politika bude učinkovita. Za kreatore politike i njihove politike kaže se da jesu učinkovit ako i samo ako postižu maksimalne rezultate uz minimalne troškove. Učinkoviti kreatori politika i politike ne potiču gubitak vremena, resursa, novca, vještina i talenta te u potpunosti izbjegavaju dupliciranje. Učinkovite politike dodaju maksimalnu vrijednost životima najvećeg broja ljudi u društvu. Naprotiv, kaže se da kreatori politike i njihove politike jesu djelotvoran ako ispunjavaju samo određeni cilj – bez obzira kako se taj cilj ispunjava i za koga se ispunjava.
S gornjom razlikom između učinkovitosti i djelotvornosti – i znajući da politika ne može biti učinkovita, a da prije svega nije učinkovita, ali politika može biti učinkovita, a da nije učinkovita –, potrebno je odgovoriti na dva pitanja: 1) donose li te političke odluke Nigerijske vlade za rješavanje sukoba u delti Nigera učinkovite ili neučinkovite? 2) Ako su neučinkoviti, koje radnje treba poduzeti da im se pomogne da postanu učinkovitiji i daju najučinkovitije rezultate za većinu ljudi u društvu?
O neučinkovitosti nigerijske politike prema delti rijeke Niger
Ispitivanje glavnih političkih odluka koje su donijele prošle i sadašnje vlade Nigerije, kao što je gore predstavljeno, i njihove nesposobnosti da pruže održiva rješenja za krize u delti Nigera moglo bi dovesti do zaključka da su te politike neučinkovite. Da su bili učinkoviti, dali bi maksimalne rezultate uz minimalne troškove, izbjegavajući pritom dupliciranja i nepotrebno gubljenje vremena, novca i resursa. Ako političari i kreatori politike ostave etno-političko rivalstvo i koruptivne prakse po strani i koriste svoj zdrav razum, nigerijska vlada može stvoriti nepristrane politike koje mogu adekvatno odgovoriti na zahtjeve ljudi iz delte Nigera i proizvesti trajne rezultate čak i s ograničenim proračunom i resursima . Umjesto izrade učinkovitih politika, prethodne vlade i sadašnja Vlada izgubile su puno vremena, novca i resursa, te se bavile dupliciranjem programa. Predsjednik Buhari isprva je smanjio program amnestije, srezao proračun za njegovu kontinuiranu provedbu i pokušao upotrijebiti vojnu intervenciju u delti Nigera – politički potezi koji su ga udaljili od prethodne administracije. Ishitrene političke odluke poput ovih mogu samo izazvati zbunjenost u regiji i stvoriti vakuum za intenziviranje nasilja.
Drugi čimbenik koji treba uzeti u obzir je birokratska priroda politika i programa osmišljenih za rješavanje krize u delti Nigera, istraživanja nafte, proizvodnje i izvoza. Osim Povjerenstva za razvoj delte Nigera (NDDC) i Saveznog ministarstva za poslove delte Nigera, čini se da postoje mnoge druge agencije koje su stvorene na saveznoj i državnoj razini za nadzor socio-ekonomskog i ekološkog razvoja regije delte Nigera. Iako Nigerijska nacionalna naftna korporacija (NNPC) sa svojih jedanaest tvrtki kćeri i Savezno ministarstvo naftnih resursa imaju mandat za koordinaciju istraživanja nafte i plina, proizvodnje, izvoza, regulacije i mnogih drugih logističkih područja, oni također imaju korporativne društvene odgovornosti unutar Delta Nigera, kao i ovlast da preporuči i provede reforme politike povezane s naftom i plinom u delti Nigera. Također, sami primarni akteri – multinacionalne naftne i plinske kompanije – na primjer Shell, ExxonMobil, Elf, Agip, Chevron i tako dalje, svaki je kreirao projekte razvoja zajednice usmjerene na poboljšanje života Niger Deltana.
Uz sve te napore, netko se može zapitati: zašto se starosjedioci delte Nigera još uvijek žale? Ako još uvijek agitiraju za društvenu, ekonomsku, ekološku i političku pravdu, onda to znači da vladine politike za rješavanje ovih pitanja kao i napori naftnih kompanija za razvoj zajednice nisu učinkoviti i dostatni. Ako je program amnestije, na primjer, osmišljen kako bi najviše koristio bivšim militantima, što je s običnim domorocima delte Nigera, njihovom djecom, obrazovanjem, okolišem, vodom o kojoj ovise za poljodjelstvo i ribolov, cestama, zdravljem i drugim stvarima koje mogli poboljšati njihovu dobrobit? Vladine politike i projekti razvoja zajednice naftnih kompanija također bi se trebali provoditi na lokalnoj razini kako bi koristili običnim ljudima u regiji. Ovi programi bi se trebali provoditi na takav način da se obični domoroci delte Nigera osjećaju osnaženo i uključeno. Kako bi se formulirale i provele učinkovite politike koje će se baviti sukobom u delti Nigera, imperativ je da kreatori politike najprije razaznaju i identificiraju zajedno s ljudima u delti Nigera što se smatra važnim i s pravim ljudima za suradnju.
Na putu naprijed
Osim utvrđivanja onoga što se smatra važnim i pravih ljudi s kojima možete raditi za učinkovitu provedbu politike, u nastavku su navedene neke važne preporuke.
- Prvo, kreatori politike trebaju prepoznati da sukob u delti Nigera ima dugu povijest ukorijenjenu u socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj nepravdi.
- Drugo, vlada i drugi dionici trebali bi shvatiti da su posljedice krize u delti rijeke Niger velike i da imaju razorne učinke na nigerijsko gospodarstvo, kao i na međunarodno tržište.
- Treće, višestruka rješenja za sukob u delti rijeke Niger treba se tražiti uz isključivanje vojne intervencije.
- Četvrto, čak i kad su službenici za provođenje zakona raspoređeni da štite naftna postrojenja, trebali bi se pridržavati etičke norme koja kaže, "ne nauditi" civilima i starosjediocima delte Nigera.
- Peto, vlada mora ponovno zadobiti povjerenje Niger Deltana tako što će im dokazati da je vlada na njihovoj strani kroz formuliranje i provedbu učinkovitih politika.
- Šesto, treba razviti učinkovit način koordinacije postojećih i novih programa. Učinkovita koordinacija provedbe programa osigurat će da obični domoroci delte Nigera imaju koristi od ovih programa, a ne samo odabrana skupina utjecajnih ljudi.
- Sedmo, gospodarstvo Nigerije treba diverzificirati stvaranjem i provedbom učinkovitih politika koje će pogodovati slobodnom tržištu, istovremeno otvarajući vrata za ulaganja i širenje drugih sektora kao što su poljoprivreda, tehnologija, proizvodnja, zabava, građevinarstvo, transport (uključujući željeznicu), čistu energiju i druge moderne inovacije. Diverzificirano gospodarstvo smanjit će ovisnost vlade o nafti i plinu, smanjiti političke motivacije potaknute novcem od nafte, poboljšati društveno i gospodarsko blagostanje svih Nigerijaca i rezultirati održivim gospodarskim rastom Nigerije.
Autor, Basil Ugorji, dr. je predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etnoreligijsko posredovanje. Stekao je doktorat znanosti. Doktorirala je analizu i rješavanje sukoba na Odsjeku za studije rješavanja sukoba, Fakulteta za umjetnost, humanističke i društvene znanosti, Sveučilište Nova Southeastern, Fort Lauderdale, Florida.
