Tradicionalni sustavi i prakse rješavanja sukoba

Traditional Dispute Resolution Journal of Living Together naslovnica u omjeru

Sažetak:

Časopis Living Together Međunarodnog centra za etno-religijsko posredovanje sa zadovoljstvom objavljuje ovu zbirku recenziranih članaka o tradicionalnim sustavima i praksama rješavanja sukoba. Nadamo se da će ovi članci koje su napisali znanstvenici iz multidisciplinarnih područja studija pomoći unaprijediti naše razumijevanje glavnih pitanja, teorija, metoda i praksi rješavanja sukoba. Glavna istraživanja i studije o rješavanju sukoba do sada su se u velikoj mjeri oslanjale na teorije, principe, modele, metode, procese, slučajeve, prakse i literaturu razvijenu u zapadnim kulturama i institucijama. Malo ili nimalo pozornosti pridaje se sustavima i procesima rješavanja sukoba koji su se povijesno koristili u drevnim društvima ili ih trenutno prakticiraju tradicionalni vladari i drugi autohtoni vođe (tj. kraljevi, kraljice, poglavice, seoski glavari, svećenici) u različitim dijelovima svijeta i na osnovnoj razini. ¬-Ovi domorodački vođe rade na posredovanju i rješavanju sporova, vraćanju pravde i sklada te potiču miran suživot u svojim različitim izbornim jedinicama, zajednicama, regijama i zemljama. Također, temeljito istraživanje nastavnih planova i portfelja kolegija u području analize i rješavanja sukoba, studija mira i sukoba, alternativnog rješavanja sporova, studija upravljanja sukobima i srodnih područja studija potvrđuje raširenu, ali pogrešnu pretpostavku da je rješavanje sukoba zapadna tvorevina. Iako tradicionalni sustavi i procesi rješavanja sukoba prethode modernim teorijama i praksama rješavanja sukoba, oni su gotovo, ako ne i potpuno, nedostupni u našim udžbenicima o rješavanju sukoba, nastavnim planovima i programima tečajeva i diskursu o javnoj politici. Čak i uz uspostavu Stalnog foruma Ujedinjenih naroda za domorodačka pitanja 2000. godine – međunarodnog tijela koje su Ujedinjeni narodi ovlastili za podizanje svijesti i raspravu o domorodačkim pitanjima – i Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima domorodačkih naroda koju su usvojili Ujedinjeni narodi Generalnoj skupštini naroda 2007. godine i ratificiran od strane država članica, na međunarodnoj razini nije održana značajna rasprava o tradicionalnim sustavima i procesima rješavanja sukoba, te različitim ulogama koje tradicionalni vladari i domorodački vođe imaju u sprječavanju, upravljanju, ublažavanju, posredovanju ili rješavanje sukoba i promicanje kulture mira kako na osnovnoj tako i na nacionalnoj razini. Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje smatra da su istraživanje i međunarodna rasprava o tradicionalnim sustavima i procesima rješavanja sukoba prijeko potrebni u ovom ključnom trenutku svjetske povijesti. Tradicionalni vladari i autohtoni vođe čuvari su mira na najnižoj razini, a međunarodna zajednica je dugo vremena ignorirala njih i njihovo bogatstvo znanja i mudrosti u područjima rješavanja sukoba i izgradnje mira. Krajnje je vrijeme da tradicionalne vladare i domorodačke vođe uključimo u raspravu o međunarodnom miru i sigurnosti. Zajedno radimo na tome da doprinesemo ukupnom znanju naših društava o rješavanju sukoba, stvaranju i izgradnji mira.

Pročitajte ili preuzmite cijeli rad:

Ugorji, Basil (ur.) (2019). Tradicionalni sustavi i prakse rješavanja sukoba

Časopis Živjeti zajedno , 6 (1), 2019., ISSN: 2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (online).

@Članak{Ugorji2019
Title = {Tradicionalni sustavi i prakse rješavanja sukoba}
Urednik = {Basil Ugorji}
Url = {https://icermediation.org/traditional-systems-and-practices-of-conflict-resolution/}
ISSN = {2373-6615 (Tisak); 2373-6631 (na mreži)}
Godina = {2019}
Datum = {2019-12-18}
Naslov problema = {Tradicionalni sustavi i prakse rješavanja sukoba}
Dnevnik = {Dnevnik zajedničkog života }
Volumen = {6}
Broj = {1}
Izdavač = {Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje}
Adresa = {Mount Vernon, New York }
Izdanje = {2019}.

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli