Etno-religijski sukobi i dilema demokratske održivosti u Nigeriji

Sažetak:

Nigeriju je u posljednjem desetljeću obilježila kriza etničke i vjerske dimenzije. Čini se da priroda nigerijske države nije samo odgovorna za nažalost sve dublju etno-religijsku krizu koja je postala endemska, sveprisutna i nesretna, nego se također sve više pokazuje nesposobnom za razvoj vjerodostojnih i kompetentnih strategija koje bi se trebale pozabaviti ovim ružnim trendom. Doista, od 1966. nigerijska država započela je strukturne reforme čiji je cilj uglavnom rješavanje međuetničkih odnosa. Dok su reforme poput federalizma i stvaranja države transformirale nigerijsku državu s jedne strane, one nisu bile u stanju suštinski riješiti problem etničke mobilizacije i sukoba. Nesposobnost uzastopnih vlada da pokažu sposobnost da se nose s višestranim socio-ekonomskim i političkim izazovima zemlje pogoršala je sukobe etničkog i vjerskog identiteta koje je pogoršalo nekoliko godina lošeg upravljanja. Stoga su relevantna pitanja koja treba postaviti: U kojoj se mjeri za etničke i vjerske sukobe može reći da su izrazi kulturnih i vjerskih razlika? I kako su etnički i vjerski sukobi utjecali na održanje demokratskog upravljanja u Nigeriji? Ovaj rad usvaja instrumentalistički model kao analitički alat za razumijevanje kontingentne situacijske i okolnosti upotrebe etničke pripadnosti i religije u potrazi za materijalnom prednošću. Među ostalim preporukama, nigerijska demokracija trebala bi ojačati svoje institucionalne okvire i strukture na široku popularnu i participativnu marku koja će ljudima dati osjećaj pripadnosti. Zahtijeva preorijentaciju elite prema proizvodnji, a ne prema potrošnji, jer će to smanjiti napetost, ljutnju i uvjete koji Nigerijce predisponiraju na ranjivost etničkih i vjerskih manipulacija. Stoga promicanje demokratskih načela zastupljenosti svih nacionalnosti i interesa u procesu upravljanja može poboljšati održivost demokracije.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

George-Genyi, članica Euginia (2017.). Etno-religijski sukobi i dilema demokratske održivosti u Nigeriji

Časopis Živjeti zajedno, 4-5 (1), str. 152-163, 2017., ISSN: 2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (online).

@Članak{George-Genyi2017
Title = {Etno-religijski sukobi i dilema demokratske održivosti u Nigeriji}
Autor = {član Euginia George-Genyi}
Url = {https://icermediation.org/ethno-religious-conflicts-and-democratic-sustainability-in-nigeria/}
ISSN = {2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2017}
Datum = {2017-12-18}
IssueTitle = {Živjeti zajedno u miru i harmoniji},
Dnevnik = {Dnevnik zajedničkog života}
Volumen = {4-5}
Broj = {1}
Stranice = {152-163}
Izdavač = {Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2017}.

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli

COVID-19, Evanđelje prosperiteta 2020. i vjera u proročke crkve u Nigeriji: perspektive promjene položaja

Pandemija koronavirusa bila je razarajući olujni oblak sa srebrnom podlogom. Iznenadila je svijet i ostavila za sobom mješovite akcije i reakcije. COVID-19 u Nigeriji ušao je u povijest kao javnozdravstvena kriza koja je pokrenula religioznu renesansu. To je do temelja uzdrmalo nigerijski zdravstveni sustav i proročke crkve. Ovaj rad problematizira neuspjeh proročanstva prosperiteta iz prosinca 2019. za 2020. Koristeći povijesnu istraživačku metodu, potkrepljuje primarne i sekundarne podatke kako bi pokazao utjecaj propalog evanđelja prosperiteta 2020. na društvene interakcije i vjerovanje u proročke crkve. Otkriva da su od svih organiziranih religija koje djeluju u Nigeriji, proročke crkve najatraktivnije. Prije COVID-19, stajali su visoko kao hvaljeni iscjeliteljski centri, vidioci i razbijači zlog jarma. A vjera u snagu njihovih proročanstava bila je snažna i nepokolebljiva. 31. prosinca 2019. i vjerni i neredoviti kršćani odredili su sastanak s prorocima i pastorima kako bi dobili novogodišnje proročke poruke. Molili su se u 2020., bacajući i odvraćajući sve navodne sile zla koje su raspoređene da ometaju njihov prosperitet. Posijali su sjeme prinosom i desetinom kako bi poduprli svoja vjerovanja. Kao rezultat toga, tijekom pandemije neki nepokolebljivi vjernici proročkih crkava kružili su pod proročkom zabludom da pokrivenost Isusovom krvlju gradi imunitet i cijepi se protiv COVID-19. U vrlo proročanskom okruženju, neki Nigerijci se pitaju: kako to da nijedan prorok nije vidio dolazak COVID-19? Zašto nisu uspjeli izliječiti niti jednog pacijenta s COVID-19? Ove misli mijenjaju vjerovanja u proročke crkve u Nigeriji.

Podijeli