Separatizam u istočnoj Ukrajini: status Donbasa

Što se dogodilo? Povijesna pozadina sukoba

Na ukrajinskim predsjedničkim izborima 2004. godine, tijekom kojih je došlo do Narančaste revolucije, istok je glasovao za Viktora Janukoviča, favorita Moskve. Zapadna Ukrajina glasala je za Viktora Juščenka, koji je bio za jače veze sa Zapadom. U drugom krugu glasovanja pojavile su se optužbe za biračku prijevaru oko milijun dodatnih glasova u korist proruskog kandidata, pa su Juščenkove pristaše izašle na ulice tražeći poništenje rezultata. To su podržali EU i SAD. Rusija je očito podržala Janukoviča, a ukrajinski vrhovni sud presudio je da se mora ponoviti.

Brzo naprijed u 2010., a Juščenka je naslijedio Janukovič na izborima koji su se smatrali poštenim. Nakon 4 godine korumpirane i proruske vlade kasnije, tijekom revolucije Euromaidana, događaji su bili praćeni nizom promjena u društveno-političkom sustavu Ukrajine, uključujući formiranje nove privremene vlade, vraćanje prethodnog ustava i poziv održati predsjedničke izbore. Protivljenje Euromajdanu rezultiralo je aneksijom Krima, invazijom Rusije na istočnu Ukrajinu i ponovnim buđenjem separatističkih osjećaja u Donbasu.

Priče jednih drugih – kako svaka grupa razumije situaciju i zašto

Separatisti Donbasa' Priča 

Položaj: Donbas, uključujući Donjeck i Lugansk, trebao bi biti slobodan sam proglasiti neovisnost i samoupravu, budući da su im u konačnici vlastiti interesi u srcu.

Interesi:

Legitimitet Vlade: Događaje od 18. do 20. veljače 2014. smatramo nelegitimnim preuzimanjem vlasti i otimanjem prosvjednog pokreta od strane desničarskih ukrajinskih nacionalista. Neposredna potpora koju su nacionalisti dobili sa Zapada sugerira da je ovo bio trik da se smanji moć proruske vlade. Postupci desničarske ukrajinske vlade da oslabi ulogu ruskog kao drugog jezika pokušajem poništenja zakona o regionalnim jezicima i otpuštanjem većine separatista kao terorista koje podržavaju inozemci, navode nas na zaključak da trenutna administracija Petra Porošenka ne uzima u obzir uzeti u obzir naše brige u vladi.

Očuvanje kulture: Smatramo se etnički različitima od Ukrajinaca, jer smo nekoć bili dio Rusije prije 1991. Dobar dio nas u Donbasu (16 posto) misli da bismo trebali biti potpuno neovisni, a sličan broj vjeruje da bismo trebali imati povećanu autonomiju. Treba poštivati ​​naša jezična prava.

Ekonomsko blagostanje: Potencijalni ulazak Ukrajine u Europsku uniju imao bi negativne učinke na našu proizvodnu bazu iz sovjetske ere na istoku, jer bi nas uključivanje u Zajedničko tržište izložilo iscrpljujućoj konkurenciji jeftinije proizvodnje iz zapadne Europe. Osim toga, mjere štednje koje često podupire birokracija EU-a često imaju uništavajuće učinke na gospodarstva novoprihvaćenih članica. Iz tih razloga želimo djelovati unutar Carinske unije s Rusijom.

Presedan: Kao iu slučaju bivšeg Sovjetskog Saveza, bilo je mnogo primjera funkcionalnih nacija stvorenih nakon raspada većih, etnički raznolikih država. Slučajevi poput Crne Gore, Srbije i Kosova daju primjere koje bismo mogli slijediti. Pozivamo se na te presedane u argumentiranju našeg slučaja za neovisnost od Kijeva.

Ukrajinsko jedinstvo – Donbas treba ostati u sastavu Ukrajine.

Položaj: Donbas je sastavni dio Ukrajine i ne treba se odcijepiti. Umjesto toga, trebala bi nastojati riješiti svoje probleme unutar trenutne vladajuće strukture Ukrajine.

Interesi:

Legitimnost procesa: Referendumi održani na Krimu i u Donbasu nisu imali odobrenje Kijeva i stoga su nezakoniti. Osim toga, potpora Rusije istočnom separatizmu navodi nas na uvjerenje da su nemiri u Donbasu prvenstveno uzrokovani ruskom željom da potkopa ukrajinski suverenitet, pa su stoga zahtjevi separatista slični zahtjevima Rusije.

Očuvanje kulture: Svjesni smo da Ukrajina ima etničke razlike, ali vjerujemo da je najbolji put naprijed za oba naša naroda kontinuirana centralizacija unutar iste nacionalne države. Od neovisnosti 1991. ruski smo priznali kao važan regionalni jezik. Nadalje priznajemo da samo oko 16 posto stanovnika Donbasa, prema istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju iz 2014., podržava potpunu neovisnost.

Ekonomsko blagostanje: Ulazak Ukrajine u Europsku uniju bio bi jednostavan način za dobivanje bolje plaćenih poslova i plaća za naše gospodarstvo, uključujući povećanje minimalne plaće. Integracija u EU također bi ojačala našu demokratsku vladu i borila se protiv korupcije koja utječe na naše svakodnevne živote. Vjerujemo da nam Europska unija pruža najbolji put za naš razvoj.

Presedan: Donbas nije prva regija koja je izrazila interes za separatizam od veće nacionalne države. Tijekom povijesti, druge poddržavne nacionalne jedinice izražavale su separatističke tendencije koje su bile svladane ili potiskivane. Vjerujemo da se separatizam može spriječiti kao u slučaju baskijske regije u Španjolskoj, koja više ne podržava neovisnu orijentaciju vizavi Španjolska.

Projekt mirenja: studiju slučaja mirenja razvio Manuel Mas Cabrera, 2018

Podijeli

Vezani članci

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli