Složenost na djelu: međuvjerski dijalog i mirotvorstvo u Burmi i New Yorku
Uvod
Za zajednicu koja rješava sukobe ključno je razumjeti međudjelovanje mnogih čimbenika koji se spajaju kako bi proizveli sukob između i unutar vjerskih zajednica. Pojednostavljena analiza uloge religije je kontraproduktivna.
U SAD-u se ova pogrešna analiza odražava u medijskom diskursu o ISIS-u i njegovim progonima vjerskih manjina. To se također može vidjeti u politiziranim saslušanjima (posljednje u lipnju 2016.) koja pseudostručnjacima daju priliku govoriti pred nacionalnim zakonodavcima. Studije kao što je “Fear Inc.” [1] i dalje pokazuju kako je politička desnica širila mrežu think tankova za promicanje takve “stručnosti” u medijskim i političkim krugovima, čak dopirući do Ujedinjenih naroda.
Javni diskurs sve je više zaražen reakcionarnim i ksenofobnim stavovima, ne samo u Europi i SAD-u nego iu drugim dijelovima svijeta. Na primjer, u južnoj i istočnoj Aziji islamofobija je postala posebno destruktivna politička sila u Mjanmaru/Burmi, Šri Lanki i Indiji. Za istraživače je važno da ne privilegiraju 'zapadnjačko' iskustvo sukoba, kontroverzi ili religije; jednako je važno ne privilegirati tri abrahamske religije isključujući druge religijske tradicije koje bi također mogle biti otete od strane nacionalističkih ili drugih političkih interesa.
Uz stalnu stvarnu i percipiranu prijetnju od sukoba i terora, sekuritizacija javnog diskursa i javne politike može dovesti do iskrivljenog pogleda na utjecaj religijske ideologije. Neki posrednici mogu se svjesno ili nesvjesno pridružiti idejama sukoba civilizacija ili suštinske suprotnosti između sekularnog i racionalnog s jedne strane i religioznog i iracionalnog s druge strane.
Bez pribjegavanja konflacijama i lažnim binarnostima popularnog sigurnosnog diskursa, kako možemo ispitati sustave vjerovanja – kako tuđih tako i vlastitih – da bismo razumjeli ulogu “religijskih” vrijednosti u oblikovanju percepcija, komunikaciji i procesu stvaranja mira?
Kao suosnivač Međuvjerskog vijeća Flushinga, s godinama rada na socijalnoj pravdi u međureligijskim partnerstvima na bazi, predlažem ispitivanje različitih modela međuvjerskog angažmana u New Yorku. Kao direktor programa UN-a za Radnu skupinu za Burmu, predlažem da se istraži mogu li se ti modeli prenijeti na druge kulturne kontekste, posebno u Burmi i Južnoj Aziji.
Složenost na djelu: međuvjerski dijalog i mirotvorstvo u Burmi i New Yorku
Javni diskurs je sve više zaražen reakcionarnim i ksenofobičnim stavovima, ne samo u Europi i SAD-u, već iu mnogim drugim dijelovima svijeta. Na primjeru koji će se raspravljati u ovom radu, u jugoistočnoj Aziji islamofobija je postala posebno destruktivna sila u Myanmaru/Burmi. Ondje je virulentni islamofobični pokret koji vode ekstremistički budistički redovnici u suradnji s elementima bivše vojne diktature učinio muslimansku manjinu Rohingya bez državljanstva i žrtvenim jarcem.
Tri sam godine radio za Burma Task Force kao New York i direktor programa UN-a. Burma Task Force je muslimanska američka inicijativa za ljudska prava koja se zalaže za ljudska prava progonjenih Rohingya mobiliziranjem članova zajednice, angažiranjem u opsežnom medijskom radu i sastancima s kreatorima politike.[2] Ovaj rad je pokušaj da se shvati trenutno stanje međuvjerskog angažmana u Burmi i da se procijeni njegov potencijal za stvaranje pravednog mira.
Uspostavom nove burmanske vlade u travnju 2016. koju vodi državna savjetnica Aung San Suu Kyi, doista postoje nove nade za konačnu reformu politike. Međutim, do listopada 2016. nije bilo konkretnih koraka za vraćanje bilo kakvih građanskih prava milijunu Rohinja, kojima je i dalje zabranjeno putovati unutar Burme, školovati se, slobodno formirati obitelj bez birokratskog uplitanja ili glasovanja. (Akbar, 1.) Stotine tisuća muškaraca, žena i djece raseljeno je u kampove za raseljene i izbjeglice. Pod predsjedanjem bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, u kolovozu 2016. sazvano je Savjetodavno povjerenstvo kako bi ispitalo ovu "složenu situaciju", kako je naziva Daw Suu Kyi, ali u Povjerenstvu nema pripadnika Rohinja. U međuvremenu je pokrenut nacionalni mirovni proces kako bi se riješili drugi ozbiljni, dugoročni etnički sukobi oko nacije – ali ne uključuje manjinu Rohingya. (Myint 2016.)
S obzirom na Burmu posebno, kada je pluralizam pod opsadom, kako to utječe na međuvjerske odnose na lokalnoj razini? Kad vlada počne pokazivati znakove demokratizacije, koji se trendovi pojavljuju? Koje zajednice preuzimaju vodstvo u transformaciji sukoba? Usmjerava li se međuvjerski dijalog u stvaranje mira ili postoje i drugi modeli izgradnje povjerenja i suradnje?
Jedna napomena o perspektivi: moje porijeklo Amerikanca muslimanske nacionalnosti u New Yorku utječe na to kako razumijem i oblikujem ova pitanja. Islamofobija je imala nesretan učinak na politički i medijski diskurs u SAD-u nakon 9. rujna. Uz stalne stvarne i percipirane prijetnje sukoba i terora, sekuritizacija javnog diskursa i javne politike može dovesti do iskrivljene procjene utjecaja religijske ideologije. Ali umjesto jednog uzroka - islama - mnogi društveni i kulturni čimbenici konvergiraju kako bi proizveli sukob između i unutar vjerskih zajednica. Pojednostavljena analiza uloge religijskih učenja je kontraproduktivna, bilo da se radi o islamu ili budizmu ili bilo kojoj drugoj religiji. (Jerryson, 11.)
U ovom kratkom radu predlažem započeti ispitivanjem trenutnih trendova u burmanskom međureligijskom angažmanu, nakon čega slijedi kratak pogled na osnovne modele međuvjerskog angažmana u New Yorku, ponuđenih kao okvir za usporedbu i razmišljanje.
Budući da je trenutačno dostupno malo mjerljivih podataka iz Burme, ova se preliminarna studija prvenstveno temelji na razgovorima s različitim kolegama potkrijepljenim člancima i internetskim izvješćima. I predstavljaju i angažiraju se u burmanskim zajednicama koje se bore, ovi muškarci i žene tiho grade temelje buduće kuće mira, u najinkluzivnijem smislu.
Baptisti u Burmi: dvjesto godina zajedništva
Godine 1813. američki baptisti Adoniram i Ann Judson postali su prvi zapadni misionari koji su se naselili i izvršili utjecaj u Burmi. Adoniram je također sastavio rječnik burmanskog jezika i preveo Bibliju. Unatoč bolesti, zatvoru, ratu i nedostatku interesa među budističkom većinom, Judsonovi su tijekom četrdesetogodišnjeg razdoblja uspjeli uspostaviti trajnu baptističku prisutnost u Burmi. Trideset godina nakon Adoniramove smrti, Burma je imala 63 kršćanske crkve, 163 misionara i preko 7,000 XNUMX krštenih obraćenika. Myanmar sada ima treći najveći broj baptista u svijetu, nakon SAD-a i Indije.
Judsonovi su izjavili da namjeravaju "propovijedati evanđelje, a ne anti-budizam". Međutim, većina rasta njihovog stada dolazila je od animističkih plemena, a ne od budističke većine. Konkretno, obraćenici su dolazili iz naroda Karen, progonjene manjine s brojnim drevnim tradicijama za koje se činilo da odjekuju Starim zavjetom. Njihove tradicije proročišta pripremile su ih da prihvate mesiju koji dolazi s učenjem da ih spasi.[3]
Judsonova ostavština i dalje živi u burmanskim međuvjerskim odnosima. Danas u Burmi Judsonov istraživački centar pri Mijanmarskom teološkom sjemeništu služi kao platforma za različite znanstvenike, vjerske vođe i studente teologije za "razvijanje dijaloga i radnji za rješavanje aktualnih pitanja za poboljšanje našeg društva." Od 2003. godine JRC je sazvao niz foruma koji okupljaju budiste, muslimane, hinduse i kršćane, “kako bi izgradili prijateljstvo, međusobno razumijevanje, međusobno povjerenje i međusobnu suradnju”. (Novosti i aktivnosti, web stranica)
Forumi su često imali i praktični aspekt. Na primjer, 2014. Centar je bio domaćin treninga za pripremu 19 viševjerskih aktivista da budu novinari ili da budu izvor za medijske agencije. A 28. kolovoza 2015. više od 160 nastavnika i učenika sudjelovalo je u akademskom dijalogu između ITBMU (International Theravada Buddhist Missionary University) i MIT (Mianmarski institut za teologiju) na temu “Kritička procjena pomirenja iz budističke i kršćanske perspektive.” Ovaj je dijalog treći u nizu koji je osmišljen da produbi međusobno razumijevanje između zajednica.
Za većinu 20th stoljeća Burma je slijedila obrazovni model koji je postavila britanska kolonijalna vlada i uglavnom ga je vodila do neovisnosti 1948. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća uglavnom nacionaliziran i osiromašen obrazovni sustav otuđio je neke Burmance omalovažavanjem etničkih identiteta, ali je uspio izdržati, posebno za elitne skupine. Međutim, nakon Demokracijskog pokreta 1988. nacionalni obrazovni sustav je u velikoj mjeri uništen tijekom dugotrajnih razdoblja represije nad studentima. Tijekom 1990-ih sveučilišta su bila zatvorena na razdoblja od ukupno najmanje pet godina, au ostalim slučajevima akademska godina je bila skraćena.
Od svog osnutka 1927. godine, matična organizacija JRC-a Myanmar Institute of Theology (MIT) nudila je samo teološke programe. Međutim, 2000. godine, kao odgovor na izazove i obrazovne potrebe zemlje, Bogoslovija je pokrenula program slobodnih umjetnosti pod nazivom Bachelor of Arts in Religious Studies (BARS) koji je privukao muslimane i budiste, kao i kršćane. Nakon ovog programa uslijedio je niz drugih inovativnih programa, uključujući MAID (Master of Arts in Interfaith Studies and Dialogue).
Velečasni Karyn Carlo je umirovljeni kapetan policije New Yorka koji je postao propovjednik, učitelj i baptistički misionar koji je proveo nekoliko mjeseci sredinom 2016. podučavajući na Pwo Karen Theological Seminary blizu Yangona u Burmi. (Carlo, 2016.) U usporedbi s 1,000 1897 studenata mianmarske teološke bogoslovije, njezina je bogoslovija jedna petina manja, ali također dobro utemeljena, jer je 4. godine pokrenuta kao “Ženska biblijska škola Karen”. Osim teologije, nastava uključuje engleski, računalne vještine i Karen kulturu.[XNUMX]
Brojeći oko 7 milijuna, etnička skupina Karen također je uvelike patila od sukoba i isključenosti pod politikom "burmanizacije" koja je osmišljena da ih marginalizira. Patnja je trajala više od četiri desetljeća, sa značajnim utjecajem na socijalizaciju. Na primjer, odgojen od svoje bake tijekom ovog nestabilnog razdoblja, sadašnji predsjednik sjemeništa velečasni dr. Soe Thihan je naučen da brzo pojede obroke u slučaju napada i da uvijek nosi rižu u džepovima kako bi mogao preživjeti u šumama jedući nekoliko zrna svaki dan. (osobna komunikacija s K. Carlom)
Između 1968. i 1988. strancima nije bilo dopušteno ući u Burmu, a ta je izolacija dovela do toga da je baptistička teologija zamrznuta u vremenu. Moderne teološke kontroverze kao što su LGBT pitanja i Teologija oslobođenja bile su nepoznate. Međutim, u posljednjim desetljećima bilo je dosta nadoknađivanja zaostatka među sjemeništarcima, ako ne i na razini lokalne crkve, koja je i dalje vrlo konzervativna. Potvrđujući da je “Dijalog sastavni dio kršćanske vjere,” vlč. Carlo je u nastavni plan i program sjemeništa donio mirotvorni i postkolonijalni diskurs.
Velečasni Carlo prepoznao je kolonijalne aspekte priče Adoniram Judsona, ali je prihvatio njegovu ulogu u osnivanju crkve u Burmi. Rekla mi je: “Rekla sam svojim studentima: Isus je bio Azijat. Možete slaviti Judsona – dok također vraćate azijske korijene kršćanske vjere.” Također je predavala “dobro prihvaćen” sat o vjerskom pluralizmu i određeni broj učenika je izrazio interes za dijalog s muslimanima. Na vjerskoj razini su se složili da, "Ako Sveti Duh ne može biti vezan religijom, Sveti Duh se također obraća muslimanima."
Velečasni Carlo također je podučavao svoje seminariste iz djela velečasnog Daniela Buttryja, poznatog pisca i trenera povezanog s međunarodnim ministarstvima, koji putuje po cijelom svijetu kako bi obučavao zajednice o transformaciji sukoba, nenasilju i izgradnji mira. Najmanje od 1989., velečasni Buttry posjećuje Burmu kako bi ponudio grupne sastanke o analizi sukoba, razumijevanju osobnih stilova sukoba, upravljanju promjenama, upravljanju različitostima, dinamici moći i liječenju trauma. On često upleće tekstove Starog i Novog zavjeta kako bi vodio razgovor, kao što su 2. Samuelova 21, Estera 4, Matej 21 i Djela 6:1-7. Međutim, on također vješto koristi tekstove iz raznih tradicija, kao u svojoj objavljenoj zbirci od dva sveska o “Interfaith Just Peacemaking” sa svojim 31 modelom vodstva socijalne pravde iz cijelog svijeta. (Buttry, 2008.)
Karakterizirajući abrahamske religije kao braću i sestre u sukobu, Daniel Buttry surađivao je s muslimanskom zajednicom od Nigerije do Indije i Detroita do Burme. Godine 2007. više od 150 muslimanskih učenjaka izdalo je deklaraciju “Zajednička riječ između nas i vas” tražeći identificiranje zajedničkih točaka za izgradnju miroljubivih međuvjerskih odnosa.[5] Američka baptistička crkva također je organizirala niz muslimansko-baptističkih konferencija oko ovog dokumenta. Osim što je uključio ovaj materijal, Buttry je uskladio kršćanske i muslimanske tekstove o stvaranju mira tijekom svoje obuke u prosincu 2015. u IONA džamiji u Detroitu, u "vrlo uspješnom" partnerstvu s imamom El Turkom iz Međuvjerskog vijeća vodstva Metro Detroita. U deset dana obuke različiti Amerikanci od Bangladeša do Ukrajine dijelili su tekstove koji su se fokusirali na socijalnu pravdu, uključujući čak i “Propovijed na gori” kao “Isusov džihad”. (Buttry 2015A)
Buttryjev “međuvjerski pravedni mirotvorni” pristup modeliran je na 10 načela pokreta “Just Peacemaking” koji je razvio njegov baptistički kolega Glen Stassen, koji je formulirao specifične prakse koje mogu pomoći u izgradnji mira na čvrstim temeljima, a ne samo u suprotstavljanju ratu. (Stassen, 1998.)
Tijekom svojih putovanja kao konzultant, Daniel Buttry blogira o svojim naporima u raznim zonama sukoba. Jedno od njegovih putovanja 2011. moglo je biti posjet Rohinjama[6]; sve pojedinosti su izbrisane iz računa, iako se čini da opis prilično odgovara. Ovo je nagađanje; ali u drugim slučajevima, on je konkretniji u svojim javnim izvješćima iz Burme. U 23. poglavlju ("Ono što govorite je bezvrijedno", u Mi smo Čarape) mirotvorac priča priču o obuci u sjevernoj Burmi, gdje je vojska ubijala etničke pobunjenike (neimenovana etnička pripadnost). Burmanski učenici većinom poštuju svoje instruktore do te mjere da se ne usuđuju izraziti neovisna mišljenja. Također, kako piše, “bilo je mnogo straha od vojske pa bi većina ljudi oklijevala bilo što reći u radionici. Sudionici su imali vrlo malu “zonu udobnosti” i nije bilo daleko do “zone alarma” gdje je jedina briga bila samoodržanje.” Međutim, Buttry govori o jednom studentu koji ga je prilično emocionalno izazvao i rekao da će ih nenasilna taktika samo pobiti. Nakon malo razmišljanja, treneri su uspjeli to preokrenuti ističući neobičnu hrabrost ispitivača; "Što ti daje takvu moć?" pitali su. Oni su osnažili onoga koji je postavljao pitanje, povezujući se s njegovim bijesom zbog nepravde i tako ulazeći u duboke motive. Kad su se vratili u regiju nekoliko mjeseci kasnije, otkrili su da su neke od nenasilnih taktika zapravo uspješno iskušane s vojnim zapovjednikom koji je pristao na neke prilagodbe. Sudionici radionice rekli su da je to prvi put da su ostvarili bilo kakvu pobjedu s burmanskom okupacijskom vojskom. (Buttry, 2015.)
Unatoč službenoj politici, sukobi i siromaštvo možda su pomogli u održavanju snažnog osjećaja međuovisnosti, ako ne i solidarnosti. Grupe su trebale jedna drugu za preživljavanje. Svi vođe Rohingya koje sam intervjuirao prisjećaju se razdoblja od prije 30 godina kada su miješani brakovi i interakcije bili češći (Carroll, 2015.). Karyn Carlo mi je rekla da postoji džamija odmah kraj ulaza u Alone Township u Yangonu i da različite grupe još uvijek trguju i druže se na tržnicama na otvorenom. Također je izjavila da će kršćanski učitelji i studenti iz sjemeništa posjetiti lokalni budistički centar za povlačenje kako bi meditirali. Bilo je otvoreno za sve.
Naprotiv, izjavila je da se kolege sada boje da bi s političkim promjenama poremećaji globalizacije mogli dovesti u pitanje ovaj osjećaj zajedničkog jedinstva, budući da narušava obiteljsku normu višegeneracijskih kućanstava. Nakon desetljeća državnog i vojnog ugnjetavanja, ravnoteža između održavanja tradicije i otvaranja širem svijetu čini se neizvjesnom, pa čak i zastrašujućom mnogim Burmancima, kako u Burmi tako i u dijaspori.
Dijaspora i upravljanje promjenama
Od 1995. Mijanmarska baptistička crkva [7] smještena je u prostranoj zgradi u stilu Tudora u zelenoj ulici u Glendaleu, NY. Postoji više od 2,000 Karen obitelji koje pohađaju Tabernacle Baptist Church (TBC) na sjeveru države u Utici, ali MBC sa sjedištem u New Yorku bio je krcat za nedjeljne molitve u listopadu 2016. Za razliku od Crkve u Utici, zajednica MBC-a je etnički raznolika, s Mon i Kachinom pa čak i burmanske obitelji koje su se lako miješale s Karen. Mladić mi kaže da mu je otac budist, a majka kršćanka, te da se njegov otac, unatoč malim nedoumicama, pomirio s izborom koji je napravio odabirom Baptističke crkve. Zajednica pjeva “We Gather Together” i “Amazing Grace” na burmanskom, a njihov dugogodišnji svećenik velečasni U Myo Maw započinje svoju propovijed ispred aranžmana od tri biljke bijele orhideje.
Naglašene točke na engleskom omogućile su mi da donekle pratim propovijed, ali nakon toga član kongregacije i sam pastor također su objasnili njegovo značenje. Tema propovijedi bila je "Danijel i lavovi" koju je pastor Maw upotrijebio da pojasni izazov čvrstog stajanja za kulturu i vjeru, bilo pod vojnim ugnjetavanjem u Burmi ili uronjenim u distrakcije globalizirane zapadne kulture. Zanimljivo je da je poziv na čvrsto držanje tradicije također bio popraćen brojnim primjedbama uvažavanja religijskog pluralizma. Velečasni Maw opisao je važnost “Qible” u domovima malezijskih muslimana, kako bi ih u svakom trenutku podsjetila na smjer kojim svoje molitve usmjeravaju prema Bogu. Također je više puta pohvalio Jehovine svjedoke za njihovu javnu predanost svojoj vjeri. Implicitna poruka bila je da se svi možemo poštovati i učiti jedni od drugih.
Premda velečasni Maw nije mogao opisati međureligijske aktivnosti u koje je njegova zajednica bila uključena, složio se da je u 15 godina koliko je u New Yorku vidio porast međuvjerskih aktivnosti kao odgovor na 9. rujna. Složio se da mogu dovesti nekršćane u posjet Crkvi. Što se tiče Burme, izrazio je oprezni optimizam. Primijetio je da je ministar za vjerska pitanja bio isti vojnik koji je služio pod prethodnim vladama, ali da se čini da se nedavno predomislio, prilagodivši rad svog ministarstva kako bi konačno uključio ne samo budiste, već i druge religije u Burmi.
Baptisti i mirotvorni trendovi
Čini se da su burmanske teološke škole, osobito baptističke, uspostavile vrlo jaku vezu između izgradnje međureligijskog povjerenja i mirotvorstva. Snažno preklapanje između etničke pripadnosti i baptističkog vjerskog identiteta možda je pomoglo da se to dvoje spoji, s konstruktivnim rezultatima za vodstvo utemeljeno na vjeri u procesu uspostavljanja mira.
Žene čine samo 13 posto Burmanaca uključenih u Nacionalni mirovni proces, što također isključuje Rohingya muslimane. (Vidi Josephson, 2016., Win, 2015.) Ali uz potporu australske vlade (posebno AUSAid) N Peace Network, mreža zagovornika mira u više zemalja, radila je na promicanju vodstva žena diljem Azije. (vidi N Peace Fellows na http://n-peace.net/videos ) Godine 2014. mreža je stipendijama nagradila dvoje burmanskih aktivista: Mi Kun Chan Non (etnički Mon) i Wai Wai Nu (vođu Rohinja). Nakon toga mreža je odala priznanje etničkom Rakhineu koji savjetuje Oslobodilačku vojsku Arakana i nekoliko Kachina povezanih s Crkvom, uključujući dvije burmanske žene koje vode etničke skupine kroz nacionalni mirovni proces i povezane su sa Zakladom Shalom, nevladinom organizacijom sa sjedištem u Burmi koju je utemeljio viši baptistički pastor vlč. Saboi Jum i djelomično financiran od strane Veleposlanstva Norveške, UNICEF-a i Mercy Corpsa.
Nakon što je otvorila Mirovni centar koji je financirala vlada Japana, Zaklada Shalom je 2002. osnovala Mianmarsku stipendiju medijatora etničkih nacionalnosti 2006. i sazvala Međuvjerske skupine za suradnju 2015. Usredotočena uglavnom na potrebe države Kachin, 400. Zaklada je pomaknula naglasak na svoje civilne Projekt praćenja prekida vatre, djelomično u suradnji s različitim vjerskim vođama i projektu Prostor za dijalog za stvaranje podrške mirovnom procesu. Ova inicijativa uključila je 8 različitih Burmanaca koji su sudjelovali u međuvjerskoj molitvi 2015. rujna 45. u gotovo svim dijelovima Burme osim države Rakhine. Godišnje izvješće Zaklade za tu godinu broji 526 međuvjerskih aktivnosti kao što su festivali i druga društvena događanja s ukupno 457 incidenata angažmana budističke mladeži, te 367 odnosno 8 za kršćane i muslimane, uz blisku ravnopravnost spolova. [XNUMX]
Sasvim je jasno da su baptisti preuzeli vodeću ulogu u međuvjerskom dijalogu i stvaranju mira u Burmi. Međutim, druge vjerske skupine također koračaju naprijed.
Pluralizam ili globalizacija međuvjerskog dijaloga?
Reagirajući alarmantno na rastuću ksenofobiju i vjerski progon protiv Rohinja 2012. godine, brojne međunarodne skupine obratile su se lokalnim čelnicima. Te su godine Religije za mir otvorile svoju 92nd poglavlje u Burmi.[9] To je privuklo pozornost i podršku i drugih regionalnih ogranaka, s nedavnim konzultacijama u Japanu. “Svjetska konferencija o Religije za mir je rođen u Japanu,” izjavio je dr. William Vendley, glavni tajnik RFP Međunarodni “Japan ima jedinstvenu ostavštinu pomaganja vjerskim vođama u zemljama krize.” U delegaciji su bili čak i članovi ekstremističke budističke skupine Ma Ba Tha. (ASG, 2016.)
Povezan s Islamskim centrom Mianmara, član utemeljitelj Al Haj U aye Lwin rekao mi je u rujnu 2016. o naporima koje vodi RFP Myanmar Myint Swe; Muslimani i budisti surađuju sa svojim zajednicama na pružanju humanitarne pomoći ugroženom stanovništvu, posebno djeci pogođenoj sukobima.
U Myint Swe, objavio je da je "kao odgovor na rastući nacionalizam i napetosti zajednice u Mjanmaru, RfP Mjanmar pokrenuo novi projekt "dobrodošlice drugom" u ciljanim regijama." Sudionici su pripremili aktivnosti rješavanja sukoba i izgradnje mostova zajednice. Dana 28. i 29. ožujka 2016., U Myint Swe, predsjednik RfP Myanmara i velečasni Kyoichi Sugino, zamjenik glavnog tajnika RfP Internationala, posjetili su Sittwe, država Rakhine, Myanmar, "poprište velikog nasilja među zajednicama."
Blag jezik u vezi s "nasiljem u zajednici" obično ne podržavaju burmanski muslimani, imajući na umu namjerni progon ekstremističkih budista manjine Rohingya. Al Haj U Aye Lwin, dodao je da "RFP Mianmar razumije da Rohinje zaslužuju da se s njima postupa ne samo na humanitarnoj osnovi, već i pošteno i pravedno u skladu sa zakonima koji su u skladu s međunarodnim normama i standardima. RFP Mianmar će podržati vladu Daw Aung San Suu Kyi u uspostavi vladavine prava i ljudskih prava. Postupno bi uslijedila ljudska prava i nediskriminacija na temelju rase i vjere.”
Takve razlike u perspektivama i slanju poruka nisu zaustavile Religije za mir u Mianmaru. S jednim plaćenim članom osoblja, ali bez potpore vlade, 2014. godine krilo za osnaživanje žena pokrenulo je “Mrežu žena vjere” pridruženu Globalnoj mreži žena vjere. Godine 2015. skupine mladih i žena organizirale su volonterski odgovor na poplave u Mektili, u etnički polariziranoj državi Rakhine. Članovi su vodili radionice čiji je domaćin bio Mianmarski institut za teologiju i također su sudjelovali u međusobnim vjerskim proslavama, uključujući proslave prorokovog rođendana i hinduistički Diwali.
Zajedno sa svojim kolegom U Myint Sweom, Al Haj U Aye Lwin zamoljen je da se pridruži kontroverznoj novoj Savjetodavnoj komisiji koja je dobila zadatak procijeniti "Pitanja Rakhinea", uključujući pitanje Rohingya, a neki su mu zamjerili da nije pokrenuo pitanje problematične zakone o rasi i vjeri koji ciljaju na prava Rohinja. (Akbar 2016.) Međutim, Aye Lwin mi je rekao da je napisao i o vlastitom trošku distribuirao knjigu koja opovrgava problematične rasne i vjerske zakone. Kako bi demontirao neka od uvjerenja koja leže u pozadini porasta islamofobije, pokušao je umiriti svoje budističke kolege. Osporavajući široko zajedničku povijesnu perspektivu da muslimani neizbježno osvajaju budističke nacije, pokazao je da ispravno shvaćena islamska "dawah" ili misionarska aktivnost ne može uključivati prisilu.
Sudionici Religija za mir također su pomogli uspostaviti brojna partnerstva. Na primjer, 2013. u ime Međunarodne mreže angažiranih budista (INEB), Međunarodnog pokreta za pravedan svijet (JUST) i Religije za mir (RfP) gospodin Aye Lwin pomogao je sazvati koaliciju muslimanskih i budističkih vođa iz cijele regije koji se okupljaju kako bi poduprli Dusit deklaraciju iz 2006. Deklaracija je pozvala političare, medije i obrazovne djelatnike na pravednost i poštovanje prema vjerskim razlikama. (Blog Sabora 2013.)
Godine 2014. Međuvjerska organizacija za djecu okupila se u podršci dječjoj zaštiti, opstanku i obrazovanju. A uz potporu partnera Religije za mir, organizacije Ratana Metta (RMO), budistički, kršćanski, hinduistički i muslimanski članovi ove skupine također su dali izjavu prije izbora 2015. predviđajući tolerantno društvo koje poštuje vjersku i etničku raznolikost. Bertrand Bainvel iz UNICEF-a komentirao je: „Budućnost Mjanmara većinom ovisi o tome što će mianmarsko društvo sada moći učiniti za djecu. Nadolazeći izbori savršen su trenutak ne samo da se posvetimo novim politikama, ciljevima i resursima za djecu, već i da naglasimo vrijednosti mira i tolerancije koje su toliko bitne za njihov skladan razvoj.”
Burmanska mladež uključila se u Religije za mir “Globalna međuvjerska mreža mladih”, pozivajući na stvaranje Parkova mira, obrazovanje o ljudskim pravima, kao i mogućnosti za razmjenu mladih kao sredstvo za globalni angažman i društvenu mobilnost. Članovi azijske mladeži predložili su “Centar za komparativno proučavanje religija i kultura Azije”. [10]
Možda posebno za mlade, otvaranje burmanskog društva nudi vrijeme nade. No kao odgovor, različiti vjerski vođe također nude svoje vizije mira, pravde i razvoja. Mnogi od njih donose globalne perspektive zajedno sa resursima za ulaganje u posrnulu moralnu ekonomiju Burme. Slijede neki primjeri.
Poduzetnici mira: budističke i muslimanske inicijative
Učitelj Dharme Hsin Tao
Učitelj Hsin Tao rođen je od roditelja etničkih Kineza u Gornjoj Burmi, ali se kao dječak preselio u Tajvan. Kako je postao budistički učitelj s temeljnom praksom Chan, zadržao je vezu s tradicijama Theravāda i Vajrayāna, koje su priznali i Vrhovni patrijarh Burme i Nyingma Kathok loza tibetanskog budizma. On naglašava zajedničku osnovu svih budističkih škola, oblik prakse koji naziva "jedinstvom tri vozila".
Otkako je izašao iz produženog povlačenja 1985. godine, Učitelj Tao nije samo pronašao samostan, već je također pokrenuo niz vizionarskih projekata izgradnje mira, osmišljenih za promicanje sklada među zajednicama. Kako navodi na svojoj web stranici, “Budući da sam odrastao u ratnoj zoni, moram se posvetiti uklanjanju patnje uzrokovane sukobom. Rat nikada ne može donijeti mir; samo veliki mir može riješiti velike sukobe.” [11]
Odišući smirenošću, samopouzdanjem i suosjećanjem, čini se da Učitelj Tao jednostavno radi na sklapanju prijateljstava. Mnogo putuje kao veleposlanik međuvjerskog jedinstva i povezan je s Institutom Elijah. Osnovao ga je rabin dr. Alon Goshen-Gottstein 1997. Elijah “pristupa međuvjerskom radu s akademske platforme”, s pristupom društvenoj pravdi odozgo prema dolje, “počevši od poglavara religija, nastavljajući s znanstvenicima i dosežući do zajednice u cjelini. ” Učitelj Tao također je vodio panel rasprave na konferencijama Svjetskog parlamenta religija. Upoznao sam ga u Ujedinjenim narodima tijekom niza međuvjerskih razgovora u kasno ljeto 2016.
Pokrenuo je seriju muslimansko-budističkih dijaloga, koja je prema njegovoj web stranici "održana deset puta u devet različitih gradova". [12] Muslimane smatra “blagim ljudima ako nisu politizirani” i ima prijatelje u Turskoj. U Istanbulu je predstavio “Pet pravila budizma”. Učitelj Tao primijetio je da sve religije mogu biti pokvarene vanjskim oblicima. Dodao je da je Burmancima nacionalizam manje važan od etničkog identiteta.
Godine 2001. Učitelj Tao otvorio je "Muzej svjetskih religija" u Tajvanu, s opsežnim nastavnim planom i programom za promicanje "životnog učenja". Također je razvio dobrotvorne napore; njegova Globalna obitelj ljubavi i mira osnovala je sirotište u Burmi kao i "međunarodnu eko farmu" u burmanskoj državi Shan, koja uzgaja usjeve visoke vrijednosti kao što su citronela i vetiver, koristeći samo sjemenke i biljke koje nisu GMO. [13]
Majstor Hsin Tao trenutno predlaže međuvjersko “Sveučilište svjetskih religija” koje će podučavati društveni i duhovni sklad u teoriji i praksi. Kako mi je rekao, “Sada su tehnologija i zapadni utjecaji posvuda. Svi stalno na mobitelima. Ako imamo kvalitetnu kulturu, to će pročistiti umove. Ako izgube kulturu, gube moral, a također i suosjećanje. Stoga ćemo predavati sve svete tekstove u školi Sveučilišta mira.”
U mnogim aspektima, projekti Majstora Dharme odvijaju se paralelno s radom Judsonovog istraživačkog centra Mijanmarskog teološkog sjemeništa, s dodatnim izazovom pokretanja svega od nule.
Imam Malik Mudžahid
Imam Malik Mujahid osnivač je predsjednika Soundvisiona. Osnovana 1988. godine u Chicagu, to je neprofitna organizacija koja razvija islamske medijske sadržaje, uključujući program Radio Islama, istovremeno promičući mir i pravdu. Imam Mudžahid je vidio dijalog i saradnju kao alate za pozitivno djelovanje. U Chicagu se pridružio crkvama, džamijama i sinagogama radeći zajedno na građanskim promjenama. Napomenuo je: “Illinois je nekada bio rangiran na 47. mjestu među državama u smislu zdravstvene zaštite. Danas zauzima drugo mjesto u državi, zahvaljujući snazi međuvjerskog dijaloga… na djelu.” (Mudžahid 2011.)
Paralelno s ovim lokalnim naporima, imam Mudžahid predsjeda Radnom grupom za Burmu koja je glavni program nevladine organizacije Pravda za sve. Razvio je kampanje zagovaranja za pomoć muslimanskim manjinama u Burmi, po uzoru na njegove prethodne napore u korist Bosanaca tijekom “etničkog čišćenja” 1994. godine.
Što se tiče prava manjina u Burmi i kritizirajući poteze nove vlade prema ekstremističkim redovnicima iz travnja 2016., imam Malik je pozvao na punu potporu pluralizmu i vjerskim slobodama; "Ovo je vrijeme da Burma bude otvorena svim Burmancima." (Mudžahid 2016.)
Imam Mudžahid je aktivan u međunarodnom međuvjerskom pokretu otkako je 1993. godine ponovno oživljen Parlament svjetskih religija. Bio je predsjednik Parlamenta pet godina, do siječnja 2016. Parlament radi na "brizi za religije i nacije koje rade zajedno u skladu za dobrobit čovječanstva", a dvogodišnje konferencije privlače približno 10,000 XNUMX različitih sudionika, uključujući učitelja Hsina Tao, kao što je gore navedeno.
U svibnju 2015. Parlament je odao počast trojici burmanskih redovnika na trodnevnoj konferenciji u Oslu za okončanje progona Rohinja u Mianmaru.” Organizatori Nagrade Svjetske harmonije imali su za cilj ponuditi pozitivno osnaženje budistima i potaknuti ih da odbace antimuslimanski pokret Ma Ba Tha redovnika U Wirathua. Redovnici su bili U Seindita, osnivač zaklade Asia Light, U Zawtikka i U Withudda, koji je u svom samostanu sklonio stotine muslimanskih muškaraca, žena i djece tijekom napada u ožujku 2013.
Nakon što je godinama radio iza kulisa kako bi osigurao da budistički vođe poput Dalaj Lame progovore protiv iskrivljavanja budizma i progona Rohingya, u srpnju 2016. bio je sretan što se Sangha (Državno budističko vijeće) konačno odrekla i dezavuirao Ma Ba Tha ekstremiste.
Kao što je primijetio na ceremoniji dodjele nagrada, “Budha je proglasio da moramo voljeti i brinuti se za sva stvorenja. Poslanik Muhammed, alejhis-selam, je rekao da niko od vas nije istinski vjernik ako ne želite drugome ono što želite sebi. Ova su učenja u srcu svih naših vjera, gdje je ukorijenjena ljepota religije.” (Mizzima Vijesti 4. lipnja 2015.)
kardinal Charles Maung Bo
Dana 14. veljače 2015. Charles Maung Bo postao je prvi kardinal u Burmi, po nalogu pape Franje. Ubrzo nakon toga, rekao je Wall Street Journalu da želi biti "glas za one koji nemaju glasa". Javno se usprotivio rasnim i vjerskim zakonima koji su doneseni 2015., rekavši: “Trebamo mir. Treba nam pomirenje. Potreban nam je zajednički i samopouzdani identitet kao građani nacije nade... ali činilo se da su ova četiri zakona ugasila tu nadu.”
Nešto više od godinu dana kasnije, kardinal Bo napravio je međunarodnu turneju u ljeto 2016. kako bi skrenuo pozornost na nadu i mogućnosti nakon izbora nove vlade NLD-a. Imao je dobre vijesti: usred ugnjetavanja, rekao je, Katolička crkva u Mijanmaru postala je "mlada i živa crkva". "Crkva je narasla sa samo tri biskupije na 16 biskupija", rekao je kardinal Bo. “Od 100,000 ljudi imamo preko 800,000 vjernika, od 160 svećenika do 800 svećenika, od 300 redovnika sada imamo 2,200 redovnika, a 60 posto ih je ispod 40 godina.”
Međutim, iako ne uzrokuje istu razinu patnje kao progon Rohingya, neke kršćanske skupine u Burmi bile su mete, a crkve spaljene u posljednjih nekoliko godina. U svom godišnjem izvješću za 2016. Američko povjerenstvo za međunarodnu vjersku slobodu izvijestilo je o nekoliko slučajeva uznemiravanja, posebno u državi Kachin, i politikama usmjerenim na postavljanje križeva na crkvama. USCIRF je također primijetio da su dugotrajni etnički sukobi, “iako nisu vjerske prirode, duboko utjecali na kršćanske zajednice i one drugih vjera, uključujući ograničavanje njihovog pristupa čistoj vodi, zdravstvenoj skrbi, odgovarajućoj higijeni i sanitarnim uvjetima te drugim osnovnim potrepštinama.” Kardinal Bo također je osudio korupciju.
Bo je u propovijedi 2016. dodao: “Moja zemlja izranja iz duge noći suza i tuge u novu zoru. Nakon što smo kao nacija pretrpjeli raspeće, počinjemo svoje uskrsnuće. Ali naša mlada demokracija je krhka, a ljudska prava i dalje se zloupotrebljavaju i krše. Mi smo ranjeni narod, krvavi narod. Za etničke i vjerske manjine to posebno vrijedi i zato zaključujem naglašavajući da nijedno društvo ne može biti istinski demokratsko, slobodno i mirno ako ne poštuje – pa čak i slavi – političku, rasnu i vjersku različitost, kao i štititi osnovna ljudska prava svake pojedine osobe, bez obzira na rasu, vjeru ili spol… Vjerujem, uistinu, da je ključ međureligijskog sklada i mira ono najosnovnije ljudsko pravo, sloboda vjere ili uvjerenja za sve.” (WorldWatch, svibanj 2016.)
Kardinal Bo je suosnivač Religions for Peace Myanmar. U jesen 2016. pridružio se Alissi Wahid, kćeri bivšeg predsjednika Indonezije, kako bi koautor snažnog Op Eda objavljenog u Wall Street Journalu (9. rujna 27.) pozivajući na vjerske slobode iu Burmi i u Indoneziji. Upozorili su na vojne interese koji žele kontrolirati njihove zemlje i pozvali na uklanjanje "vjere" iz osobnih dokumenata. Kao kršćansko-muslimansko partnerstvo pozvali su na reformu svojih ministarstava za vjerska pitanja kako bi se jednako zaštitile sve tradicije. Štoviše, dodali su, “organi za provođenje zakona dali su prioritet društvenoj harmoniji čak i ako to znači ugnjetavanje manjina. Ovo stajalište treba zamijeniti novim prioritetom zaštite vjerske slobode kao ljudskog prava…” (Wall Street Journal, 2016. rujna 27.)
Partnerstva i podrška
Osnovan od strane Austrije, Španjolske i Saudijske Arabije, Međunarodni centar za međureligijski i međukulturalni dijalog kralja Abdullaha Bin Abdulaziza (KAICIID) podupirao je programe koje organizira Parlament svjetskih religija i Religije za mir. Oni su također podržali „tromjesečni program obuke za mlade u Mianmaru, koji uključuje posjete vjerskim mjestima bogoslužja” zajedno s brojnim konferencijama kao što je Dijalog između muslimana i kršćana u Grčkoj u rujnu 2015. U suradnji s Aryom Samaj, KAICIID je predstavio konferenciju o “Imidžu drugog” u Indiji koja je preporučila integraciju međuvjerskog programiranja s mirovnim obrazovanjem i razvojem, kako bi se izbjegli “konkurirajući okviri”. Sudionici su također pozvali na glosar vjerskih izraza koji bi pomogao u komunikaciji i više prijevoda i obuke nastavnika.
U travnju 2015. KAICIID je suorganizirao sastanak ASEAN-a i drugih međuvladinih organizacija, regionalnih humanitarnih organizacija i organizacija za ljudska prava, regionalne poslovne zajednice i regionalnih vjerskih vođa, koji su se okupili u Maleziji kako bi “raspravili načine na koje organizacije civilnog društva i vjerski vođe mogu doprinijeti poboljšani budističko-muslimanski odnosi u Mjanmaru i regiji… U izjavi, Okrugli stol je podsjetio da, budući da „ASEAN-ova Deklaracija o ljudskim pravima uključuje zaštitu prava na slobodu vjere, postoji stalna potreba za olakšavanjem međuvjerskog angažmana i dijaloga unutar Mijanmara i šire regije”. (KAIICID, 17. travnja 2015.)
KAICIID je podržao društveno angažirane vjerske vođe kroz stipendije i nagrade. U slučaju Burme, to je značilo prepoznavanje mladih budističkih vođa spremnih promicati vjerski pluralizam.[14] (Na primjer, stipendija je dodijeljena burmanskom budističkom redovniku Venu Acinni, koji studira za svoj doktorat na Postdiplomskom institutu za budističke i pali studije, Sveučilište Kelaniya u Šri Lanki. “Tijekom studija sudjelovao je u nekoliko radionica povezanih s društvenim On je vrlo predan društveno-religioznim djelima i stvaranju mirnog okruženja unutar svoje zajednice, gdje budistička većina i veliki udio muslimanskog stanovništva Mianmara žive zajedno.”
Još jedna stipendija ponuđena je Ashinu Mandalarlankari, mladom budističkom učitelju u burmanskom samostanu. Nakon što je pohađao seminar o islamu koji je vodio fra Tom Michael, katolički svećenik i stručnjak za islamske studije iz SAD-a, upoznao je muslimanske vođe i “izgradio mnoga prijateljstva. Također je pohađao iPACE tečaj o transformaciji sukoba i engleskom jeziku u Jefferson Centeru u Mandalayu.” (KAIICID stipendisti)
Još jednu stipendiju dobio je osnivač Theravada Dhamma Society of America, prečasni Ashin Nyanissara. Učitelj budizma i humanitarac, on je „osnivač BBM Collegea u Donjem Myanmaru i bio je odgovoran za izgradnju vodoopskrbnog sustava koja sada pruža čistu pitku vodu za više od osam tisuća stanovnika kao i potpuno moderniziranu bolnicu u Burmi koja opslužuje više od 250 ljudi dnevno.”
Budući da KAICIID nudi mnoge stipendije muslimanima u drugim nacijama, njegov prioritet je možda bio traženje obećavajućih i uspješnih budista u Burmi. Međutim, moglo bi se očekivati da će u budućnosti više burmanskih muslimana biti priznato od strane ovog Centra pod vodstvom Saudijske Arabije.
Uz nekoliko već spomenutih iznimaka, uključenost burmanskih muslimana u međuvjerske aktivnosti nije jaka. Postoji mnogo razloga koji bi mogli tome pridonijeti. Muslimanima Rohingyama zabranjeno je putovanje unutar Burme, a drugi muslimani žele ostati povučeni. Čak je i u kozmopolitskom Yangonu jedna džamija spaljena tijekom ramazana 2016. Muslimanskim dobrotvornim organizacijama dugo je zabranjen rad u Burmi, a od pisanja ovog teksta sporazum o dopuštanju ureda Organizacije islamske suradnje (OIC) nije proveden, iako ovo očekuje se promjena. Dobrotvorne organizacije koje žele pomoći Rohingya muslimanima moraju diskretno surađivati s drugim dobrotvornim organizacijama kojima je odobren pristup. Štoviše, u državi Rakhine politički je nužno služiti i zajednici Rakhine. Sve ovo oduzima resurse izgradnji muslimanskih institucija.
Procurio dokument iz OSF programa Georgea Sorosa, koji je osigurao financiranje Burma Relief Centre za umrežavanje među etničkim civilnim društvom, ukazao je na opreznu predanost rješavanju problema pristranosti kroz obuku medijskih profesionalaca i promicanje inkluzivnijeg obrazovnog sustava; te praćenje antimuslimanskih kampanja na društvenim mrežama i njihovo uklanjanje kada je to moguće. Dokument nastavlja: “Mi riskiramo i naš organizacijski položaj u Burmi i sigurnost našeg osoblja slijedeći ovaj (protiv govora mržnje) koncept. Ove rizike ne shvaćamo olako i implementirat ćemo ovaj koncept s velikim oprezom.” (OSF, 2014.) Bilo da se uzme u obzir Soros, Luce, Global Human Rights, vrlo je malo sredstava otišlo izravno skupinama civilnog društva Rohinja. Glavna iznimka, divljenja vrijedna Ženska mirovna mreža-Arakan Wai Wai Nu, služi Rohinjama, ali se također može kategorizirati kao mreža za prava žena.
Mnogo je razloga zašto međunarodni donatori nisu dali prioritet jačanju muslimanskih burmanskih institucija, ili nisu bili u mogućnosti pristupiti muslimanskim vođama. Prije svega, trauma raseljenja znači da se ne mogu voditi evidencije i pisati izvješća davateljima potpore. Drugo, život u sukobu nije uvijek pogodan za izgradnju povjerenja čak ni unutar progonjene skupine. Opresija može biti internalizirana. I kao što sam primijetio tijekom posljednje tri godine, vođe Rohinja često se natječu jedni s drugima. Njihov identitet i dalje je službeno neprihvatljiv, ili barem previše kontroverzan, za javni diskurs. Unatoč njihovom pravu na samoidentificiranje, sama Aung San Suu Kyi zamolila je humanitarne agencije i strane vlade da čak i ne koriste njihovo ime. Oni ostaju ne-osobe.
A u izbornoj godini ljaga se proširila na sve burmanske muslimane. Kako je rekao USCIRF, tijekom 2015. godine, "budistički nacionalisti su kandidate i političke stranke lažno označavali 'promuslimanskim' kako bi ukaljati njihov ugled i mogućnost izbora." Kao posljedica toga, čak je i pobjednička stranka NLD na izborima uopće odbila kandidirati bilo kojeg muslimanskog kandidata. Stoga je čak i za muslimane koji nisu Rohingya postojao osjećaj opsade koji je mnoge muslimanske vođe možda držao u opreznijoj i pasivnijoj ulozi. (USCIRF, 2016.)
U osobnoj komunikaciji (4. listopada 2016.) Mana Tun, kolegica koja predaje na teološkom fakultetu u Myanmaru, navodi da njihov program Liberal Arts prihvaća studente bez obzira na vjeru, etničku pripadnost i spol te ima popriličan broj budističkih studenata – može biti 10-20% studentskog tijela – ali vrlo malo muslimanskih studenata, 3-5 studenata od 1300 studenata.
Zašto tako malo? Neki su muslimani naučeni da izbjegavaju društvene situacije koje bi mogle kompromitirati predodžbe o skromnosti ili čistoći. Neki bi mogli izbjegavati upis u kršćansku školu iz straha da će 'izgubiti svoju religiju'. Muslimanska izolacija ponekad doista može proizaći iz određenih interpretacija islama. Međutim, budući da je sama muslimanska zajednica u Burmi vrlo raznolika, ne samo etnički, već i u svojoj religioznosti, možda bi bilo bolje uzeti u obzir znatne društvene, ekonomske i političke izazove kao odlučujuće.
Usporedba grada New Yorka
Završit ću ovaj rad komparativnom analizom međuvjerskog rada u New Yorku, s naglaskom na muslimanski angažman na temelju osobnog iskustva. Namjera je rasvijetliti utjecaj islamofobije u njenim različitim oblicima, kao i druge čimbenike poput kulture i tehnologije.
Od terorističkih napada 11. rujna 2001., međuvjersko partnerstvo i suradnja su se proširili u New Yorku, i na razini vodstva i kao osnovni pokret povezan s volonterskom službom i inicijativama socijalne pravde. Mnogi sudionici imaju tendenciju da budu politički progresivni, barem po nekim pitanjima, a zajednice evangeličkih kršćana, ortodoksnih Židova i selefijskih muslimana općenito se isključuju.
Islamofobična reakcija se nastavila, čak se i povećala posljednjih godina, potaknuta i financirana od strane određenih medija i političkih interesnih skupina. Reakcija se održava geopolitičkim tenzijama i bijesom zbog uspona ISIS-a, porasta reakcionarnog desnog populizma i raširenog nerazumijevanja islamskih normi. (CAIR, 2016.)
Percepcija islama kao egzistencijalne prijetnje proširila se Europom, kao i SAD-om, uokvirujući kazneni i reakcionarni odgovor na prisutnost velike manjinske populacije muslimana. Protumuslimanski pokreti također su se proširili u Indiji, domu najveće muslimanske manjine na svijetu od 150 milijuna, kao iu Tajlandu i Šri Lanki. Ovaj ksenofobni trend također je očit u određenim područjima bivšeg Sovjetskog Saveza i Kine. Politički čelnici žrtve su muslimanskih manjina u ime vjerske čistoće, nepluralističkog shvaćanja nacionalnog identiteta i zahtjeva za nacionalnu sigurnost.
U New Yorku su sigurnosni problemi "nadmašili" druge linije napada, iako su učinjeni paralelni napori da se tradicionalni standardi skromnosti preoblikuju u rodno ugnjetavanje i uvredu slobodi. Džamije i druge muslimanske organizacije morale su izdržati kampanje klevetanja na društvenim medijima i u tabloidima, zajedno s opsežnim nadzorom konkurentskih agencija za provođenje zakona.
U tom kontekstu, međuvjerski dijalog i suradnja pružili su važan otvor društvenom prihvaćanju, omogućujući muslimanskim vođama i aktivistima da izađu iz prisilne izolacije i barem s vremena na vrijeme nadiđu status "žrtve" kroz suradničko građansko djelovanje. Međureligijske aktivnosti uključuju napore za izgradnju povjerenja kroz tekstualne rasprave o zajedničkim vrijednostima; druženje za vrijeme vjerskih praznika; stvaranje sigurnih, neutralnih prostora kao što je udruživanje za uzajamnu podršku među različitim susjedima; i projekti usluga za hranjenje gladnih, zagovaranje mira, zaštite okoliša i drugih pitanja socijalne pravde.
Kako bih ilustrirao (ako ne i mapirao) lokalni krajolik međuvjerskog angažmana, ukratko ću opisati dva projekta s kojima sam sudjelovao. I jedno i drugo može se shvatiti kao odgovor na napade 9. rujna.
Prvi projekt je međuvjerska suradnja na odgovoru na katastrofu 9. rujna, isprva poznat kao NYDRI partnerstvo povezano s Gradskim vijećem crkava New Yorka, a zatim ga je zamijenila Međuvjerska služba New Yorka za katastrofe (NYDIS)[11]. Jedan problem s početnim ponavljanjem bilo je nerazumijevanje raznolike i decentralizirane prirode muslimanskog vodstva, što je dovelo do nekih nepotrebnih isključenja. Druga verzija, predvođena Peterom Gudaitisom iz Episkopalne crkve i karakterizirana visokim stupnjem profesionalizma, pokazala se daleko inkluzivnijom. NYDIS se udružio s gradskim agencijama kako bi osigurao da ranjivi pojedinci i skupine (uključujući nedokumentirane imigrante) neće svi proći kroz praznine u uslugama pomoći. NYDIS je sazvao "Okrugli stol nezadovoljenih potreba" koji je osigurao 15 milijuna dolara pomoći različitim članovima zajednice, čije su potrebe predstavili zaposlenici iz različitih vjerskih zajednica. NYDIS je također podržao kapelanske usluge i riješio "reakciju povezanu s katastrofom". Nakon što je smanjio svoje osoblje, ponovno je reanimirao usluge nakon uragana Sandy 5., dajući više od 2012 milijuna kao pomoć.
Bio sam član odbora NYDIS-a od njegovog početka, predstavljajući Islamski krug (ICNA Relief USA) s dugogodišnjim iskustvom u pružanju pomoći u katastrofama. Nakon što sam napustio ICNA-u krajem 2005., predstavljao sam Muslim Consultative Network nekoliko godina i nakratko pomagao NYDIS projektima podataka zajednice nakon uragana Sandy. Tijekom tog razdoblja vidio sam pozitivan učinak uključivanja zajedno s vjerskim vođama iz organiziranijih vjerskih tradicija i nacionalnih programa s više sredstava. Unatoč pritisku na neke partnere, osobito američke židovske organizacije, da se odvoje od muslimanskih skupina, izgradnja povjerenja i dobre prakse upravljanja omogućili su nastavak suradnje.
Od 2005. do 2007. “Projekt dnevne sobe,” nastojanje da se potaknu odnosi između vodećih židovskih organizacija establišmenta i muslimanskog civilnog društva u New Yorku, završio je razočaranjem, pa čak i ponešto ljutnjom. Takve su se praznine proširile 2007. godine tijekom medijskih napada na bliske muslimanske kolege poput Debbie Almontaser, osnivačke ravnateljice škole Kahlil Gibran, kada je partneri u dijalogu nisu uspjeli javno obraniti ili otvoreno osporiti laži i krivo predstavljanje. Međuvjerski odgovor na napade 2010. na Park 51 (takozvanu "džamiju na nultoj točki") bio je bolji, ali još uvijek mješovit. Izvješća iz 2007. o pogrešnoj i preopširnoj policijskoj analizi muslimanske radikalizacije popraćena su otkrićima iz 2011.-12. o opsegu policijskog nadzora muslimanskih vođa i institucija zajednice u New Yorku. Odnosi s arbitrima političke i kulturne moći New Yorka su narušeni.
Suočeno s ovom dinamikom, muslimansko vodstvo u New Yorku se podijelilo u dva tabora. Politički popustljiviji tabor naglašava angažman, dok aktivističkiji tabor daje prednost načelima. Moglo bi se uočiti konvergencija afroameričkih imama i arapskih aktivista koji su okrenuti socijalnoj pravdi s jedne strane, te različitih imigrantskih težnji s druge strane. Međutim, političke i osobne razlike nisu čiste suprotnosti. Ni jedan tabor nije društveno ili vjerski konzervativniji od drugog. Unatoč tome, barem na razini vodstva, muslimanski unutarvjerski odnosi su se spotakli o strateški izbor između "govorenja istine moćnicima" i tradicije pokazivanja poštovanja i izgradnje saveza s obje strane političkog prolaza. Pet godina kasnije, ova stražnjica nije zaliječena.
Razlike u osobnosti igrale su ulogu u ovom rascjepu. Međutim, pojavile su se stvarne razlike u mišljenjima i ideologijama u vezi s ispravnim odnosom prema autoritetu američke vlade. Pojavilo se nepovjerenje u motive onih koji su se pozicionirali blizu policije i činilo se da se slažu s potrebom za širokim nadzorom. Godine 2012. jedna je stranka organizirala bojkot godišnjeg međuvjerskog doručka gradonačelnika New Yorka Bloomberga, [16] u znak protesta protiv njegove podrške problematičnoj politici NYDP-a. Iako je to privuklo medijski interes, posebno tijekom prve godine bojkota, drugi kampovi nastavili su posjećivati događaj, kao i velika većina viševjerskih čelnika iz cijelog grada.
Neki muslimanski vođe i aktivisti shvaćaju da su njihove tradicije u suštini u suprotnosti sa svjetovnom moći i svjetovnom autoritetom, kao i zapadnim vanjskopolitičkim izborima. Ova percepcija rezultirala je strategijom održavanja granica s drugim zajednicama, zajedno s fokusom na zločine iz mržnje i obranom muslimanskih interesa tijekom napada. Međuvjerska suradnja nije isključena – ali je poželjna ako je instrumentalna za ciljeve socijalne pravde.
Također sam član Međuvjerskog vijeća Flushinga[17], koje se razvilo kao izdanak Hoda međuvjerskog jedinstva u Flushingu. Sam Hod temelji se na Međuvjerskom hodu mira djece Abrahama, koji su 2004. godine osnovale rabin Ellen Lippman i Debbie Almontaser kako bi izgradile mostove razumijevanja među stanovnicima Brooklyna u različitim četvrtima. Koncept je prilagodba modela otvorenih vrata, s posjetima, raspravama i zalogajima u različitim bogomoljama duž rute. Godine 2010. Šetnja u Brooklynu završila je na mjestu predviđene džamije u zaljevu Sheepshead koja je privukla protumuslimanske prosvjednike, a sudionici Šetnje dijelili su cvijeće bijesnoj gomili. Kako bi služio općini Queens, Flushing Walk je započeo 2009. godine i uglavnom je izbjegao kontroverze jer prilagođava međuvjerski model kako bi uključio raznolikiju i uglavnom azijsku zajednicu uključujući mnoge hinduse, sikhe i budiste iz Flushinga. Dok je dosegao ovu raznolikost za Hod i druge aktivnosti, Vijeće je u isto vrijeme ostalo ukorijenjeno sudjelovanjem članova “crkve mira” — kvekera i unitarista.
U četvrti Queens, Flushing, NY, također je mjesto održavanja Flushing Remonstrance iz 1657., temeljnog dokumenta vjerske slobode u SAD-u. U to je vrijeme Peter Stuyvesant, tadašnji guverner tadašnje Nove Nizozemske, službeno zabranio prakticiranje svih religija izvan Nizozemske reformirane crkve. Baptisti i kvekeri uhićeni su zbog svojih vjerskih običaja u području Flushinga. Kao odgovor, grupa engleskih stanovnika okupila se da potpiše Remonstrancu, poziv na toleranciju ne samo kvekera, već i “Židova, Turaka i Egipćana, budući da se smatraju Adamovim sinovima.” [18] Pristaše su nakon toga zatvoreni u teškim uvjetima. a jedan Englez John Bowne bio je prognan u Nizozemsku, iako nije govorio nizozemski. Gušenje se naposljetku obrušilo na Stuyvesanta kada je Nizozemska zapadnoindijska kompanija stala na stranu disidenata.
Slaveći ovo nasljeđe, 2013. Međuvjersko vijeće Flushinga ažuriralo je Remonstrance kako bi se pozabavilo antimuslimanskom i antiljevičarskom politikom nadzora u New Yorku. Preveden na 11 lokalnih jezika, novi se dokument izravno obratio gradonačelniku Michaelu Bloombergu s pritužbama vezanim uz nadzor i politiku zaustavljanja i pretresa.[19] Vijeće nastavlja pokazivati solidarnost s muslimanima Queensa, koji su 2016. bili meta zločina iz mržnje, pa čak i ubojstava. U ljeto 2016. Vijeće je sponzoriralo razgovore muslimanskih pisaca i grupu za čitanje. Projekt pluralizma na Harvardu prepoznao je “obećavajuće prakse” međuvjerskog vijeća Flushinga zbog njegove inovativne veze s važnim naslijeđem pluralizma u Flushingu.[20]
Osim ova dva primjera, njujorški gradski pejzaž međuvjerskog angažmana uključuje agencije i programe povezane s Ujedinjenim narodima (kao što su Savez civilizacija, Religije za mir, Hram razumijevanja), kao i lokalne saveze između bogomolja, pa čak i studentskih klubova. Najvažnije, otkako je nastao 1997. iz međuvjerskog programa nadahnutog velečasnog Jamesa Parksa Mortona u katedrali Svetog Ivana Božanskog, Međuvjerski centar u New Yorku organizirao je seminare i obuku o raznim društvenim pitanjima za “svećenstvo, vjerske učitelje, laičke vođe , pružateljima socijalnih usluga i svima koji igraju vodeću ulogu u služenju svojim vjerskim zajednicama.”
U New Yorku, Union Theological i druga sjemeništa, Tanenbaum Center of Interreligion Understanding, Foundation for Ethnic Understanding (FFEU), Centre for Ethnic, Religious and Racial Understanding (CERRU), Interfaith Worker Justice, i Intersections International, svi se prepliću u programiranju s vjerskom zajednicom članova.
Nekoliko ovih nevladinih organizacija su se suprotstavile širenju islamofobije, podupirući nacionalne inicijative kao što je “Rame uz rame.” [21] Također je bilo nekoliko kampanja zagovaranja koje su organizirale ne samo muslimanske organizacije kao što su CAIR i MPAC i Soundvision, ali proizvodnja kompleta resursa kao što je Moj susjed je musliman, vodič za proučavanje u sedam dijelova koji je nacionalno izradila Lutheran Social Service iz Minnesote, i nastavni plan i program Mosta mira i jedinstva koji je pripremila Unitaristička univerzalistička crkva iz Vermonta.[22] U rujnu 2016. Unitaristička univerzalna crkva (UUSC) također je uključila “Događaj muslimanske solidarnosti” u svoj akcijski projekt povezan s filmom Kena Burnsa o unitarističkim naporima da spase ljude od nacista. Implicitna veza bila je povijesno rezonantna. Prerano je znati koliko će ih koristiti tim resursima.
Unatoč napetoj atmosferi koja se nastavila tijekom izborne sezone 2016., među vjerskim zajednicama jasno postoji kontinuirana solidarnost s muslimanima, kako plitka tako i duboka. Ali opet, kao u Burmi, muslimanima nedostaju sredstva i organizacija, a možda i volja da preuzmu vodeću ulogu u međuvjerskim odnosima. Muslimanski stil vodstva je još uvijek uglavnom "karizmatičnog" tipa, koji gradi osobne veze, ali ne delegira niti razvija trajni institucionalni kapacitet. Mnogi od istih ljudi jako su uključeni u međuvjerski dijalog, ali ne mogu ili ne mogu dovesti nove sudionike. Ima dosta više dobrih muslimanskih govornika nego dobrih administratora za dobivanje grantova i održavanje angažmana. Posjećenost džamija nije visoka, a čak i ako snažno prihvaćaju vjerski identitet, mladi imigranti muslimani posebno odbacuju puteve svojih roditelja.
Ljudski identitet je složen i višeslojan, ali politički i popularni diskurs o rasi, ekonomiji, vjeri i spolu često previše pojednostavljuje. Financiranje prati trendove od javnog interesa, kao što je Black Lives Matter, ali ne osnažuje uvijek izravno one koji su najizravnije pogođeni.
Godine 2008. Kusumita Pederson primijetila je: “Sigurno najupečatljivija i najvažnija značajka međuvjerskog pokreta danas... je rast međuvjerskih aktivnosti na lokalnoj razini. Ovo je najveći kontrast u odnosu na rana desetljeća pokreta i čini se da signalizira novu fazu.” To je istina u New Yorku kao što se vidi u mnogim lokalnim inicijativama nakon 9. rujna. Neki lokalni napori su "vidljiviji" od drugih. U svakom slučaju, ovaj temeljni aspekt sada je kompliciran društvenim iskrivljenjima novih tehnologija. S porastom društvenih medija toliko se "dijaloga" sada odvija na internetu, s milijunom stranaca u izolaciji. Društveni život New Yorka sada je jako posredovan, a prodavanje priče, narativa, zahtjeva za moći, dio je konkurentne kapitalističke ekonomije. (Pederson, 11.)
Naravno, pametni telefoni se šire iu Burmi. Hoće li projekti društvenih medija temeljeni na Facebooku, kao što je nova kampanja My Friend [23], koja slavi prijateljstva između Burmanaca različitih etničkih skupina, uspjeti izgraditi kulturu koja jednako slavi sve? Je li ovo "međuvjerska izgradnja mira" budućnosti? Ili će mobiteli postati oružje u rukama mafijaša željnih nasilja, kao što se već dogodilo? (Baker, 2016., Nizozemska 2014.)
Ksenofobija i masovno raseljavanje stvaraju začarani krug. Dok se u SAD-u raspravlja o masovnim hvatanjima “ilegalaca”, a provode se u Burmi, nesigurnost koju promovira ovaj diskurs utječe na sve. Uz traženje žrtvenog jarca od ranjivih društvenih skupina, trenutni izazov vjerskom i etničkom pluralizmu simptom je većeg kulturnog i duhovnog premještanja povezanog s globalnim kapitalizmom.
Godine 2000. Mark Gopin je primijetio: “Ako se usudite premjestiti religijsku kulturu, ili bilo koju kulturu u tom smislu, u potpuno novi ekonomski ili politički konstrukt, poput demokracije ili slobodnog tržišta, nemojte pomicati vrh bez dno, dno bez vrha, ili čak samo sredina, osim ako ste spremni izazvati krvoproliće... Religioznom kulturom se ne upravlja samo odozgo prema dolje. Zapravo, postoji nevjerojatna moć koja je raspršena, što je upravo razlog zašto su vođe toliko sputane.” (Gopin, 2000., str. 211)
Gopin zatim također dodaje svom upozorenju - prihvatiti široko zasnovan proces promjene; ne seliti jednu vjersku ili etničku skupinu bez druge; i nikada ne pogoršavajte sukob jačanjem jedne vjerske ili kulturne skupine nad drugom, “osobito putem financijskih ulaganja”.
Nažalost, Sjedinjene Države - a također i međunarodna zajednica - radile su upravo to kao dio vanjske politike kroz mnoge generacije, a zasigurno su nastavile i u godinama otkako je Gopin napisao te riječi. Jedno nasljeđe ovih stranih intervencija je duboko nepovjerenje, koje još uvijek snažno utječe na međuvjerske odnose u New Yorku danas, najjasnije u odnosima između muslimanskih i židovskih organizacija koje tvrde da zastupaju interese šire zajednice. Muslimanski i arapski strahovi od kooptacije, pa čak i integracije, duboko su prisutni. Židovska nesigurnost i egzistencijalne brige također su komplicirajući čimbenici. A Afroameričko iskustvo ropstva i marginalizacije postaje sve veće. Prožimajući mediji koji nas okružuju dopuštaju da se o ovim pitanjima raspravlja nadugačko. Ali kao što je već spomenuto, jednako lako može ponovno traumatizirati, marginalizirati i politizirati.
Ali što činimo kada "radimo međuvjerski?" Je li to uvijek dio rješenja, a ne problema? Mana Tun primijetio je da u Burmi sudionici međuvjerskog dijaloga koriste englesku riječ "interfaith" kao posuđenicu. Sugerira li to da baptistički mirotvorci u Burmi uvoze i nameću teorije dijaloga koje proizlaze iz orijentalizirajućeg, neokolonijalnog pogleda zapadnog misionara? Sugerira li to da su burmanski (ili lokalni njujorški) čelnici koji prihvaćaju prilike za stvaranje mira oportunisti? Ne; moguće je imati na umu Gopinova upozorenja o dobronamjernom miješanju u dinamiku zajednice, ali uzeti k srcu kreativnu i ključnu ljudsku razmjenu koja se odvija u dijalogu kada se etikete i predrasude odbace.
Zapravo, u New Yorku većina međureligijskog angažmana na lokalnom nivou bila je potpuno oslobođena teorije. Vrijednost teorije može doći kasnije, kada se druga generacija obučava za vođenje dijaloga, omogućujući novim trenerima da budu svjesniji grupne dinamike i teorija promjene.
Partneri se otvaraju novim mogućnostima. Unatoč teškoj prirodi mog iskustva židovsko-muslimanskog dijaloga u New Yorku, jedan od tih partnera u dijalogu ostao je prijatelj i nedavno je formirao židovsku koaliciju za zagovaranje prava Rohingya muslimana u Burmi. Zbog suosjećanja s raseljenom i demoniziranom manjinom, čije iskustvo odražava židovsku noćnu moru u Europi 1930-ih, Židovski savez zabrinutosti zbog Burme (JACOB) potpisao je gotovo 20 glavnih židovskih organizacija da zagovaraju progonjene muslimane.
Možda ćemo se suočiti s budućnošću globalizacije (i njezinim nezadovoljstvom) s nadom ili dubokim strahom. U svakom slučaju, postoji snaga u zajedničkom radu za zajednički cilj. Uz suosjećanje prema strancu i drugim ranjivim ljudskim bićima, vjerski partneri dijele duboki užas nad očiglednim nihilizmom terorističkih napada usmjerenih na civile, uključujući kategorije suljudi koje vjerske zajednice nisu uvijek u potpunosti prihvaćene, poput LGBT muškaraca i žena . Budući da se različite vjerske zajednice sada suočavaju s hitnom potrebom za mnogim unutarvjerskim prilagodbama i prilagodbama između "vrha" i dna" vodstva, zajedno sa sporazumima o neslaganju i razdvajanju takvih društvenih pitanja, sljedeća faza međuvjerskog angažmana obećava da će biti vrlo složen – ali s novim prilikama za zajedničko suosjećanje.
Reference
Akbar, T. (2016., 31. kolovoza) Chicago Monitor. Preuzeto s http://chicagomonitor.com/2016/08/will-burmas-new-kofi-annan-led-commission-on-rohingya-make-a-difference/
Ali, Wajahat et al (2011., 26. kolovoza) Fear Incorporated Centar za američki napredak. Retrieved from: https://www.americanprogress.org/issues/religion/report/2015/02/11/106394/fear-inc-2-0/
ASG, (2016., 8. travnja) RFP čelnici Mjanmara posjetili Japan, Religije za mir Azija. http://rfp-asia.org/rfp-myanmar-religious-leaders-visit-japan-to-strengthen-partnership-on-peacebuilding-and-reconciliation/#more-1541
Bo, CM i Wahid, A. (2016., 27. rujna) Rejecting Religious Intolerance in Southeast Asia; Wall Street Journal. Preuzeto sa: http://www.wsj.com/articles/rejecting-religious-intolerance-in-southeast-asia-1474992874?tesla=y&mod=vocus
Baker, Nick (2016., 5. kolovoza) Kako su društveni mediji postali mjanmarski megafon za govor mržnje Myanmar Times. Preuzeto sa: http://www.mmtimes.com/index.php/national-news/21787-how-social-media-became-myanmar-s-hate-speech-megaphone.html
BBC News (2011., 30. prosinca) Muslimani bojkotirali međuvjerski doručak gradonačelnika Bloomberga. Preuzeto sa: http://www.bbc.com/news/world-us-canada-16366971
Buttry, D. (2015A, 15. prosinca) Baptistički misionar u džamiji, Časopis međunarodnih ministarstava. Preuzeto sa: https://www.internationalministries.org/read/60665
Buttry, D. (2008., 8. travnja) Read the Spirit. Video preuzet sa: https://www.youtube.com/watch?v=A2pUb2mVAFY
Buttry, D. 2013. Nasljeđe Abrahamove djece s Danovog interaktivnog bloga o putovnicama. Preuzeto sa: http://dbuttry.blogspot.com/2013/01/legacy-of-children-of-abraham.html
Buttry, D. We are the Socks 2015 Read the Spirit Books (1760)
Carlo, K. (2016., 21. srpnja) Časopis međunarodnih ministarstava. Preuzeto s https://www.internationalministries.org/read/62643
Carroll, PA (2015., 7. studenog) 7 stvari koje biste trebali znati o krizi u Burmi, Islamski mjesečnik. Preuzeto sa: http://theislamicmonthly.com/7-things-you-should-know-about-the-crisis-in-burma/
Carroll, PA (2015.) Plemstvo vodstva: život i borbe Rohingya izbjeglica u SAD-u, objavljeno u zimskom/proljetnom izdanju Islamski mjesečnik. Preuzeto sa: https://table32discussion.files.wordpress.com/2014/07/islamic-monthly-rohingya.pdf
Vijeće američkih islamskih odnosa (CAIR) (rujan 2016.) Incidenti u džamiji. Preuzeto sa http://www.cair.com/images/pdf/Sept_2016_Mosque_Incidents.pdf
Eltahir, Nafisa (2016., 25. rujna) Muslimani bi trebali odbaciti politiku normalnosti; Atlantik. Preuzeto sa: http://www.theatlantic.com/politics/archive/2016/09/muslim-americans-should-reject-respectability-politics/501452/
Prigovor ispiranja, Flushing Meeting Religious Society of Friends. Pogledajte http://flushingfriends.org/history/flushing-remonstrance/
Freeman, Joe (2015., 9. studenog) Mjanmarsko židovsko glasovanje. Tablet. Preuzeto sa: http://www.tabletmag.com/scroll/194863/myanmars-jewish-vote
Gopin, Marc Između Edena i Armagedona, budućnost svjetskih religija, nasilja i mirotvorstva Oxford 2000
Globalna ljudska prava: nedavne potpore http://globalhumanrights.org/grants/recent-grants/
Nizozemska, Hereward 2014. 14. lipnja Facebook u Mjanmaru: Pojačavanje govora mržnje? Al Jazeera Bangladeš. Preuzeto sa: http://www.aljazeera.com/indepth/features/2014/06/facebook-myanmar-rohingya-amplifying-hate-speech-2014612112834290144.html
Jerryson, M. Svezak 4, broj 2, 2016. Budizam, bogohuljenje i nasilje, stranice 119-127
KAIICID Dialogue Center Factsheet ljeto 2015. http://www.kaiciid.org/file/11241/download?token=8bmqjB4_
Videozapisi KAIICID Dialogue Center na Youtubeu https://www.youtube.com/channel/UC1OLXWr_zK71qC6bv6wa8-Q/videos)
Vijesti o KAIICID-u KAIICID surađuje s partnerima na poboljšanju budističko-muslimanskih odnosa u Mijanmaru. http://www.kaiciid.org/news-events/news/kaiciid-cooperates-partners-improve-buddhist-muslim-relations-myanmar
Članovi KAIICID-a www.kaiciid.org/file/3801/download?token=Xqr5IcIb
Stranice Budističkog društva Ling Jiou Mount “Dialog” i “Origination”. Preuzeto sa: http://www.093ljm.org/index.asp?catid=136
I “Sveučilište svjetskih religija” http://www.093ljm.org/index.asp?catid=155
Johnson, V. (2016., 15. rujna) Mianmarski mirovni proces, stil Suu Kyi. Publikacije USIP-a Američki institut za mir (USIP). Preuzeto sa: http://www.usip.org/publications/2016/09/15/qa-myanmar-s-peace-process-suu-kyi-style
Istraživački centar Judson 2016., 5. srpnja Počinje dijalog o kampusu. Preuzeto sa: http://judsonresearch.center/category/news-activities/
Mizzima Vijesti (2015., 4. lipnja) Parlament svjetskih religija dodjeljuje nagrade trojici vodećih redovnika u Mjanmaru. Preuzeto sa: http://www.mizzima.com/news-international/parliament-world%E2%80%99s-religions-awards-three-myanmar%E2%80%99s-leading-monks
Mujahid, Abdul Malik (2016., 6. travnja) Ministar za vjerska pitanja svjetova Burme Preozbiljan da bi ignorirao Huffington Post. http://www.huffingtonpost.com/abdul-malik-mujahid/words-of-burmas-religious_b_9619896.html
Mujahid, Abdul Malik (2011., studeni) Zašto međuvjerski dijalog? Svjetski tjedan međuvjerske harmonije. Preuzeto sa: http://worldinterfaithharmonyweek.com/wp-content/uploads/2010/11/abdul_malik_mujahid.pdf
Myint, M. (2016., 25. kolovoza) ANP zahtijeva otkazivanje Državne komisije Arakana koju predvodi Kofi Annan. Irrawaddy. Preuzeto sa: http://www.irrawaddy.com/burma/anp-demands-cancellation-of-kofi-annan-led-arakan-state-commission.html
Open Society Foundation Burma Project 2014.-2017. dcleaks.com/wp-content/uploads/…/burma-project-revised-2014-2017-strategy.pdf
Blog Parlamenta svjetskih religija 2013., 18. srpnja. https://parliamentofreligions.org/content/southeast-asian-buddhist-muslim-coalition-strengthens-peace-efforts
Saborski blog 2015., 1. srpnja Sabor nagrađuje tri redovnika. https://parliamentofreligions.org/content/parliament-world%E2%80%99s-religions-awards-three-burma%E2%80%99s-leading-monks-norway%E2%80%99s-nobel-institute
Pederson, Kusumita P. (lipanj 2008.) Stanje međureligijskog pokreta: Nepotpuna procjena, Parlament svjetskih religija. Preuzeto sa: https://parliamentofreligions.org/sites/default/files/www.parliamentofreligions.org__includes_FCKcontent_File_State_of_the_Interreligious_Movement_Report_June_2008.pdf
Projekt pluralizma (2012.) Sažeto izvješće Studije o međuvjerskoj infrastrukturi. Preuzeto sa: http://pluralism.org/interfaith/report/
Prashad, Prem Calvin (2013., 13. prosinca) New Remonstrance Targets NYPD Tactics, Queens Times Ledger. http://www.timesledger.com/stories/2013/50/flushingremonstrance_bt_2013_12_13_q.html
Religije za mir Azija: Izjave: Pariška izjava studeni 2015. http://rfp-asia.org/statements/statements-from-rfp-international/rfp-iyc-2015-paris-statement/
Godišnje izvješće Zaklade Shalom. Preuzeto sa: http://nyeinfoundationmyanmar.org/Annual-Report)
Stassen, G. (1998.) Samo mirotvorstvo; Pilgrim Press. Vidi također Sažetak: http://www.ldausa.org/lda/wp-content/uploads/2012/01/Ten-Practices-for-Just-Peacemaking-by-Stassen.pdf
Godišnje izvješće USCIRF-a za 2016., Ogranak Burme. www.uscirf.gov/sites/default/files/USCIRF_AR_2016_Burma.pdf
UNICEF Myanmar 2015., 21. listopada Medijski centar. Preuzeto sa: http://www.unicef.org/myanmar/media_24789.html
Win, TL (2015., 31. prosinca) Gdje su žene u mianmarskom mirovnom procesu u Mianmaru sada? Myanmar sada. Retrieved from: http://www.myanmar-now.org/news/i/?id=39992fb7-e466-4d26-9eac-1d08c44299b5
Worldwatch Monitor 2016., 25. svibnja Sloboda vjeroispovijesti jedan je od najvećih izazova Mjanmara. https://www.worldwatchmonitor.org/2016/05/4479490/
Bilješke
[1] Vidi reference Ali, W. (2011.) For Fear Inc. 2.0 vidi www.americanprogress.org
[2] www.BurmaTaskForce.org
[3] https://en.wikipedia.org/wiki/Adoniram_Judson
[4] Vidi web stranicu sjemeništa http://www.pkts.org/activities.html
[5] Vidi http;//www.acommonword.org
[6] Vidi unos bloga od 1. travnja 2011. http://dbuttry.blogspot.com/2011/04/from-undisclosed-place-and-time-2.html
[7] www.mbcnewyork.org
[8] Vidi godišnje izvješće za Shalom Foundation
[9] Vidi http://rfp-asia.org/
[10] Vidi reference RFP-a za Parišku izjavu. Za poveznice na sve RFP aktivnosti za mlade pogledajte http://www.religionsforpeace.org/
[11] “Dijalozi” http://www.093ljm.org/index.asp?catid=136
[12] Na primjer, Pakistan: http://www.gflp.org/WeekofDialogue/Pakistan.html
[13] Vidi www.mwr.org.tw i http://www.gflp.org/
[14] KAIICID Video Documentation https://www.youtube.com/channel/UC1OLXWr_zK71qC6bv6wa8-Q/videos)
[15] www.nydis.org
[16] BBC, 30. prosinca 2011
[17] https://flushinginterfaithcouncil.wordpress.com/
[18] http://flushingfriends.org/history/flushing-remonstrance/
[19] http://www.timesledger.com/stories/2013/50/flushingremonstrance_bt_2013_12_13_q.html
[20] Studija međuvjerske infrastrukture http://pluralism.org/interfaith/report/
[21] http://www.shouldertoshouldercampaign.org/
[22] http://www.peaceandunitybridge.org/programs/curricula/
[23] Vidi https://www.facebook.com/myfriendcampaign/
