Prema postizanju etno-religijskog mirnog suživota u Nigeriji
Sažetak
Političkim i medijskim diskursima dominira zatrovana retorika vjerskog fundamentalizma, posebno među trima abrahamskim vjerama islama, kršćanstva i judaizma. Ovaj dominantni diskurs potiče i imaginarna i stvarna teza o sukobu civilizacija koju je promovirao Samuel Huntington kasnih 1990-ih.
Ovaj rad usvaja pristup uzročne analize u ispitivanju etno-religijskih sukoba u Nigeriji, a zatim skreće s ovog prevladavajućeg diskursa kako bi argumentirao međuovisnu perspektivu koja vidi da tri abrahamske vjere rade zajedno u različitim kontekstima kako bi se uključile i ponudile rješenja društveni, politički, ekonomski i kulturni problemi unutar lokalnog konteksta različitih zemalja. Stoga, umjesto mržnjom ispunjenog antagonističkog diskursa o superiornosti i dominaciji, rad se zalaže za pristup koji pomiče granice mirnog suživota na potpuno novu razinu.
Uvod
Tijekom godina do danas, mnogi muslimani diljem svijeta s nostalgijom su primjećivali trendove moderne debate u Americi, Europi, Africi i Nigeriji posebno o islamu i muslimanima i kako se ta debata prvenstveno vodila kroz senzacionalno novinarstvo i ideološke napade. Stoga će biti pretjerano reći da je islam na prvom mjestu suvremenog diskursa i da ga mnogi u razvijenom svijetu nažalost pogrešno razumiju (Watt, 2013.).
Važno je napomenuti da islam od pamtivijeka na nedvosmislen način poštuje, poštuje i smatra svetim ljudski život. Prema Kur'anu 5:32, Allah kaže “… Mi smo odredili sinovima Israilovim da onaj ko ubije dušu, osim ako to nije (kao kazna) za ubistvo ili širenje nereda na Zemlji, bude kao da je pobio cijelo čovječanstvo; a onaj ko spasi život bit će kao da je dao život cijelom čovječanstvu…” (Ali, 2012).
Prvi dio ovog rada daje kritičku analizu različitih etno-religijskih sukoba u Nigeriji. Drugi dio rada govori o vezi između kršćanstva i islama. Također se raspravlja o nekim od temeljnih ključnih tema i povijesnih postavki koje utječu na muslimane i nemuslimane. Treći odjeljak zaključuje raspravu sažetkom i preporukama.
Etno-religijski sukobi u Nigeriji
Nigerija je multietnička, multikulturalna i multireligijska nacionalna država s više od četiri stotine etničkih nacionalnosti povezanih s mnogim vjerskim zajednicama (Aghemelo & Osumah, 2009.). Od 1920-ih, Nigerija je iskusila popriličan broj etno-religijskih sukoba u sjevernim i južnim regijama, tako da je put do njezine neovisnosti bio karakteriziran sukobima s upotrebom opasnog oružja kao što su puške, strijele, lukovi i mačete, što je na kraju rezultiralo u građanskom ratu od 1967. do 1970. (Best & Kemedi, 2005). U 1980-ima, Nigerija (osobito država Kano) bila je pogođena unutarmuslimanskim sukobom Maitatsine koji je orkestrirao kamerunski svećenik koji je ubio, osakatio i uništio imovinu vrijednu više od nekoliko milijuna naira.
Muslimani su bili glavne žrtve napada iako je nekoliko nemuslimana bilo jednako pogođeno (Tamuno, 1993.). Skupina Maitatsine proširila je svoje pustošenje na druge države kao što su Rigassa/Kaduna i Maiduguri/Bulumkutu 1982., Jimeta/Yola i Gombe 1984., Zango Kataf kriza u državi Kaduna 1992. i Funtua 1993. (Best, 2001.). Ideološko opredjeljenje grupe bilo je potpuno izvan glavne struje islamskih učenja i tko god se suprotstavio učenjima grupe, postao je objekt napada i ubijanja.
Godine 1987. došlo je do izbijanja međureligijskih i etničkih sukoba na sjeveru kao što su krize u Kafanchanu, Kaduni i Zaria između kršćana i muslimana u Kaduni (Kukah, 1993.). Neki od tornjeva od bjelokosti također su postali poprište nasilja od 1988. do 1994. između muslimanskih i kršćanskih studenata, poput Sveučilišta Bayero Kano (BUK), Sveučilišta Ahmadu Bello (ABU) Zaria i Sveučilišta Sokoto (Kukah, 1993.). Etno-religijski sukobi nisu jenjavali, nego su se produbili 1990-ih, posebno u regiji srednjeg pojasa, kao što su sukobi između Sayawa-Hausa i Fulanija u području lokalne uprave Tafawa Balewa u državi Bauchi; zajednice Tiv i Jukun u državi Taraba (Otite & Albert, 1999.) i između Basse i Egbure u državi Nasarawa (Best, 2004.).
Jugozapadno područje nije bilo potpuno izolirano od sukoba. Godine 1993. došlo je do nasilnih nereda izazvanih poništenjem izbora od 12. lipnja 1993. na kojima je pobijedio pokojni Moshood Abiola, a njegovi su rođaci poništenje doživjeli kao neostvarenje pravde i uskraćivanje njihovog reda da upravljaju zemljom. To je dovelo do nasilnog sukoba između sigurnosnih agencija federalne vlade Nigerije i članova Narodnog kongresa O'dua (OPC) koji predstavljaju Yoruba rođake (Best & Kemedi, 2005.). Sličan sukob kasnije je proširen na jug-jug i jugoistok Nigerije. Na primjer, Egbesu Boys (EB) u južnoj Nigeriji povijesno su nastali kao kulturna i vjerska skupina Ijaw, ali su kasnije postali milicija koja je napadala vladine objekte. Tvrdili su da je njihova akcija utemeljena na istraživanju i eksploataciji naftnih resursa te regije od strane nigerijske države i nekih multinacionalnih korporacija kao izigravanju pravde u delti Nigera uz isključivanje većine domorodačkog stanovništva. Ružna situacija dovela je do stvaranja milicijskih skupina kao što su Pokret za emancipaciju delte Nigera (MEND), Narodne volonterske snage delte Nigera (NDPVF) i Vigilante delte Nigera (NDV) među ostalima.
Situacija nije bila drugačija ni na jugoistoku gdje su djelovali Bakassi Boysi (BB). BB je osnovan kao skupina za oprez s jedinim ciljem zaštite i pružanja sigurnosti Igbo poslovnim ljudima i njihovim klijentima od neprestanih napada naoružanih pljačkaša zbog nesposobnosti nigerijske policije da ispuni svoju odgovornost (HRW & CLEEN, 2002. :10). Ponovno od 2001. do 2004. u državi Plateau, do tada mirna država, doživjela je gorak udio etno-vjerskih sukoba između uglavnom Fulani-Wase muslimana koji su stočari i Taroh-Gamai milicija koje su pretežno kršćani i sljedbenici afričkih tradicionalnih religija. Ono što je u početku započelo kao sukobi domorodaca i doseljenika kasnije je kulminiralo u vjerski sukob kada su političari iskoristili situaciju kako bi poravnali račune i stekli prednost nad svojim političkim suparnicima (Global IDP Project, 2004.). Kratak uvid u povijest etno-religijskih kriza u Nigeriji pokazatelj je činjenice da je kriza u Nigeriji imala i vjersku i etničku obojenost nasuprot percipiranom jednobojnom dojmu religijske dimenzije.
Veza između kršćanstva i islama
Kršćani-muslimani: Pristaše Abrahamove vjere monoteizma (TAUHID)
I kršćanstvo i islam imaju svoje korijene u univerzalnoj poruci monoteizma koju je Poslanik Ibrahim (Abraham), mir nad njim (savs), propovijedao čovječanstvu u svoje vrijeme. Pozvao je čovječanstvo jedinom pravom Bogu i da oslobodi čovječanstvo od robovanja čovjeka čovjeku; na robovanje čovjeka Svemogućem Bogu.
Najpoštovaniji Allahov Poslanik, Isa (Isus Krist) (savs) slijedio je isti put kako je objavljeno u Novoj međunarodnoj verziji (NIV) Biblije, Ivan 17:3 “A ovo je život vječni: da te upoznaju, jedinog pravog Boga i Isusa Krista kojega si poslao." U drugom dijelu NIV-a Biblije, Marko 12:32 kaže: “Dobro rečeno, učitelju”, odgovorio je čovjek. “U pravu ste kad kažete da je Bog jedan i da nema drugog osim njega” (Bible Study Tools, 2014.).
Poslanik Muhammed (savs) je također slijedio istu univerzalnu poruku sa snagom, otpornošću i pristojnošću prikladno uhvaćenom u Časnom Kur'anu 112:1-4: “Reci: On je Allah Jedini i Jedinstveni; Allaha kome niko ne treba i kome su svi potrebni; On ne rađa niti je rođen. I niko se s Njim ne može usporediti” (Ali, 2012).
Zajednička riječ između muslimana i kršćana
Bilo da je riječ o islamu ili kršćanstvu, ono što je zajedničko objema stranama je da su sljedbenici obje vjere ljudska bića i da ih sudbina također povezuje kao Nigerijce. Pristaše obje vjere vole svoju zemlju i Boga. Osim toga, Nigerijci su vrlo gostoljubivi ljudi puni ljubavi. Vole živjeti u miru jedni s drugima i s drugim ljudima na svijetu. Nedavno je primijećeno da su etnička pripadnost i religija neki od moćnih alata koje zlotvori koriste da izazovu nezadovoljstvo, mržnju, nejedinstvo i plemenski rat. Ovisno o tome kojoj strani podjele netko pripada, uvijek postoji sklonost jedne strane da ima prednost nad drugom. Ali Uzvišeni Allah opominje sve i svakoga u Kur'anu 3:64 da “Reci: O ljudi Knjige! Dođite do zajedničkog dogovora između nas i vas: da ne štujemo nikoga osim Boga; podići, između sebe, gospodare i pokrovitelje osim Boga.” Ako se tada okrenu, vi kažete: “Budite svjedoci da se mi (barem) klanjamo Božjoj Volji” da dođemo do zajedničke riječi kako bi pomaknuli svijet naprijed (Ali, 2012).
Kao muslimani, pozivamo našu kršćansku braću da istinski prepoznaju naše razlike i cijene ih. Važno je da bismo se trebali više usredotočiti na područja u kojima se slažemo. Trebali bismo raditi zajedno na jačanju naših zajedničkih veza i izraditi mehanizam koji će nam omogućiti da uzajamno cijenimo područja neslaganja uz uzajamno poštovanje. Kao muslimani, mi vjerujemo u sve prethodne Allahove poslanike i poslanike bez ikakve diskriminacije među njima. I o tome Allah naređuje u Kur'anu 2:285: “Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama i ono što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i potomcima njegovim, i učenja koja Allah je dao Musau i Isau i drugim poslanicima. Ne pravimo razliku između njih; i Njemu se pokoravamo” (Ali, 2012).
Jedinstvo u razlicitosti
Sva ljudska bića su stvorenja Svemogućeg Boga od Adema (mir neka je s njim) do sadašnjih i budućih generacija. Razlike u našim bojama, geografskim položajima, jezicima, religijama i kulturi, između ostalog, manifestacije su dinamike ljudske rase kao što je spomenuto u Kur'anu 30:22, dakle “…od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i Zemlje i raznolikost vaših jezika i boja. Zaista u ovome ima znakova za mudre” (Ali, 2012). Na primjer, Kur'an 33:59 kaže da je dio vjerske obaveze muslimanskih žena da nose hidžab u javnosti kako bi “…mogle biti prepoznate i ne zlostavljane…” (Ali, 2012). Dok se od muslimanskih muškaraca očekuje da zadrže svoj muški rod držanja brade i podrezivanja brkova kako bi se razlikovali od nemuslimana; potonji su slobodni usvojiti vlastiti način odijevanja i identiteta bez kršenja prava drugih. Te razlike imaju za cilj omogućiti čovječanstvu međusobno prepoznavanje i iznad svega, aktualizirati stvarnu bit svog stvaranja.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko se bori pod zastavom podržavajući partizansku stvar ili kao odgovor na poziv partizanske stvari ili da pomogne partizansku stvar i potom bude ubijen, njegova smrt je smrt u borbi za neznanje” (Robson, 1981). Kako bi se naglasila važnost gore navedene izjave, vrijedno je spomena biblijski tekst Kur'ana gdje Bog podsjeća čovječanstvo da su svi potomci istog oca i majke. Bog, Uzvišeni, sažeto sažima jedinstvo čovječanstva u Kur'anu 49:13 u ovoj perspektivi: “O čovječanstvo! Mi smo vas sve od muškarca i žene stvorili i na narode i plemena vas podijelili da se upoznate. Zaista je najplemenitiji od vas kod Allaha najbojažljiviji. Allah, doista, sve zna i svjestan je” (Ali, 2012).
Neće biti potpuno netočno spomenuti da muslimani u južnoj Nigeriji nisu dobili fer tretman od svojih kolega, posebno onih u vladama i organiziranom privatnom sektoru. Bilo je nekoliko slučajeva zlostavljanja, uznemiravanja, provokacija i viktimizacije muslimana na jugu. Na primjer, bilo je slučajeva u kojima su mnogi muslimani sarkastično etiketirani u vladinim uredima, školama, na tržnicama, na ulicama i u četvrtima kao “Ajatolah”, “OIC”, “Osama Bin Laden”, “Maitatsine”, “Šerijat” i nedavno “Boko Haram”. Važno je spomenuti da je elastičnost strpljenja, prilagođavanja i tolerancije koju muslimani u južnoj Nigeriji pokazuju unatoč neugodnostima s kojima se susreću, ključna za relativno miran suživot u kojem južna Nigerija uživa.
Bilo kako bilo, naša je odgovornost zajednički raditi na zaštiti i očuvanju našeg postojanja. Pritom moramo izbjegavati ekstremizam; budite oprezni prepoznajući naše vjerske razlike; pokazivati visoku razinu razumijevanja i poštovanja jedni prema drugima tako da svima i svakome budu dane jednake mogućnosti kako bi Nigerijci mogli živjeti u miru jedni s drugima bez obzira na njihovu plemensku i vjersku pripadnost.
Miran suživot
Ne može biti smislenog razvoja i rasta ni u jednoj zajednici opterećenoj krizom. Nigerija kao nacija prolazi kroz užasno iskustvo u rukama članova skupine Boko Haram. Prijetnja ove skupine nanijela je strašnu štetu psihi Nigerijaca. Štetni učinci podlih aktivnosti grupe na društveno-političke i gospodarske sektore zemlje ne mogu se kvantificirati u smislu gubitaka.
Količina nevinih života i imovine koju su obje strane (tj. muslimani i kršćani) izgubile zbog zlih i bezbožnih aktivnosti ove skupine ne može se opravdati (Odere, 2014.). To nije samo svetogrđe nego je u najmanju ruku nehumano. Iako se cijene nevjerojatni napori Savezne vlade Nigerije u njenom nastojanju da pronađe trajno rješenje za sigurnosne izazove zemlje, ona bi trebala udvostručiti svoje napore i iskoristiti sva sredstva uključujući, ali ne ograničavajući se na uključivanje grupe u smisleni dijalog kao što je sadržano u Kur'anu 8:61 “Ako oni priklone miru, prikloni i ti njemu i uzdaj se u Allaha. Zacijelo On sve čuje, sve zna” kako bi u korijenu suzbio bujicu trenutne pobune (Ali, 2012.).
Preporuke
Zaštita vjerskih sloboda
Primjećuje se da su ustavne odredbe o slobodi bogoslužja, vjerskog izražavanja i obveza koje su sadržane u odjeljku 38 (1) i (2) Ustava Savezne Republike Nigerije iz 1999. slabe. Stoga postoji potreba za promicanjem pristupa zaštiti vjerskih sloboda u Nigeriji temeljenog na ljudskim pravima (Izvješće Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, 2014.). Većina napetosti, sukoba i posljedičnih požara na jugozapadu, jugu-jugu i jugoistoku između kršćana i muslimana u Nigeriji je zbog flagrantnog kršenja temeljnih individualnih i grupnih prava muslimana u tom dijelu zemlje. Krize na sjeverozapadu, sjeveroistoku i sjeverozapadu također se pripisuju flagrantnom kršenju prava kršćana u tom dijelu zemlje.
Promicanje vjerske tolerancije i pristajanje na suprotna stajališta
U Nigeriji je netolerancija sljedbenika najvećih svjetskih religija prema suprotnim stajalištima zagrijala državu i izazvala napetost (Salawu, 2010.). Vjerski i društveni čelnici trebaju propovijedati i promovirati etno-religijsku toleranciju i prilagođavanje suprotstavljenih stavova kao dio mehanizama produbljivanja mirnog suživota i sklada u zemlji.
Poboljšanje razvoja ljudskog kapitala Nigerijaca
Neznanje je jedan od izvora koji je iznjedrio krajnje siromaštvo usred bogatih prirodnih resursa. Zajedno s rastućom visokom stopom nezaposlenosti mladih, razina neznanja se produbljuje. Zbog neprestanog zatvaranja škola u Nigeriji, obrazovni sustav je u komi; čime se nigerijskim studentima uskraćuje mogućnost stjecanja dobrog znanja, moralnog preporoda i visoke razine discipline, posebice o različitim metodama mirnog rješavanja sporova ili sukoba (Osaretin, 2013.). Stoga postoji potreba da se i vlada i organizirani privatni sektor međusobno nadopunjuju poboljšavajući razvoj ljudskog kapitala Nigerijaca, posebno mladih i žena. Ovo je a sine qua non za postizanje progresivnog, pravednog i miroljubivog društva.
Širenje poruke iskrenog prijateljstva i iskrene ljubavi
Poticanje mržnje u ime vjerske prakse u vjerskim organizacijama je negativan stav. Iako je istina da i kršćanstvo i islam ispovijedaju slogan "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", to se ipak više uočava u kršenju (Raji 2003; Bogoro, 2008). Ovo je loš vjetar koji nikome ne donosi dobro. Krajnje je vrijeme da vjerski vođe propovijedaju istinsko evanđelje prijateljstva i iskrene ljubavi. Ovo je vozilo koje će odvesti čovječanstvo u prebivalište mira i sigurnosti. Osim toga, savezna vlada Nigerije trebala bi učiniti korak dalje donošenjem zakona koji će kriminalizirati poticanje na mržnju od strane vjerskih organizacija ili pojedinaca u zemlji.
Promicanje profesionalnog novinarstva i uravnoteženog izvještavanja
Tijekom godina do danas, nedavne studije pokazale su da je negativno izvještavanje o sukobima (Ladan, 2012.), kao i stereotipiziranje određene religije od strane dijela medija u Nigeriji samo zato što su se neki pojedinci nedolično ponašali ili počinili čin za osudu, recept za katastrofa i narušavanje mirnog suživota u multietničkoj i pluralističkoj zemlji poput Nigerije. Stoga postoji potreba da se medijske organizacije strogo pridržavaju etike profesionalnog novinarstva. Događaji se moraju temeljito istražiti, analizirati i uravnoteženo izvještavati lišeno osobnih osjećaja i pristranosti izvjestitelja ili medijske organizacije. Kada se to provede, niti jedna strana podijeljenosti neće osjećati da se prema njoj nije postupalo pošteno.
Uloga sekularnih i vjerskih organizacija
Sekularne nevladine organizacije (NGO) i vjerske organizacije (FBO) trebale bi udvostručiti svoje napore kao posrednici u dijalogu i posrednici u sukobima između sukobljenih strana. Osim toga, trebali bi pojačati svoje zagovaranje senzibiliziranjem i osvješćivanjem ljudi o svojim pravima i pravima drugih, posebno o mirnom suživotu, građanskim i vjerskim pravima između ostalog (Enukora, 2005.).
Dobro upravljanje i nepristranost vlasti na svim razinama
Uloga koju ima vlada federacije nije pomogla situaciji; nego je produbio etno-religijske sukobe među nigerijskim narodom. Na primjer, studija pokazuje da je savezna vlada bila odgovorna za podjelu zemlje po vjerskim linijama tako da se granice između muslimana i kršćana često preklapaju s nekim važnim etničkim i kulturnim podjelama (HRW, 2006.).
Vlade na svim razinama trebale bi se uzdići iznad daske, biti nestranačke u pružanju dividendi dobrog upravljanja i smatrati se pravednima u svom odnosu sa svojim narodom. Oni (Vlade na svim razinama) trebaju izbjegavati diskriminaciju i marginalizaciju ljudi kada se bave razvojnim projektima i vjerskim pitanjima u zemlji (Salawu, 2010.).
Sažetak i zaključak
Moje je uvjerenje da naš boravak u ovom multietničkom i vjerskom okruženju zvanom Nigerija nije ni greška ni prokletstvo. Umjesto toga, božanski ih je dizajnirao Svemogući Bog kako bi iskoristili ljudske i materijalne resurse zemlje za dobrobit čovječanstva. Stoga, Kur'an 5:2 i 60:8-9 podučavaju da osnova interakcije i odnosa čovječanstva mora biti pravednost i pobožnost vođena da “…pomažu jedni drugima u pravednosti i pobožnosti…” (Ali, 2012.) kao i samilosti i dobrote, “Što se tiče onih (od nemuslimana) koji se ne bore protiv vas zbog (vaše) vjere, niti vas tjeraju iz vaših domovina, Bog vam ne zabranjuje da im pokazujete dobrotu i da ponašaj se prema njima s punim pravom: jer uistinu, Bog voli one koji postupaju pošteno. Bog vam samo zabranjuje da se okrenete u prijateljstvu prema onima koji se bore protiv vas zbog (vaše) vjere, i tjeraju vas iz vaših domovina, ili pomažu (drugima) u vašem istjerivanju: a što se tiče onih (od vas) koji se okrenu. prema njima u prijateljstvu, oni su ti koji su pravi zločinci!” (Ali, 2012).
Reference
AGHEMELO, TA & OSUMAH, O. (2009.) Nigerijska vlada i politika: Uvodna perspektiva. Benin City: Mara Mon Bros & Ventures Limited.
ALI, AY (2012.) Kur'an: Uputa i milost. (Prijevod) Četvrto američko izdanje, izdavač TahrikeTarsile Qur'an, Inc. Elmhurst, New York, SAD.
BEST, SG & KEMEDI, DV (2005) Oružane skupine i sukobi u rijekama i državama visoravni, Nigerija. Publikacija Small Arms Survey, Ženeva, Švicarska, str. 13-45.
BEST, SG (2001.) 'Religija i vjerski sukobi u sjevernoj Nigeriji.'Časopis za političke znanosti Sveučilišta Jos, 2(3); str.63-81.
BEST, SG (2004) Dugotrajni komunalni sukob i upravljanje sukobom: Sukob Bassa-Egbura u području lokalne uprave Toto, država Nasarawa, Nigerija. Ibadan: John Archers Publishers.
ALATI ZA PROUČAVANJE BIBLIJE (2014.) Kompletna židovska Biblija (CJB) [Homepage of Bible Study Tools (BST)]. Dostupno na internetu: http://www.biblestudytools.com/cjb/ Pristupljeno u četvrtak, 31. srpnja 2014.
BOGORO, SE (2008) Upravljanje vjerskim sukobima s gledišta praktičara. Prva godišnja nacionalna konferencija Društva za mirovne studije i praksu (SPSP), 15.-18. lipnja, Abuja, Nigerija.
DAILY TRUST (2002.) utorak, 20. kolovoza, str.16.
ENUKORA, LO (2005.) Upravljanje etno-religijskim nasiljem i diferencijacijom područja u metropoli Kaduna, u AM Yakubu et al (ur.) Upravljanje krizama i sukobima u Nigeriji od 1980.Vol. 2, str.633. Baraka Press and Publishers Ltd.
Projekt GLOBAL IDP (2004.) 'Nigerija, uzroci i pozadina: pregled; Država Plateau, epicentar nemira.'
GOMOŠ, E. (2011.) Prije nego što nas Josova kriza sve proguta u Vanguardu, 3rd Veljača.
Human Rights Watch [HRW] & Centar za obrazovanje o provođenju zakona [CLEEN], (2002.) Dječaci Bakassi: Legitimizacija ubojstava i mučenja. Human Rights Watch 14(5), pristupljeno 30. srpnja 2014. http://www.hrw.org/reports/2002/nigeria2/
Human Rights Watch [HRW] (2005.) Nasilje u Nigeriji, državi bogatoj naftom Rivers 2004. Briefing Papir. New York: HRW. Veljača.
Human Rights Watch [HRW] (2006.) "Oni nisu vlasnici ovog mjesta." Državna diskriminacija protiv “nedomorodačkog stanovništva” u Nigeriji, 18(3A), str.1-64.
ISMAIL, S. (2004.) Biti musliman: islam, islamizam i politika identiteta Vlada i opozicija, 39(4); str.614-631.
KUKAH, MH (1993.) Religija, politika i moć u sjevernoj Nigeriji. Ibadan: Spectrum Books.
LADAN, MT (2012.) Etno-religijske razlike, ponavljajuće nasilje i izgradnja mira u Nigeriji: fokus na države Bauchi, Plateau i Kaduna. Glavni rad prezentiran na javnom predavanju/prezentaciji istraživanja i raspravama na temu: Razlika, sukob i izgradnja mira kroz pravo u organizaciji Edinburškog centra za ustavno pravo (ECCL), Pravnog fakulteta Sveučilišta u Edinburghu u suradnji s Centrom za stanovništvo i razvoj , Kaduna, održano u Arewa House, Kaduna, četvrtak, 22. studenog.
NARODNO OGLEDALO (2014.) Srijeda, 30. srpnja, str.43.
ODERE, F. (2014.) Boko Haram: Dešifriranje Aleksandra Nekrassova. The Nation, četvrtak, 31. srpnja, str.70.
OSARETIN, I. (2013.) Etno-religijski sukob i izgradnja mira u Nigeriji: slučaj Jos, država Plateau. Akademski časopis za interdisciplinarne studije 2 (1), str. 349-358.
OSUMAH, O. i OKOR, P. (2009.) Provedba Milenijskih razvojnih ciljeva (MDGs) i nacionalna sigurnost: strateško razmišljanje. Budući da je prezentacija rada na 2nd Međunarodna konferencija o Milenijskim razvojnim ciljevima i izazovima u Africi održana na Sveučilištu Delta State, Abraka, od 7. do 10. lipnja.
OTITE, O. & ALBERT, IA, ur. (1999) Sukobi zajednice u Nigeriji: upravljanje, rješavanje i preobrazba. Ibadan: Spectrum, Academic Associates Peace Works.
RAJI, BR (2003.) Upravljanje etno-religijskim nasilnim sukobima u Nigeriji: Studija slučaja područja lokalnih vlasti TafawaBalewa i Bogoro u državi Bauchi. Neobjavljena disertacija predana Institutu za afričke studije Sveučilišta u Ibadanu.
ROBSON, J. (1981.) Miškat Al-Masabih. Engleski prijevod s objašnjenjima. Svezak II, Poglavlje 13, Knjiga 24, str.1022.
SALAWU, B. (2010.) Etno-religijski sukobi u Nigeriji: uzročna analiza i prijedlozi za nove strategije upravljanja, Europski časopis za društvene znanosti, 13 (3), str. 345-353.
TAMUNO, TN (1993.) Mir i nasilje u Nigeriji: Rješavanje sukoba u društvu i državi. Ibadan: Panel o projektu Nigerije od neovisnosti.
TIBI, B. (2002.) Izazov fundamentalizma: politički islam i novi svjetski nered. Sveučilište California Press.
IZVJEŠĆE MINISTARSTVA SJEDINJENIH DRŽAVA (2014.) “Nigerija: Neučinkovita u suzbijanju nasilja.” The Nation, četvrtak, 31. srpnja, str.2-3.
WATT, WM (2013.) Islamski fundamentalizam i modernitet (RLE Politika islama). Routledge,
Ovaj je rad predstavljen na Prvoj godišnjoj međunarodnoj konferenciji Međunarodnog centra za etnoreligijsko posredovanje o rješavanju etničkih i vjerskih sukoba i izgradnji mira, održanoj u New Yorku, SAD, 1. listopada 1.
Titula: “Prema postizanju etno-religijskog mirnog suživota u Nigeriji”
voditelj: Imam Abdullahi Shuaib, izvršni direktor/CEO, Zekat i Sadaqat Foundation (ZSF), Lagos, Nigerija.
