Pripovijedanje kao sredstvo za obrazovanje za mir: Interkulturalni dijalog u južnom Tajlandu
Sažetak:
Ovaj se članak odnosi na moje terensko istraživanje iz 2009. koje je bilo usmjereno na korištenje pripovijedanja o miru kao medija za transformativno učenje mirovnog obrazovanja. Istraživanje je bilo usmjereno na promicanje društvenog pomirenja i međukulturalnog dijaloga između mladih tajlandskih budista i malajskih muslimana u tekućem unutardržavnom etno-religijskom sukobu u južnom Tajlandu. Senehi (2002) tvrdi da je pripovijedanje instrument za socijalizaciju i obrazovanje. To se smatra ključem transformacije sukoba i izgradnje mira motiviranjem ljudi da se podvrgnu samotransformaciji. Moje istraživanje temeljilo se na teoretskim okvirima mirovnog obrazovanja i transformacije sukoba koji nastoje promicati konstruktivni mirovni angažman kroz nenasilne pristupe koji se bave glavnim problemima i povećavaju razumijevanje, jednakost i poštovanje u odnosima (Lederach, 2003.). Kroz intervjue i fokus grupe, kao i umjetničke radionice s mladima sukobljenih strana, studija slučaja pokazuje da se mirovni odgoj kroz pripovijedanje može koristiti kao alat narativnog pripovijedanja istine, usmjerenog na obnovu međuljudskih odnosa, liječenje traumatskih iskustva i promicanje društvenog suživota. Ova metoda može potaknuti međukulturni i međuvjerski dijalog. Nadalje, može pridonijeti razvoju kulture mira, u kojoj se praksa pripovijedanja o miru s članom 'druge' skupine može protumačiti kao želja da se proglase 'nečuveni' glasovi i osjećaji koje treba podijeliti s 'onim' drugo'. Povezuje se s praksom aktivnog slušanja za prevladavanje predrasuda, vodeći prema transformativnom procesu učenja. Korištenjem pripovijedanja, sudionici u studiji dobili su priliku podijeliti svoja proživljena iskustva, afirmirati jedni druge i internalizirati nove mogućnosti za zajedničko izražavanje i rad na svjesnim i potisnutim mislima i osjećajima. Proces je pridonio potencijalu sudionika da transformiraju kulturu nasilja u kulturu mira. Pripovijedanje o miru može se stoga promatrati kao aparat za transformaciju sukoba i mirovno obrazovanje, kao i kao umjetnički čin koji može dovesti do nenasilne društvene promjene u društvu podijeljenom na etno-vjerskim linijama.
Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:
Časopis Živjeti zajedno, 1 (1), str. 45-52, 2014., ISSN: 2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (online).
@Članak{Anjarwati2014
Title = {Pripovijedanje kao sredstvo za obrazovanje za mir: Interkulturalni dijalog u južnom Tajlandu}
Autor = {Erna Anjarwati i Allison Trimble}
Url = {https://icermediation.org/intercultural-dialogue-in-southern-thailand/}
ISSN = {2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2014}
Datum = {2014-09-18}
IssueTitle = {Uloga religije i etničke pripadnosti u suvremenom sukobu: Povezane nove taktike, strategije i metodologije posredovanja i rješavanja}
Dnevnik = {Dnevnik zajedničkog života}
Volumen = {1}
Broj = {1}
Stranice = {45-52}
Izdavač = {Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje}
Adresa = {Mount Vernon, New York}
Izdanje = {2014}.
