Trumpova zabrana putovanja: Uloga Vrhovnog suda u kreiranju javne politike
Što se dogodilo? Povijesna pozadina sukoba
Izbor Donalda J. Adut 8. studenog 2016. i njegov inauguracija kao 45 predsjednik Sjedinjenih Država 20. siječnja 2017. označio je početak nove ere u povijesti Sjedinjenih Država. Iako je atmosfera unutar baze Trumpovih pristaša bila atmosfera likovanja, za većinu građana SAD-a koji nisu glasali za njega, kao i za nedržavljane unutar i izvan Sjedinjenih Država, Trumpova pobjeda donijela je tugu i strah. Mnogi ljudi su bili tužni i uplašeni ne zato što Trump ne može postati predsjednik SAD-a – ipak je on američki državljanin po rođenju iu dobrom ekonomskom stanju. Međutim, ljudi su bili tužni i uplašeni jer vjeruju da Trumpovo predsjedništvo podrazumijeva radikalnu promjenu javne politike SAD-a što je nagovijestio ton njegove retorike tijekom kampanja i platforma na kojoj je vodio svoju predsjedničku kampanju.
Istaknuta među očekivanim političkim promjenama koje je Trumpova kampanja obećala je predsjednikova izvršna uredba od 27. siječnja 2017. kojom se na 90 dana zabranjuje ulazak imigranata i neimigranta iz sedam većinski muslimanskih zemalja: Irana, Iraka, Libije, Somalije, Sudana, Sirije , i Jemena, uključujući 120-dnevnu zabranu primanja izbjeglica. Suočen s rastućim prosvjedima i kritikama, kao i brojnim parnicama protiv ove izvršne uredbe i zabrane prilaska u cijeloj zemlji od Saveznog okružnog suda, predsjednik Trump izdao je revidiranu verziju izvršne uredbe 6. ožujka 2017. Revidirana izvršna uredba izuzima Irak od osnova američko-iračkih diplomatskih odnosa, dok zadržava privremenu zabranu ulaska ljudima iz Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena zbog zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.
Svrha ovog rada nije detaljno raspravljati o okolnostima vezanim uz zabranu putovanja predsjednika Trumpa, već osvrnuti se na implikacije nedavne presude Vrhovnog suda koja dopušta provedbu pojedinih aspekata zabrane putovanja. Ovo razmišljanje temelji se na članku Washington Posta od 26. lipnja 2017. čiji su koautori Robert Barnes i Matt Zapotosky pod naslovom "Vrhovni sud dopušta da ograničena verzija Trumpove zabrane putovanja stupi na snagu i razmotrit će slučaj na jesen." U odjeljcima koji slijede bit će predstavljeni argumenti strana uključenih u ovaj sukob i odluka Vrhovnog suda, nakon čega će uslijediti rasprava o značenju odluke Suda u svjetlu ukupnog shvaćanja javne politike. Rad završava popisom preporuka o tome kako ublažiti i spriječiti slične krize javnih politika u budućnosti.
Stranke uključene u predmet
Prema preglednom članku Washington Posta, sukob Trumpove zabrane putovanja koji je iznesen pred Vrhovni sud uključuje dva međusobno povezana slučaja o kojima su prethodno odlučivali Žalbeni sud Četvrtog okruga SAD-a i Žalbeni sud Devetog okruga SAD-a protiv predsjednika Trumpa želja. Dok su stranke u prvom slučaju predsjednik Trump, et al. u odnosu na Međunarodni projekt pomoći izbjeglicama, et al., potonji slučaj uključuje predsjednika Trumpa, et al. naspram Havaja, et al.
Nezadovoljan zabranama prizivnog suda koje su zabranjivale provedbu izvršne naredbe o zabrani putovanja, predsjednik Trump odlučio je iznijeti slučaj Vrhovnom sudu na certiorari i zahtjev za obustavu zabrana koje su izdali niži sudovi. Vrhovni sud je 26. lipnja 2017. u cijelosti prihvatio predsjednikov zahtjev za certiorari, a djelomično je uvažio zahtjev za odgodu. Ovo je bila velika pobjeda predsjednika.
Zajedničke priče – Kako svaka osoba shvaća situaciju i zašto
Priča o Predsjednik Trump, et al. – Islamske zemlje gaje terorizam.
Položaj: Državljanima većinski muslimanskih zemalja – Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena – trebao bi biti suspendiran ulazak u Sjedinjene Države na razdoblje od 90 dana; i United States Refugee Admissions Program (USRAP) trebao bi biti suspendiran na 120 dana, dok bi se broj izbjeglica u 2017. godini trebao smanjiti.
Interesi:
Sigurnost/sigurnosni interesi: Dopuštanje državljanima iz ovih većinski muslimanskih zemalja da uđu u Sjedinjene Države predstavljat će prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Stoga će obustava izdavanja viza stranim državljanima iz Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena pomoći u zaštiti Sjedinjenih Država od terorističkih napada. Također, kako bi se smanjile prijetnje koje strani terorizam predstavlja za našu nacionalnu sigurnost, važno je da Sjedinjene Države obustave svoj program primanja izbjeglica. Teroristi se mogu ušuljati u našu zemlju zajedno s izbjeglicama. Međutim, mogao bi se razmotriti prihvat kršćanskih izbjeglica. Stoga bi američki narod trebao podržati Izvršnu naredbu br. 13780: Zaštita nacije od ulaska stranih terorista u Sjedinjene Države. Suspenzija od 90 odnosno 120 dana omogućit će relevantnim agencijama unutar State Departmenta i Domovinske sigurnosti da izvrše pregled razine sigurnosnih prijetnji koje te zemlje predstavljaju i odrede odgovarajuće mjere i postupke koje je potrebno provesti.
Ekonomski interes: Obustavom Programa primanja izbjeglica Sjedinjenih Država i kasnijim smanjenjem broja pristiglih izbjeglica, uštedjet ćemo stotine milijuna dolara u fiskalnoj 2017. godini, a ti će se dolari koristiti za otvaranje radnih mjesta za američki narod.
Priča o Međunarodni projekt pomoći izbjeglicama, et al. i Hawaii, et al. - Izvršna uredba predsjednika Trumpa br. 13780 diskriminira muslimane.
Položaj: Kvalificiranim državljanima i izbjeglicama iz ovih muslimanskih zemalja – Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena – treba dopustiti ulazak u Sjedinjene Države na isti način na koji se državljanima pretežno kršćanskih zemalja odobrava ulazak u Sjedinjene Države.
Interesi:
Sigurnost/sigurnosni interesi: Zabrana ulaska državljanima ovih muslimanskih zemalja u Sjedinjene Države čini muslimane da se osjećaju kao meta Sjedinjenih Država zbog njihove islamske vjere. Ovo "ciljanje" predstavlja prijetnju njihovom identitetu i sigurnosti diljem svijeta. Također, obustava Programa za prihvat izbjeglica Sjedinjenih Američkih Država krši međunarodne konvencije koje jamče sigurnost i zaštitu izbjeglica.
Fiziološke potrebe i interes za samoostvarenje: Mnogi državljani iz ovih muslimanskih zemalja ovise o svom putovanju u Sjedinjene Države zbog svojih fizioloških potreba i samoostvarenja kroz sudjelovanje u obrazovanju, poslu, poslu ili obiteljskim okupljanjima.
Ustavna prava i poštovanje interesa: Na kraju i najvažnije, izvršna uredba predsjednika Trumpa diskriminira islamsku religiju u korist drugih religija. Motiviran je željom da se muslimanima onemogući ulazak u Sjedinjene Države, a ne zabrinutošću za nacionalnu sigurnost. Stoga krši klauzulu o osnivanju Prvog amandmana koja ne samo da zabranjuje vladama da donose zakone koji uspostavljaju religiju, već također zabranjuje vladine politike koje favoriziraju jednu religiju nad drugom.
Odluka Vrhovnog suda
Kako bi uravnotežio uočljive pravednosti svojstvene objema stranama argumenata, Vrhovni sud je usvojio srednje stajalište. Prvo, predsjednikov zahtjev za certiorari je odobren u cijelosti. To znači da je Vrhovni sud prihvatio reviziju slučaja, a ročište je zakazano za listopad 2017. Drugo, Vrhovni sud djelomično je usvojio zahtjev za odgodu. To znači da se izvršna uredba predsjednika Trumpa može odnositi samo na državljane šest većinski muslimanskih zemalja, uključujući izbjeglice, koji ne mogu dokazati “vjerodostojnu tvrdnju o bona fide odnosu s osobom ili entitetom u Sjedinjenim Državama”. Onima koji imaju “vjerodostojnu tvrdnju da su u bona fide odnosu s osobom ili entitetom u Sjedinjenim Državama” – na primjer, studentima, članovima obitelji, poslovnim partnerima, stranim radnicima i tako dalje – treba dopustiti ulazak u Sjedinjene Države.
Razumijevanje sudske odluke iz perspektive javne politike
Ovaj slučaj zabrane putovanja dobio je previše pažnje jer se dogodio u vrijeme kada svijet doživljava vrhunac modernog američkog predsjedništva. U predsjedniku Trumpu, kitnjaste, holivudske i reality show karakteristike modernih američkih predsjednika dosegnule su najvišu točku. Trumpova manipulacija medijima čini ga imanentnim u našim domovima i našoj podsvijesti. Počevši od predizborne kampanje do sada, nije prošao ni sat vremena, a da mediji nisu pričali o Trumpovom govoru. To nije zbog suštine problema, već zato što dolazi od Trumpa. S obzirom da predsjednik Trump (i prije nego što je izabran za predsjednika) živi s nama u našim domovima, lako se možemo sjetiti njegovog predizbornog obećanja da će zabraniti svim muslimanima ulazak u SAD. Izvršni nalog koji se razmatra je ispunjenje tog obećanja. Da je predsjednik Trump bio razborit i pristojan u korištenju medija – i društvenih i mainstream medija –, tumačenje njegove izvršne naredbe u javnosti bilo bi drugačije. Možda bi njegova izvršna uredba o zabrani putovanja bila shvaćena kao mjera nacionalne sigurnosti, a ne kao politika osmišljena da diskriminira muslimane.
Argument onih koji se protive zabrani putovanja predsjednika Trumpa postavlja neka temeljna pitanja o strukturnim i povijesnim karakteristikama američke politike koje oblikuju javnu politiku. Koliko su američki politički sustavi i strukture neutralni, kao i politike koje iz njih proizlaze? Koliko je lako provesti političke promjene unutar američkog političkog sustava?
Da odgovorim na prvo pitanje, zabrana putovanja predsjednika Trumpa ilustrira koliko bi sustav i politike koje on stvara mogli biti pristrani ako se ne kontroliraju. Povijest Sjedinjenih Država otkriva mnoštvo diskriminatornih politika osmišljenih da isključe neke skupine stanovništva, kako u zemlji tako i na međunarodnoj razini. Te diskriminirajuće politike uključuju, između ostalog, robovlasništvo, segregaciju u različitim područjima društva, isključivanje crnaca, pa čak i žena, iz glasovanja i natjecanja za javne službe, zabranu međurasnih i istospolnih brakova, pritvaranje japanskih Amerikanaca tijekom Drugog svjetskog rata , i američki imigracijski zakoni prije 1965. koji su doneseni da favoriziraju sjeverne Europljane kao superiornu podvrstu bijele rase. Zbog stalnih prosvjeda i drugih oblika aktivizma društvenih pokreta, ovi su zakoni postupno mijenjani. U nekim slučajevima Kongres ih je ukinuo. U mnogim drugim slučajevima Vrhovni sud je odlučio da su neustavni.
Da odgovorim na drugo pitanje: koliko je lako provesti političke promjene unutar američkog političkog sustava? Treba napomenuti da je promjene politike ili ustavne amandmane vrlo teško provesti zbog ideje "ograničavanja politike". Karakter Ustava SAD-a, načela kontrole i ravnoteže, podjela vlasti i federalni sustav ove demokratske vlade otežavaju bilo kojoj grani vlasti provođenje brzih promjena politike. Izvršna uredba predsjednika Trumpa o zabrani putovanja stupila bi na snagu odmah da nije bilo ograničenja politike ili provjere i ravnoteže. Kao što je gore navedeno, niži sudovi su utvrdili da izvršna uredba predsjednika Trumpa krši klauzulu o osnivanju Prvog amandmana koja je sadržana u Ustavu. Iz tog su razloga niži sudovi izdali dvije odvojene mjere zabrane provedbe izvršne naredbe.
Iako je Vrhovni sud u cijelosti odobrio predsjednikov zahtjev za certiorari i djelomično odobrio zahtjev za odgodu, klauzula o osnivanju Prvog amandmana i dalje je ograničavajući čimbenik koji ograničava potpunu provedbu izvršne naredbe. Zbog toga je Vrhovni sud presudio da se izvršna uredba predsjednika Trumpa ne može primjenjivati na one koji imaju “vjerodostojnu tvrdnju o bona fide odnosu s osobom ili entitetom u Sjedinjenim Državama”. U posljednjoj analizi, ovaj slučaj još jednom naglašava ulogu Vrhovnog suda u oblikovanju javne politike u Sjedinjenim Državama.
Preporuke: Sprječavanje sličnih kriza javne politike u budućnosti
Iz laičke perspektive, te s obzirom na dostupne činjenice i podatke u vezi sa sigurnosnom situacijom u suspendiranim zemljama – Iranu, Libiji, Somaliji, Sudanu, Siriji i Jemenu – moglo bi se tvrditi da treba poduzeti maksimalne mjere opreza prije primanja ljudi iz tih zemalja u Sjedinjene Države. Iako ove zemlje nisu reprezentativne za sve zemlje s visokom razinom sigurnosnih rizika – primjerice, teroristi su u prošlosti dolazili u Sjedinjene Države iz Saudijske Arabije, a bostonski bombaši i božićni bombaši u zrakoplovu nisu iz tih zemalja – , predsjednik SAD-a i dalje ima ustavnu ovlast za uvođenje odgovarajućih sigurnosnih mjera za zaštitu SAD-a od stranih sigurnosnih prijetnji i terorističkih napada.
Dužnost zaštite, međutim, ne bi se trebala izvršavati do stupnja u kojem se time krši Ustav. Tu predsjednik Trump nije uspio. Kako bi se vratila vjera i povjerenje u američki narod i kako bi se izbjegla takva pogreška u budućnosti, preporučuje se da novi predsjednici SAD-a slijede neke smjernice prije izdavanja kontroverznih izvršnih naredbi kao što je zabrana putovanja u sedam zemalja predsjednika Trumpa.
- Nemojte davati politička obećanja koja diskriminiraju dio stanovništva tijekom predsjedničkih kampanja.
- Kada budete izabrani za predsjednika, preispitajte postojeće politike, filozofije koje ih vode i njihovu ustavnost.
- Posavjetujte se sa stručnjacima za javnu politiku i ustavno pravo kako biste bili sigurni da su nove izvršne uredbe ustavne i da odgovaraju na stvarna i nova pitanja politike.
- Razvijte političku razboritost, budite otvoreni za slušanje i učenje i suzdržite se od stalne upotrebe twittera.
Autor, Basil Ugorji, dr. je predsjednik i izvršni direktor Međunarodnog centra za etnoreligijsko posredovanje. Stekao je doktorat znanosti. Doktorirala je analizu i rješavanje sukoba na Odsjeku za studije rješavanja sukoba, Fakulteta za umjetnost, humanističke i društvene znanosti, Sveučilište Nova Southeastern, Fort Lauderdale, Florida.
