Izazovi mješovitog braka pojačani strukturalnim nasiljem i korumpiranim institucijama

Što se dogodilo? Povijesna pozadina sukoba

Dana 6. lipnja 2012. oko 8 Virginia, žena iz afričke zemlje francuskog govornog područja i majka četvero djece, priredila je scenu obiteljskog nasilja nakon što je prethodno dobila upute od djelatnika raznih institucija, odnosno Ureda za mlade i Obitelji ('Jugendamt'), Sklonište za zlostavljane žene ('Frauenhaus') i Ured za intervencije protiv nasilja u obitelji ('Interventionsstelle gegen Gewalt in der Familie'). Virginia je bacila tanjur s Marvinovim (= njezin suprug i državljanin Demokratske Republike 'Disgustyria', države u kojoj 'službeno' prevladava vladavina prava i poštuju se temeljna prava i slobode) večerati zajedno s bokalom vode na podu blagovaonice i nazvati policiju koristeći broj za hitne slučajeve. Budući da je Virginia bila relativno nova u Disgustyriji (tamo se preselila nakon što se udala za Marvina u svojoj rodnoj zemlji u Africi prije samo jedanaest mjeseci), imala je samo ograničeno znanje lokalnog jezika – stoga joj je Marvin pomogao priopćiti točnu adresu policije, jer je bio uvjeren da nije učinio ništa loše i da će prisustvo policije pomoći da se normalizira život u kući.

Po dolasku policije u stan, Virginia je namjerno – slijedeći 'dobre savjete' dobivene od gore navedenih institucija Disgustyrije - izvrtala svoju priču i policiji namjerno davala krive detalje o stvarnim događanjima, odnosno optužila je Marvina da je bio agresivan prema njoj, uključujući fizičko zlostavljanje/nasilje. Kao rezultat toga, policija je naložila Marvinu da pripremi svoj kovčeg u roku od 10 minuta i izdala nalog za zabranu na početno razdoblje od dva tjedna, koje je kasnije produljeno na četiri tjedna. Marvin je morao policajcima predati ključeve stana, a Virginia i Marvin su prepraćeni u najbližu policijsku postaju na detaljno ispitivanje o događajima. U policijskoj postaji Virginia je pogoršala svoje laži krivo optuživši Marvina da ju je povukao za kosu i nanio joj ozljedu glave.

Zbog njezinog ograničenog poznavanja lokalnog jezika, Virginijino ispitivanje bilo je dogovoreno uz pomoć zakletog tumača za francuski. Dogodilo se da je Virginia u to vrijeme nosila fitilj i da je stoga bilo nemoguće doživjeti ozljedu glave ako ju je Marvin, (deklarisani 'agresor') povukao za kosu. Virginia je sada promijenila svoju izjavu objasnivši da je pogrešno razumjela pitanje policije ('zaboravljajući' činjenicu da je ispitana uz pomoć sudskog prevoditelja), jer ne razumije lokalni jezik i obavijestila ih je da ju je Marvin umjesto da je vuče za kosu gurao po stanu, a ona je nakon toga udarila glavom u zid i sada pati od jakih glavobolja te je tražila da je prevezu kolima hitne pomoći u sljedeću bolnicu na detaljan liječnički pregled. Ishod ovog liječničkog pregleda bio je negativan, tj. liječnik koji je vršio pregled NIJE mogao otkriti nijednu od lažno navedenih ozljeda glave – niti jednu vidljivu niti jednu potkrijepljenu s dvije rendgenske snimke. Rezultati ovih opsežnih ispitivanja bili su negativni.

Unatoč ovim očitim kontradikcijama i lažima u njezinoj izjavi, zabrana je ostala važeća – Marvin je doslovno izbačen na ulicu. Virginia je inzistirala da također napusti stan i da je primi u Sklonište za zlostavljane žene koje je već nekoliko dana prije ponudilo 'zaštitu' njoj i njeno četvero djece, u slučaju da 'kod kuće bi se trebalo dogoditi nešto loše'.

Sada – nakon skoro pet godina bezuspješnih pravnih napora i stalne psihološke traume, Marvin

  1. potpuno je izgubio kontakt sa svoje četvero djece (dvoje od njih, Antonia i Alexandro, imali su samo šest tjedana u trenutku kada je Virginia orkestrirala scenu obiteljskog nasilja) koja ne poznaju svog oca i koja su prisiljena odrastati kao polu- siročad bez razloga(a);
  2. proglašen krivim od strane obiteljskog suda za uništavanje braka;
  3. izgubio je dobro plaćeni posao;
  4. unatoč njegovim opetovanim naporima da uspostavi dijalog sa svojom bivšom suprugom, čak i kroz intervenciju 'neutralnih trećih strana', kako bi se pronašlo obostrano prihvatljivo rješenje za dobrobit njihovo četvero djece, izolira se od svoje bivše jer je ona 'štićena' gore navedene institucije, koje takve kontakte ne dopuštaju i stoga izravno i namjerno raspiruju sukob;
  5. pati od očitog strukturalnog nasilja i raširenog neznanja i neučinkovitosti unutar pravnog sustava, koji muškarce odmah proglašava 'agresorima' i svodi očeve na 'bankomatsku karticu' prisiljavajući ih da ispunjavaju neopravdano visoke obveze uzdržavanja obitelji bez ikakve šanse za redoviti kontakti sa svojom djecom.

Priče jednih drugih – kako svaka osoba shvaća situaciju i zašto

Virginijina priča – On je problem.

Položaj: Ja sam dobra supruga i majka, a žrtva sam obiteljskog nasilja.

Interesi:

Sigurnost / sigurnost: Napustila sam svoju zemlju u Africi iz ljubavi prema svom tek vjenčanom suprugu i s nadom da ću biti poštovana i tretirana na dostojanstven način kao žena koja ima sva svoja prava. Također sam se nadao da ću svojoj djeci ponuditi dobru budućnost. Niti jedna žena ne bi smjela biti izložena obiteljskom nasilju i bojati se za svoj život dok je u braku s muškarcem za kojeg se ispostavilo da je nasilnik. Prava žena treba poštivati ​​i sretna sam što sam u Disgustiriji pronašla institucije koje su snažno ukorijenjene u društvu i koje naporno rade na zaštiti majki i djece od njihovih nasilnih i agresivnih muževa.

Fiziološke potrebe:  Tijekom braka s Marvinom osjećala sam se kao u zatvoru. Bio sam nov u Disgustiriji i nisam bio upoznat s lokalnim jezikom i kulturom. Mislila sam da se mogu osloniti na muža, što nije bio slučaj. Moje povjerenje u njega temeljilo se na njegovim lažnim obećanjima dok smo još živjeli zajedno u Africi prije nego što smo se vjenčali. Na primjer, nije mi dopustio da uspostavim kontakte s drugim Afrikancima koji su ovdje već neko vrijeme živjeli. Marvin je inzistirao da ostanem samo kod kuće, zadržim fokus na ulozi 'domaćice' i 'majke', zbog čega sam se osjećala kao čistačica. Također je odbio osigurati osnovni kućni budžet koji sam mogla koristiti bez da ga moram pitati za osnovne stvari... Nije mi bilo dopušteno čak ni kupiti jednostavnu boju za nokte. Tajio je i svoju plaću. Nikada nije bio fin prema meni i bilo je nemoguće s njim razgovarati normalnim glasom - stalno je vikao na mene i djecu. Mislim da je on osoba koja uživa u svađi, a ne u uspostavljanju harmonije u domu i obitelji. Nije dobar otac za svoju djecu jer nema sposobnost pokazivanja emocija i razumijevanja za njihove potrebe.

Pripadnost / obiteljske vrijednosti: Oduvijek mi je bio san biti majka i imati muža dok živim zajedno kao obitelj pod istim krovom. Također sam željela biti dio proširene obitelji, ali kao strankinja i žena iz Afrike uvijek sam osjećala da me Marvinova obitelj ne poštuje kao ravnopravnog partnera. Mislim da je njegova obitelj previše konzervativna i uskogrudna pa prema meni pokazuje neku vrstu rasističkog stava. Stoga je moj san o 'velikoj široj obitelji' prekinut od samog početka.

Samopoštovanje/poštovanje: Udala sam se za Marvina jer sam bila zaljubljena u njega i bila sam sretna što sam se udala i preselila sa svojim mužem u njegovu zemlju porijekla u lipnju 2011. Treba me poštovati kao ženu i majku koja je napustila svoju zemlju da živi sa suprugom i koja se suočava sa svim izazovima iseljenika u novoj zemlji i potpuno drugačijoj kulturi. Svojoj djeci želim osigurati sigurnu i stabilnu budućnost kroz dobro obrazovanje koje bi im trebalo pomoći da kasnije nađu dobar posao. I moja djeca zaslužuju poštovanje - Marvin nije bio dobar otac i zlostavljao ih je.

Marvinova priča – Ona (njezin 'lik') i korumpirane institucije/strukturalno nasilje su problem.

Položaj: Želim da se prema meni postupa pošteno na temelju temeljnih činjenica – potrebno je poštivati ​​temeljna prava.

Interesi:

Sigurnost / zaštita: Moram se osjećati sigurno u svojoj kući, a vladine institucije, uključujući policiju, moraju poštovati moj osobni integritet, kao i integritet moje obitelji. U demokratskoj zemlji ljudi ne bi trebali biti žrtve i strogo kažnjavani zbog neutemeljenih, iskonstruiranih i svakako lažnih optužbi i laži. Muškarci i žene su ljudska bića s jednakim pravima i obvezama... Započinjanje 'rata' protiv muškaraca i očeva pod upitnim kišobranom 'emancipacije' s inherentnom idejom da su muškarci uvijek 'agresori', a žene neprestano žrtve nasilni muškarci ne drže vodu i daleko su od stvarnosti. To sigurno ne podržava ideju 'jednakih prava za muškarce i žene'….

Fiziološke potrebe: Kao obiteljski čovjek želim svakodnevno biti sa svojom djecom kako bih uspostavio snažne i trajne emocionalne veze. Igrati aktivnu ulogu u njihovim životima i biti im uzor je nešto čemu se nadam. Sagradio sam im kuću i trebali bi živjeti sa mnom, pri čemu bi ih majka sigurno mogla viđati koliko god želi. Djeca ne bi smjela patiti jer njihovi roditelji nisu uspjeli živjeti zajedno u skladu s poštovanjem kao muž i žena. Svojoj djeci nikada ne bih uskratio prijeko potreban kontakt s majkom.

Pripadnost / obiteljske vrijednosti: Rođen sam i odrastao u malom selu na jugu Disgustyrije u obitelji s petero djece. Kršćanske vrijednosti i tradicionalno shvaćanje obitelji, odnosno oca, majke i djece, vrijednosti su koje se nalaze u središtu moje osobnosti. Gubitak obitelji kroz takve orkestrirane i zlostavljačke prakse je razarajući i osobno šokantan. Moji roditelji niti ne poznaju svoje unuke….Zabrinuta sam za psihičku dobrobit svoje četvero djece, koja moraju znati odakle dolaze – njihovo je pravo da imaju kontakte sa svojim djedovima, bakama, tetama, stričevima, i rođaci. Osjećam da je poznavanje njihovih korijena ključno za zdrav psihički razvoj. Kakve će (obiteljske) vrijednosti razviti moja djeca ako nikada nisu imala priliku doživjeti pravu obitelj i moraju odrastati kao polusiročića? Duboko sam zabrinuta za budućnost svoje djece.

Samopoštovanje / poštovanje: Moram se moći osloniti na domaći obiteljski zakon i funkcionalni pravosudni sustav. Temeljna prava i slobode, uključujući i prava djeteta, opširno su uređena a) Ustavom Disgustyrije, b) Europskom konvencijom o ljudskim pravima, c) Poveljom UN-a o ljudskim pravima, d) Konvencijom UN-a o pravima djeteta. Teško mi je razumjeti zašto se te odredbe kontinuirano ignoriraju i nema načina da se one provedu. Želim da me se poštuje u mojoj želji da igram aktivnu ulogu u životima svoje četvero djece. Želim imati česte i neograničene kontakte s njima i želim im izravno pružiti potrebnu financijsku potporu u svakom aspektu života. Želim da moje riječi poštuju i priznaju sve uključene strane i da me se ne proglašava i procesuira kao 'agresora', a svi dokazi jasno potvrđuju suprotno. Treba poštivati ​​činjenice i poštovati vladavinu prava.

Projekt mirenja: studiju slučaja mirenja razvio Martin Harrich, 2017

Podijeli

Vezani članci

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Može li više istina postojati istovremeno? Evo kako jedna cenzura u Zastupničkom domu može otvoriti put teškim, ali kritičnim raspravama o izraelsko-palestinskom sukobu iz različitih perspektiva

Ovaj blog zaranja u izraelsko-palestinski sukob s priznavanjem različitih perspektiva. Započinje ispitivanjem osude zastupnika Rashide Tlaib, a zatim razmatra rastuće razgovore među različitim zajednicama – lokalno, nacionalno i globalno – koje naglašavaju podjele koje postoje posvuda. Situacija je vrlo složena, uključuje brojna pitanja kao što su sukobi između pripadnika različitih vjera i etničkih pripadnosti, nerazmjerno postupanje prema Zastupnicima Doma u stegovnom postupku Doma i duboko ukorijenjen višegeneracijski sukob. Zamršenost Tlaibovog osuđivanja i seizmički učinak koji je imao na mnoge čini još važnijim ispitivanje događaja koji se odvijaju između Izraela i Palestine. Čini se da svi imaju točne odgovore, no nitko se ne može složiti. Zašto je tako?

Podijeli