Potreba za procjenom sukoba u vezi sa Svetom esplanadom u Jeruzalemu

Uvod

Unutar toliko osporavanih granica Izraela nalazi se Sveta esplanada Jeruzalema (SEJ).[1] Dom Brda hrama/plemićkog svetišta, SEJ je mjesto koje Židovi, muslimani i kršćani dugo smatraju svetim. To je sporni dio zemlje, u središtu grada, i slojevito od drevnog vjerskog, povijesnog i arheološkog značaja. Više od dva tisućljeća ljudi su živjeli, osvajali i hodočastili ovu zemlju kako bi dali glas svojim molitvama i vjeri.

Kontrola SEJ-a utječe na identitet, sigurnost i duhovne čežnje velikog broja ljudi. To je ključno pitanje izraelsko-palestinskih i izraelsko-arapskih sukoba, koji pridonose regionalnoj i globalnoj destabilizaciji. Do danas, pregovarači i potencijalni mirotvorci nisu uspjeli priznati SEJ komponentu sukoba kao spor oko svete zemlje.

Mora se poduzeti procjena sukoba SEJ-a kako bi se rasvijetlile mogućnosti i prepreke za postizanje mira u Jeruzalemu. Procjena bi uključivala stajališta političkih vođa, vjerskih vođa, javnosti koja ih podržava i sekularnih članova zajednice. Rasvjetljavanjem ključnih materijalnih i nematerijalnih pitanja, SEJ procjena sukoba pružila bi uvide i preporuke kreatorima politika i, što je najvažnije, pružila bi temelj za buduće pregovore.

Potreba za posredničkom procjenom sukoba

Unatoč desetljećima truda, pregovori o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba su propali. Uz hobbesovsku i huntingtonovsku perspektivu religije, primarni pregovarači i posrednici koji su do sada bili uključeni u mirovne procese nisu se uspjeli na odgovarajući način pozabaviti komponentom sukoba svete zemlje.[2] Potrebna je posrednička procjena sukoba kako bi se utvrdilo postoje li mogućnosti za razvoj rješenja za opipljiva pitanja SEJ-a, unutar njihovih svetih konteksta. Među nalazima procjene bilo bi utvrđivanje izvedivosti sazivanja vjerskih vođa, političkih vođa, pobožnih i sekularnih kako bi se uključili u deliberativne pregovore usmjerene na stvaranje građanske fuzije - stanja u kojem se suparnici povezuju, unatoč tome što i dalje imaju različita uvjerenja , duboko se upuštajući u temeljna pitanja njihovih sukoba.

Jeruzalem kao problem slijepe ulice

Iako je uobičajeno da posrednici u složenim sporovima grade zamah za postizanje sporazuma o naizgled nerješivim pitanjima postizanjem okvirnih sporazuma o manje teškim stvarima, čini se da problemi SEJ-a blokiraju dogovor o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu za izraelsko-palestinski sukob. Stoga se SEJ-u mora u potpunosti posvetiti rana faza pregovora kako bi se omogućio sporazum o okončanju sukoba. Rješenja pitanja SEJ-a mogu zauzvrat utjecati na rješenja drugih komponenti sukoba i utjecati na njih.

Većina analiza neuspjeha pregovora u Camp Davidu 2000. uključuje nesposobnost pregovarača da učinkovito pristupe pitanjima vezanim uz SEJ. Pregovarač Dennis Ross sugerira da je neuspjeh da se predvidi ova pitanja doprinio krahu pregovora u Camp Davidu koje je sazvao predsjednik Clinton. Bez pripreme, Ross je u žaru pregovora razvio opcije koje nisu bile prihvatljive ni premijeru Baraku ni predsjedavajućem Arafatu. Ross i njegovi kolege također su shvatili da se Arafat ne može obvezati na bilo kakve sporazume koji se tiču ​​SEJ-a bez podrške arapskog svijeta.[3]

Doista, u kasnijem objašnjavanju izraelskih stavova Camp Davida predsjedniku Georgeu W. Bushu, izraelski premijer Ehud Barak rekao je: “Brdo hrama je kolijevka židovske povijesti i nema šanse da potpišem dokument kojim se prenosi suverenitet nad Brdom hrama. Palestincima. Za Izrael bi to bila izdaja Svetinje nad svetinjama.”[4] Arafatove oproštajne riječi predsjedniku Clintonu na kraju pregovora bile su na sličan način uvjerljive: “Da mi kažete da moram priznati da ispod džamije postoji hram? Nikad to neću učiniti.”[5] Godine 2000. tadašnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak upozorio je da će "svaki kompromis oko Jeruzalema uzrokovati eksploziju regije na način koji se ne može staviti pod kontrolu, a terorizam će ponovno porasti".[6] Ovi svjetovni vođe imali su neka saznanja o simboličkoj moći Svete jeruzalemske esplanade za svoje narode. Ali nedostajale su im informacije potrebne za razumijevanje implikacija prijedloga, i što je najvažnije, nedostajali su autoritet za tumačenje vjerskih propisa u korist mira. Religijski učenjaci, vjerski vođe i obični vjernici razumjeli bi potrebu oslanjanja na vjerske autoritete za podršku tijekom takvih rasprava. Da je prije pregovora procjena sukoba identificirala takve pojedince i razjasnila područja zrela za pregovore, kao i stvari koje treba izbjegavati, pregovarači bi mogli imati veći prostor za odlučivanje unutar kojeg su mogli manevrirati.

Profesorica Ruth Lapidoth ponudila je maštovit prijedlog tijekom pregovora u Camp Davidu: “Njeno rješenje za spor oko Brda hrama bilo je podijeliti suverenitet nad mjestom na funkcionalne komponente kao što su fizička i duhovna. Tako bi jedna strana mogla steći fizički suverenitet nad Planinom, uključujući prava poput kontrole pristupa ili nadzora, dok bi druga stekla duhovni suverenitet, uključujući prava na određivanje molitvi i rituala. Još bolje, budući da je duhovno bilo spornije od njih dvoje, prof. Lapidoth je predložio da se strane u sporu slože s formulom koja duhovni suverenitet nad Brdom hrama pripisuje Bogu.”[7] Postojala je nada da će pregovarači, uključivanjem religije i suvereniteta u takav konstrukt, pronaći prilagodbe za opipljiva pitanja vezana uz odgovornost, autoritet i prava. Međutim, kao što Hassner sugerira, Božja suverenost ima vrlo stvarne implikacije u svetom prostoru[8], na primjer, koje grupe se mogu moliti gdje i kada. Slijedom toga, prijedlog je bio nedovoljan.

Strah i cinizam religije pridonose slijepoj ulici

Većina pregovarača i posrednika nije na odgovarajući način angažirala komponentu svete zemlje u sukobu. Čini se da uzimaju lekcije od Hobbesa, vjerujući da politički vođe trebaju prisvojiti moć koju vjernici daju Bogu i koristiti je za promicanje stabilnosti. Čini se da su sekularni zapadni čelnici također ograničeni Huntingtonovskom modernošću, bojeći se iracionalnosti religije. Oni imaju tendenciju promatrati religiju na jedan od dva pojednostavljena načina. Religija je ili privatna, pa bi stoga trebala ostati odvojena od političkih rasprava, ili je toliko ukorijenjena u svakodnevnom životu da djeluje kao iracionalna strast koja bi potpuno izbacila pregovore iz kolosijeka.[9] Dapače, na više konferencija,[10] Izraelci i Palestinci igraju na ovoj ideji, sugerirajući da će imenovanje bilo koje komponente sukoba kao religijski utemeljene osigurati njegovu nepopustljivost i učiniti rješenje nemogućim.

Pa ipak, napori da se pregovara o sveobuhvatnom mirovnom sporazumu, bez doprinosa vjerskih sljedbenika i njihovih vođa, propali su. Mir je i dalje nedostižan, regija je nestabilna, a ekstremistički vjerski poklonici i dalje prijete i čine nasilna djela u pokušaju da osiguraju kontrolu nad SEJ-om za svoju grupu.

Čini se da vjera u Hobbesov cinizam i Huntingtonovu modernost zasljepljuje svjetovne vođe pred potrebom da angažiraju pobožne, razmotre njihova uvjerenja i iskoriste političke moći svojih vjerskih vođa. Ali čak bi i Hobbes vjerojatno podržao uključivanje vjerskih vođa u traženje rješenja za opipljiva pitanja SEJ-a. Znao bi da bez pomoći klerika vjernici neće podnijeti odluke vezane uz pitanja svete zemlje. Bez doprinosa i pomoći svećenika, pobožni bi bili previše zabrinuti "strahovima od nevidljivog" i utjecajem na besmrtnost u zagrobnom životu.[11]

S obzirom na to da će religija vjerojatno biti moćna sila na Bliskom istoku u doglednoj budućnosti, svjetovni čelnici trebaju razmotriti kako angažirati vjerske vođe i vjernike u traženju rješenja za pitanja vezana uz Jeruzalem kao dio napora za sveobuhvatan kraj -konfliktni sporazum.

Ipak, nije provedena procjena sukoba koju je proveo profesionalni posrednički tim kako bi se razlučila materijalna i nematerijalna pitanja SEJ-a o kojima će se trebati pregovarati i angažirali vjerski vođe koji bi možda trebali pomoći u izradi rješenja i stvoriti kontekst da ta rješenja budu prihvatljiva pristašama vjere. Da bi se to postiglo, potrebna je intenzivna analiza sukoba pitanja, dinamike, dionika, sukoba vjere i trenutnih opcija koje se tiču ​​Svete Esplanade u Jeruzalemu.

Medijatori javne politike rutinski provode procjene sukoba kako bi pružili dubinsku analizu složenih sporova. Analiza je priprema za intenzivne pregovore i podupire pregovarački proces identificiranjem legitimnih zahtjeva svake strane neovisno o drugima, te opisujući te zahtjeve bez prosuđivanja. Dubinski intervjui s ključnim dionicima izvlače nijansirane perspektive na površinu, koje se zatim sintetiziraju u izvješće koje pomaže uokviriti cjelokupnu situaciju na način koji je razumljiv i vjerodostojan svim stranama u sporu.

Procjena SEJ-a identificirat će stranke koje polažu pravo na SEJ, opisati njihove narative vezane uz SEJ i ključna pitanja. Intervjui s političkim i vjerskim vođama, svećenstvom, akademicima i sljedbenicima židovske, muslimanske i kršćanske vjere iznjedrit će različita razumijevanja pitanja i dinamike povezane sa SEJ-om. Procjena će procijeniti pitanja u kontekstu razlika u vjeri, ali ne i širokih teoloških sukoba.

SEJ pruža opipljiv fokus za iznošenje na površinu vjerskih razlika putem pitanja kao što su kontrola, suverenitet, sigurnost, pristup, molitva, dodaci i održavanje struktura i arheoloških aktivnosti. Povećano razumijevanje ovih pitanja može razjasniti stvarna pitanja u sporu i, možda, prilike za rješenja.

Kontinuirani neuspjeh u razumijevanju vjerskih komponenti sukoba i njihovog utjecaja na sveukupni izraelsko-palestinski sukob samo će rezultirati stalnim neuspjehom u postizanju mira, što dokazuje kolaps Kerryjevog mirovnog procesa i lako predvidljivo, posljedično nasilje i značajan destabilizacija koja je uslijedila.

Provođenje procjene sukoba medijatora

Skupina za procjenu sukoba SEJ-a (SEJ CAG) uključivala bi posrednički tim i savjetodavno vijeće. Medijacijski tim bio bi sastavljen od iskusnih medijatora s različitim vjerskim, političkim i kulturnim pozadinama, koji bi služili kao anketari i pomagali u nizu aktivnosti uključujući identificiranje ispitanika, pregled protokola intervjua, raspravu o početnim nalazima te pisanje i pregled nacrta izvješće o procjeni. Savjetodavno vijeće uključivalo bi značajne stručnjake za religiju, političke znanosti, sukob na Bliskom istoku, Jeruzalem i SEJ. Oni bi pomogli u svim aktivnostima, uključujući savjetovanje posredničkog tima u analizi rezultata intervjua.

Prikupljanje pozadinskih istraživanja

Procjena bi započela dubinskim istraživanjem kako bi se identificirale i razdvojile mnoge potencijalne perspektive u igri na SEJ-u. Istraživanje bi rezultiralo pozadinskim informacijama za tim i početnom točkom za pronalaženje ljudi koji mogu pomoći u identificiranju početnih ispitanika.

Identificiranje ispitanika

Posrednički tim sastao bi se s pojedincima koje je identificirao SEJ CAG iz svog istraživanja, od kojih bi se tražilo da identificiraju početni popis ispitanika. To bi vjerojatno uključivalo formalne i neformalne vođe unutar muslimanske, kršćanske i židovske vjere, akademike, znanstvenike, stručnjake, političare, diplomate, laike, članove javnosti i medije. Od svakog ispitanika bi se tražilo da preporuči dodatne osobe. Provelo bi se otprilike 200 do 250 intervjua.

Priprema protokola intervjua

Na temelju pozadinskog istraživanja, prethodnog iskustva ocjenjivanja i savjeta savjetodavnog tima, SEJ CAG bi pripremio protokol intervjua. Protokol bi služio kao početna točka, a pitanja bi se usavršavala tijekom intervjua kako bi se učinkovitije pristupilo najdubljim razumijevanjima ispitanika o pitanjima i dinamici SEJ-a. Pitanja bi se usredotočila na narativ svakog ispitanika, uključujući značenje SEJ-a, ključna pitanja i komponente tvrdnji njihovih grupa, ideje o rješavanju proturječnih tvrdnji SEJ-a i osjetljivosti u vezi s tuđim tvrdnjama.

Provođenje intervjua

Članovi posredničkog tima vodili bi izravne intervjue s pojedincima širom svijeta, budući da su skupine ispitanika identificirane na određenim lokacijama. Oni bi koristili video konferencije kada razgovori licem u lice nisu izvedivi.

Članovi medijacijskog tima koristili bi pripremljeni protokol razgovora kao smjernicu i poticali sugovornika da iznese svoju priču i razumijevanje. Pitanja bi služila kao poticaji kako bi se osiguralo da ispitanici steknu razumijevanje onoga što znaju dovoljno da pitaju. Osim toga, poticanjem ljudi da ispričaju svoje priče, posrednički tim naučio bi puno o stvarima koje ne bi znali pitati. Pitanja bi postala sofisticiranija tijekom procesa intervjua. Članovi posredničkog tima vodili bi intervjue s pozitivnom lakovjernošću, što znači potpuno prihvaćanje svega što je rečeno i bez osuđivanja. Pružene informacije procijenile bi se u odnosu na informacije pružene među sugovornicima u nastojanju da se identificiraju zajedničke teme, kao i jedinstvene perspektive i ideje.

Koristeći informacije prikupljene tijekom intervjua, SEJ CAG bi analizirao svako opipljivo pitanje unutar zasebnog konteksta propisa i perspektiva svake religije, kao i kako na te perspektive utječu postojanje i vjerovanja drugih.

Tijekom razdoblja razgovora, SEJ CAG bi bio u redovnom i čestom kontaktu kako bi pregledao pitanja, probleme i uočene nedosljednosti. Članovi bi provjeravali nalaze, dok bi posrednički tim izvlačio na površinu i analizirao pitanja vjere koja trenutno ostaju skrivena iza političkih pozicija, a koja pitanja SEJ-a oblikuju kao duboko nerješiv sukob.

Izrada Izvješća o ocjeni

Pisanje izvješća

Izazov u pisanju izvješća o procjeni je sintetizirati velike količine informacija u razumljiv i rezonantan okvir sukoba. Zahtijeva proučeno i profinjeno razumijevanje sukoba, dinamike moći, teorije i prakse pregovaranja, kao i otvorenost i znatiželju koja omogućuje medijatorima da uče o alternativnim svjetonazorima i da istovremeno imaju na umu različite perspektive.

Dok medijacijski tim bude vodio intervjue, teme će se vjerojatno pojaviti tijekom rasprava o SEJ CAG-u. Oni bi se testirali tijekom kasnijih intervjua i kao rezultat bi se doradili. Savjetodavno vijeće također bi pregledalo nacrte tema u usporedbi s bilješkama s intervjua kako bi osiguralo da su sve teme temeljito i točno obrađene.

Prikaz izvješća

Izvješće bi uključivalo elemente kao što su: uvod; pregled sukoba; rasprava o prevladavajućoj dinamici; popis i opis ključnih zainteresiranih strana; opis SEJ naracije, dinamike, značenja i obećanja svake strane; strahovi, nade i percipirane mogućnosti svake strane o budućnosti SEJ-a; sažetak svih pitanja; te opažanja i preporuke temeljene na nalazima iz procjene. Cilj bi bio pripremiti narative o vjeri u odnosu na opipljiva pitanja SEJ-a za svaku religiju koja ima odjeka među sljedbenicima i pružiti kreatorima politike kritičko razumijevanje uvjerenja, očekivanja i preklapanja među vjerskim skupinama.

Pregled Savjetodavnog vijeća

Savjetodavno vijeće bi pregledalo više nacrta izvješća. Od pojedinih članova tražit će se da daju detaljan pregled i komentare na dijelove izvješća koji se izravno odnose na njihovu specijalnost. Nakon dobivanja tih komentara, glavni autor izvješća o procjeni će ih pratiti, prema potrebi, kako bi osigurao jasno razumijevanje predloženih revizija i revidirao nacrt izvješća na temelju tih komentara.

Pregled ispitanika

Nakon što su komentari savjetodavnog vijeća integrirani u nacrt izvješća, relevantni dijelovi nacrta izvješća poslali bi se svakom sugovorniku na pregled. Njihovi komentari, ispravci i pojašnjenja bit će poslani natrag posredničkom timu. Članovi tima zatim bi revidirali svaki odjeljak i po potrebi razgovarali s određenim ispitanicima telefonom ili videokonferencijom.

Završno izvješće o procjeni sukoba

Nakon završnog pregleda od strane savjetodavnog vijeća i posredničkog tima, izvješće o procjeni sukoba bi bilo dovršeno.

Zaključak

Ako modernost nije eliminirala religiju, ako ljudi i dalje imaju "strahove od nevidljivog", ako su vjerski vođe politički motivirani i ako političari iskorištavaju religiju u političke svrhe, onda je sigurno potrebna procjena sukoba Svete esplanade u Jeruzalemu. To je neophodan korak prema uspješnim mirovnim pregovorima, jer će razjasniti opipljiva politička pitanja i interese usred vjerskih uvjerenja i običaja. U konačnici, to bi moglo dovesti do dosad nezamislivih ideja i rješenja sukoba.

Reference

[1] Grabar, Oleg i Benjamin Z. Kedar. Susret neba i zemlje: Jeruzalemska sveta esplanada, (Yad Ben-Zvi Press, University of Texas Press, 2009), 2.

[2] Ron Hassner, Rat na svetim temeljima, (Ithaca: Cornell University Press, 2009), 70-71.

[3] Ross, Dennis. Mir koji nedostaje. (New York: Farrar, Straus i Giroux, 2004.).

[4] Menahem Klein, Jeruzalemski problem: borba za trajni status, (Gainesville: University of Florida Press, 2003), 80.

[5] Curtius, Marija. “Sveto mjesto najvažnije među preprekama bliskoistočnom miru; Religija: Veliki dio izraelsko-palestinskog spora svodi se na kompleks od 36 hektara u Jeruzalemu,” (Los Angeles Times, 5. rujna 2000.), A1.

[6] Lahoud, Lamija. “Mubarak: Jeruzalemski kompromis znači nasilje” (Jerusalem Post, 13. kolovoza 2000.), 2.

[7] “Razgovori s poviješću: Ron E. Hassner,” (Kalifornija: Institut za međunarodne studije, Događaji Kalifornijskog sveučilišta Berkeley, 15. veljače 2011.), https://www.youtube.com/watch?v=cIb9iJf6DA8.

[8] Hassner, Rat na svetim temeljima, 86. - 87. godine.

[9] ibid, XX.

[10]“Religija i izraelsko-palestinski sukob,” (Međunarodni centar za znanstvenike Woodrow Wilson, 28. rujna 2013),, http://www.wilsoncenter.org/event/religion-and-the-israel-palestinian-conflict. čuperci.

[11] Negretto, Gabriel L. Hobbesov Levijatan. Neodoljiva moć smrtnog Boga, Analisi e diritto 2001, (Torino: 2002), http://www.giuri.unige.it/intro/dipist/digita/filo/testi/analisi_2001/8negretto.pdf.

[12] Sher, Gilad. Nadomak dosega: Izraelsko-palestinski mirovni pregovori: 1999.-2001., (Tel Aviv: Miskal–Yedioth Books and Chemed Books, 2001), 209.

[13] Hassner, Rat na svetim temeljima.

Ovaj je rad predstavljen na Prvoj godišnjoj međunarodnoj konferenciji Međunarodnog centra za etnoreligijsko posredovanje o rješavanju etničkih i vjerskih sukoba i izgradnji mira, održanoj u New Yorku, SAD, 1. listopada 1.

Titula: “Potreba za procjenom sukoba u vezi sa Svetom esplanadom u Jeruzalemu”

voditelj: Susan L. Podziba, Policy Mediator, osnivačica i voditeljica Podziba Policy Mediation, Brookline, Massachusetts.

Moderator: Elayne E. Greenberg, dr. sc., profesorica pravne prakse, pomoćnica dekana za programe rješavanja sporova i direktorica Centra za rješavanje sporova Hugh L. Carey, Pravni fakultet Sveučilišta St. John, New York.

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Može li više istina postojati istovremeno? Evo kako jedna cenzura u Zastupničkom domu može otvoriti put teškim, ali kritičnim raspravama o izraelsko-palestinskom sukobu iz različitih perspektiva

Ovaj blog zaranja u izraelsko-palestinski sukob s priznavanjem različitih perspektiva. Započinje ispitivanjem osude zastupnika Rashide Tlaib, a zatim razmatra rastuće razgovore među različitim zajednicama – lokalno, nacionalno i globalno – koje naglašavaju podjele koje postoje posvuda. Situacija je vrlo složena, uključuje brojna pitanja kao što su sukobi između pripadnika različitih vjera i etničkih pripadnosti, nerazmjerno postupanje prema Zastupnicima Doma u stegovnom postupku Doma i duboko ukorijenjen višegeneracijski sukob. Zamršenost Tlaibovog osuđivanja i seizmički učinak koji je imao na mnoge čini još važnijim ispitivanje događaja koji se odvijaju između Izraela i Palestine. Čini se da svi imaju točne odgovore, no nitko se ne može složiti. Zašto je tako?

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli