Hladan stav prema izbjeglicama u Italiji

Što se dogodilo? Povijesna pozadina sukoba

Abe je rođen u Eritreji 1989. Izgubio je oca tijekom etio-eritrejskog graničnog rata, ostavivši majku i dvije sestre. Abe je bio jedan od nekolicine briljantnih studenata koji su završili koledž. Studirajući informacijsku tehnologiju na Sveučilištu Asmara, Abe je imao honorarni posao kako bi uzdržavao svoju majku udovicu i sestre. U to vrijeme ga je eritrejska vlada pokušala prisiliti da se pridruži nacionalnoj vojsci. Ipak, uopće ga nije zanimalo pridruživanje vojsci. Bojao se da će se suočiti sa sudbinom svoga oca i nije želio ostaviti svoje obitelji bez podrške. Abe je bio zatvoren i mučen godinu dana jer je odbio pristupiti vojsci. Abe je bio bolestan i vlada ga je odvela u bolnicu kako bi se mogao liječiti. Oporavljajući se od bolesti, Abe je napustio svoju domovinu i otišao u Sudan, a zatim u Libiju kroz pustinju Saharu, da bi konačno prešavši Sredozemno more stigao do Italije. Abe je dobio status izbjeglice, počeo raditi i nastavio studij u Italiji.

Anna je jedna od Abeovih kolegica iz razreda. Antiglobalistički je nastrojena, osuđuje multikulturalizam i oštro se protivi izbjeglicama. Obično posjećuje bilo koji skup protiv useljenika u gradu. Tijekom njihovog predstavljanja u razredu čula je za Abeov status izbjeglice. Anna želi izraziti svoj stav Abeu i tražila je pogodno vrijeme i mjesto. Jednog su dana Abe i Anna ranije došli na nastavu i Abe ju je pozdravio, a ona je odgovorila: „Znaš, nemoj to shvatiti osobno, ali mrzim izbjeglice, uključujući i tebe. Oni su teret našem gospodarstvu; oni su loše odgojeni; ne poštuju žene; i ne žele se asimilirati i usvojiti talijansku kulturu; a vi ovdje na sveučilištu preuzimate studijsko mjesto koje bi talijanski državljanin imao priliku pohađati.”

Abe je odgovorio: „Da nije bilo obveznog služenja vojnog roka i frustracije zbog progona u mojoj domovini, ne bih imao interesa napustiti svoju zemlju i doći u Italiju. ” Osim toga, Abe je zanijekao sve tvrdnje o izbjeglicama koje je Anna izrazila i spomenuo da ne predstavljaju njega kao pojedinca. Usred njihove svađe, na nastavu su stigli njihovi kolege iz razreda. Abe i Anna su zamoljeni da prisustvuju medijacijskom sastanku kako bi razgovarali o svojim razlikama i istražili što bi se moglo učiniti da se smanje ili uklone njihove napetosti.

Priče jednih drugih – kako svaka osoba shvaća situaciju i zašto

Annina priča – Abe i druge izbjeglice koje dolaze u Italiju su problem i opasne su za sigurnost i sigurnost građana.

Položaj: Abe i ostale izbjeglice su ekonomski imigranti, silovatelji, necivilizirani ljudi; ne bi trebali biti dobrodošli ovdje u Italiji.

Interesi:

Sigurnost / zaštita: Anna smatra da su sve izbjeglice koje dolaze iz zemalja u razvoju (uključujući Abeovu domovinu, Eritreju), čudne za talijansku kulturu. Pogotovo ne znaju kako se ponašati prema ženama. Anna se boji da bi se ono što se dogodilo u njemačkom gradu Kölnu na doček Nove 2016. godine, a koje uključuje grupno silovanje, moglo dogoditi ovdje u Italiji. Ona smatra da većina tih izbjeglica također želi kontrolirati kako se talijanske djevojke trebaju ili ne trebaju odijevati vrijeđajući ih na ulici. Izbjeglice, uključujući Abea, postaju opasnost za kulturni život talijanskih žena i naših kćeri. Anna nastavlja: „Ne osjećam se ugodno i sigurno kada susrećem izbjeglice u svom razredu i u okolici. Stoga će ova prijetnja biti obuzdana tek kada izbjeglicama prestanemo pružati priliku da žive ovdje u Italiji.”

Financijska pitanja: Većina izbjeglica općenito, Abe posebno, dolazi iz zemalja u razvoju i nemaju financijskih sredstava za pokrivanje troškova tijekom boravka ovdje u Italiji. Stoga ovise o financijskoj potpori talijanske vlade čak i za zadovoljenje svojih osnovnih potreba. Osim toga, uzimaju nam radna mjesta i studiraju na visokoškolskim ustanovama koje također financira talijanska vlada. Stoga stvaraju financijski pritisak na naše gospodarstvo i pridonose povećanju stope nezaposlenosti u cijeloj zemlji.

Pripadnost: Italija pripada Talijanima. Izbjeglice se tu ne uklapaju i nisu dio talijanske zajednice i kulture. Oni nemaju osjećaj pripadnosti kulturi i ne pokušavaju je usvojiti. Ako ne pripadaju ovoj kulturi i asimiliraju se s njom, trebaju napustiti zemlju, uključujući i Abea.

Abeova priča – Annino ksenofobno ponašanje je problem.

Položaj: Da moja ljudska prava nisu bila ugrožena u Eritreji, ne bih došao u Italiju. Ovdje sam bježeći od progona kako bih spasio svoj život od diktatorskih vladinih mjera kršenja ljudskih prava. Ja sam izbjeglica ovdje u Italiji i dajem sve od sebe kako bih poboljšala život svoje obitelji i svoj život nastavljajući studij na koledžu i marljivo radeći. Kao izbjeglica imam sva prava na rad i studiranje. Greške i zločine nekih ili nekoliko izbjeglica negdje ne treba pripisivati ​​i pretjerano generalizirati za sve izbjeglice.

Interesi:

Sigurnost / sigurnost: Eritreja je bila jedna od talijanskih kolonija i postoji mnogo dodirnih točaka u smislu kulture među narodima ovih naroda. Usvojili smo toliko talijanskih kultura i čak se neke talijanske riječi govore uz naš jezik. Osim toga, mnogi Eritrejci govore talijanski jezik. Način odijevanja Talijanki sličan je Eritrejkama. Osim toga, odrastao sam u kulturi koja poštuje žene na isti način kao i talijanska kultura. Osobno osuđujem silovanje i zločin nad ženama, bilo da ih počine izbjeglice ili drugi pojedinci. Apsurdno je smatrati sve izbjeglice smutljivcima i kriminalcima koji prijete građanima zemlje domaćina. Kao izbjeglica i dio talijanske zajednice, znam svoja prava i dužnosti, a poštujem i prava drugih. Anna me se ne bi trebala bojati zbog same činjenice da sam izbjeglica jer sam miroljubiva i prijateljski nastrojena prema svima.

Financijska pitanja: Dok sam studirao, imao sam svoj honorarni posao kako bih uzdržavao svoje obitelji kod kuće. Novac koji sam zarađivao u Eritreji bio je mnogo veći nego što zarađujem ovdje u Italiji. Došao sam u državu domaćina tražiti zaštitu ljudskih prava i izbjeći progone od vlasti moje domovine. Ne tražim neke ekonomske koristi. Što se tiče posla, primljena sam nakon natječaja za upražnjeno mjesto i ispunjavanja svih uvjeta. Mislim da sam posao osigurao jer sam sposoban za posao (a ne zbog statusa izbjeglice). Svaki talijanski državljanin koji je imao veću kompetenciju i želju raditi kod mene mogao je imati istu priliku raditi na istom mjestu. Osim toga, plaćam odgovarajući porez i pridonosim napretku društva. Dakle, Annina tvrdnja da sam ja teret za gospodarstvo talijanske države ne drži vodu iz navedenih razloga.

Pripadnost: Iako izvorno pripadam eritrejskoj kulturi, još uvijek se pokušavam asimilirati u talijansku kulturu. Talijanska vlada mi je pružila odgovarajuću zaštitu ljudskih prava. Želim poštivati ​​talijansku kulturu i živjeti u skladu s njom. Osjećam da pripadam ovoj kulturi jer u njoj živim iz dana u dan. Stoga se čini nerazumnim izopćiti mene ili druge izbjeglice iz zajednice zbog činjenice da imamo različito kulturno podrijetlo. Već živim talijanski život usvajajući talijansku kulturu.

Projekt mirenja: studiju slučaja mirenja razvio Natan Aslake, 2017

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli