Slučaj etno-religijskog identiteta

 

Što se dogodilo? Povijesna pozadina sukoba

Slučaj etnoreligijskog identiteta je sukob između gradskog načelnika i svećenika pravoslavne crkve. Jamal je cijenjeni musliman, etnički Oromo i glavar malog grada u regiji Oromia u zapadnoj Etiopiji. Daniel je pravoslavni kršćanin, etnički Amhara i cijenjeni svećenik Etiopske pravoslavne crkve u istom gradu.

Otkako je preuzeo dužnost 2016. godine, Jamal je poznat po svom zalaganju za razvoj grada. Surađivao je s mnogim ljudima u društvu na prikupljanju sredstava i izgradnji srednje škole, koje grad prije nije imao. Dobio je priznanje za ono što je učinio u zdravstvenom i uslužnom sektoru. Hvale ga mnogi poslovni muškarci i žene zbog olakšavanja usluga mikrofinanciranja i subvencija za vlasnike malih tvrtki u gradu. Iako se smatra pobornikom promjena, neki ga kritiziraju zbog davanja povlaštenog tretmana članovima svoje skupine – etničkim Oromima i muslimanima – u raznim administrativnim, društvenim i poslovnim projektima.

Daniel služi Etiopskoj pravoslavnoj crkvi oko trideset godina. Kako je rođen u gradu, poznat je po svojoj strasti, neumornom služenju i bezuvjetnoj ljubavi prema kršćanstvu i crkvi. Nakon što je postao svećenik 2005. godine, posvetio je svoj život služenju svojoj crkvi, potičući mlade pravoslavne kršćane da rade za svoju crkvu. Najomiljeniji je svećenik mlađe generacije. Također je poznat po svojoj borbi za zemljišna prava crkve. Čak je pokrenuo pravni slučaj tražeći od vlade da vrati parcele u vlasništvu crkve koje je konfiscirao prethodni vojni režim.

Ove dvije poznate osobe bile su u sukobu zbog plana Jamalove administracije da izgradi poslovni centar na mjestu koje, prema riječima svećenika i većine pravoslavaca, povijesno pripada Pravoslavnoj crkvi i poznato po mjestu za proslavu Bogojavljenja. Jamal je naredio timu svoje administracije da označi područje, a građevinskim agentima da počnu s izgradnjom poslovnog centra. Svećenik Daniel pozvao je pravoslavne kršćane da zaštite svoju zemlju i obrane se od napada na svoju vjeru u ime razvoja. Na poziv svećenika skupina mladih pravoslavaca uklonila je natpise i najavila prestanak gradnje centra. Prosvjedovali su ispred ureda gradske pročelnice, a prosvjed je prerastao u nasilje. U žestokom sukobu koji je izbio između prosvjednika i policije ubijeno je dvoje mladih pravoslavaca. Savezna vlada naredila je da se plan izgradnje odmah zaustavi i pozvala je Jamala i svećenika Daniela u glavni grad na daljnje pregovore.

Druge priče — kako svaka osoba razumije situaciju i zašto

Jamalova priča – Svećenik Daniel i njegovi mladi sljedbenici prepreka su razvoju

Položaj:

Svećenik Daniel bi trebao prestati ometati razvoj grada. Trebao bi prestati poticati mlade pravovjerne kršćane da se uključe u nasilne aktivnosti u ime vjerske slobode i prava. Trebao bi prihvatiti odluku uprave i surađivati ​​na izgradnji centra. 

Interesi:

Razvoj: Ja kao gradonačelnica imam odgovornost za razvoj grada. Nemamo niti jedan organiziran poslovni centar za normalno obavljanje različitih poslovnih djelatnosti. Naše tržište je vrlo tradicionalno, neorganizirano i nepovoljno za širenje poslovanja. Naši susjedni gradovi imaju velika poslovna područja u kojima kupci i prodavači lako komuniciraju. Gubimo potencijalne poslovne ljude i poslovne žene jer se sele u velike centre u susjednim gradovima. Naši su ljudi prisiljeni ovisiti o drugim gradovima za kupovinu. Izgradnja uređenog poslovnog centra pridonijet će rastu našeg grada privlačenjem poslovnih ljudi i žena. 

Mogućnosti zapošljavanja: Izgradnjom poslovnog centra nećemo pomoći samo vlasnicima tvrtki, već ćemo otvoriti mogućnost zapošljavanja naših ljudi. Plan je izgraditi veliki poslovni centar koji će otvoriti mogućnosti zapošljavanja za stotine muškaraca i žena. To će pomoći našoj mladoj generaciji. Ovo je za sve nas, a ne za određenu skupinu ljudi. Naš cilj je razviti naš grad; da ne napadaju vjeru.

Korištenje dostupnih resursa: Odabrano zemljište nije u vlasništvu niti jedne institucije. To je vlasništvo vlade. Samo koristimo raspoložive resurse. Područje smo odabrali jer je vrlo pogodno mjesto za poslovanje. To nema nikakve veze s vjerskim napadom. Ne ciljamo nijednu religiju; mi samo pokušavamo razvijati naš grad s ovim što imamo. Tvrdnja da mjesto pripada crkvi nije potkrijepljena nikakvim pravnim dokazom. Crkva nikada nije posjedovala određeno zemljište; nemaju dokument za to. Da, koristili su mjesto za proslavu Bogojavljenja. Prakticirali su takve vjerske aktivnosti na zemlji u državnom vlasništvu. Moja uprava ili prethodne uprave nisu zaštitile ovu državnu imovinu jer nismo imali nikakav plan za korištenje navedenog zemljišta. Sada smo razvili plan izgradnje poslovnog centra na zemljištu u državnom vlasništvu. Svoje Bogojavljenje mogu slaviti u svim raspoloživim slobodnim prostorima, a za uređenje tog mjesta spremni smo surađivati ​​s crkvom.

Priča svećenika Daniela – Jamalov cilj je razvlastiti crkvu, a ne razvijati grad.

Položaj:

Plan nije za dobrobit grada kao što je Jamal više puta rekao. To je namjerno osmišljen napad na našu crkvu i identitet. Kao odgovoran svećenik neću prihvatiti nikakav napad na moju crkvu. Nikada neću dopustiti nikakvu gradnju; radije bih radije umro boreći se za svoju crkvu. Neću prestati pozivati ​​vjernike da zaštite svoju crkvu, svoj identitet i svoju imovinu. To nije jednostavno pitanje oko kojeg mogu napraviti kompromis. To je prilično ozbiljan napad na uništavanje povijesnog prava Crkve.

Interesi:

Povijesna prava: Na ovom mjestu već stoljećima slavimo Bogojavljenje. Naši su stari blagoslivljali prostor za Bogojavljenje. Molili su se za blagoslov vode, pročišćenje mjesta i zaštitu od bilo kakvih napada. Sada je naša odgovornost zaštititi našu crkvu i imovinu. Imamo povijesno pravo na mjesto. Znamo da Jamal govori da nemamo pravni papir, ali tisuće ljudi koji svake godine slave Bogojavljenje na ovoj lokaciji naši su pravni svjedoci. Ova zemlja je naša zemlja! Nećemo dopustiti nikakvu gradnju na ovom mjestu. Naš interes je očuvanje našeg povijesnog prava.

Vjerska i etnička predrasuda: Znamo da je Jamal od pomoći muslimanima, ali ne i nama kršćanima. Sigurno znamo da je Jamal Etiopsku pravoslavnu crkvu smatrao crkvom koja uglavnom služi etničkoj skupini Amhara. On je Oromo koji radi za Oromose i vjeruje da mu crkva nema što ponuditi. Većina Oromosa u ovom području nisu pravoslavni kršćani; oni su ili protestanti ili muslimani i on vjeruje da može lako mobilizirati druge protiv nas. Mi pravoslavci smo manjina u ovom gradu i svake godine nas je sve manje zbog prisilnog iseljavanja u druge dijelove zemlje. Znamo da nas tjeraju da napustimo mjesto u ime razvoja. Nećemo otići; radije ćemo ovdje umrijeti. Možemo se smatrati manjinom u broju, ali smo većina uz blagoslov našeg Boga. Naš glavni interes je da budemo ravnopravni i da se borimo protiv vjerskih i etničkih predrasuda. Molimo Jamala da nam ostavi naš posjed. Znamo da je pomogao muslimanima u izgradnji njihove džamije. On im je dao zemlju da naprave svoju džamiju, a ovdje pokušava da nam uzme zemlju. Nikad nas nije konzultirao u vezi s planom. Ovo smatramo ozbiljnom mržnjom prema našoj vjeri i postojanju. Nikada nećemo odustati; naša nada je u Bogu.

Projekt mirenja: studiju slučaja mirenja razvio Abdurahman Omer, 2019

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli