Nasilje i diskriminacija nad vjerskim manjinama u izbjegličkim kampovima diljem Europe

Basil Ugorji Govor održao Basil Ugorji predsjednik i glavni izvršni direktor Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje ICERM New York SAD

Govor koji je održao Basil Ugorji, predsjednik i izvršni direktor, Međunarodni centar za etnoreligijsko posredovanje (ICERM), New York, SAD, u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, Odbor za migracije, izbjeglice i raseljene osobe, Strasbourg, Francuska, na Četvrtak, 3. listopada 2019. od 2 do 3.30 sati (soba 8).

Čast mi je biti ovdje na Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Hvala što ste me pozvali da govorim na “nasilja i diskriminacije vjerskih manjina u izbjegličkim kampovima diljem Europe.” Premda priznajem važne doprinose stručnjaka koji su prije mene govorili o ovoj temi, moj će se govor usredotočiti na to kako bi se načela međureligijskog dijaloga mogla koristiti za okončanje nasilja i diskriminacije nad vjerskim manjinama – posebno među izbjeglicama i tražiteljima azila – diljem Europe.

Moja organizacija, Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje, vjeruje da sukobi koji uključuju religiju stvaraju izuzetna okruženja u kojima se pojavljuju i jedinstvene prepreke i strategije ili prilike za rješavanje. Bez obzira na to postoji li religija kao izvor sukoba, ukorijenjeni kulturni etos, zajedničke vrijednosti i zajednička vjerska uvjerenja imaju sposobnost značajno utjecati i na proces i na ishod rješavanja sukoba.

Kao centar izvrsnosti u nastajanju za rješavanje etničkih i vjerskih sukoba i izgradnju mira, identificiramo potrebe za prevencijom i rješavanjem etničkih i vjerskih sukoba i mobiliziramo resurse, uključujući programe etno-religijskog posredovanja i međureligijskog dijaloga za podršku održivom miru.

Nakon povećanog priljeva tražitelja azila 2015. i 2016. godine, kada je gotovo 1.3 milijuna izbjeglica s različitim vjerskim uvjerenjima zatražilo zaštitu za azil u Europi, a više od 2.3 milijuna migranata ušlo je u Europu prema Europskom parlamentu, bili smo domaćini međunarodne konferencije o međureligijskim dijalog. Istražili smo pozitivne, prosocijalne uloge koje su vjerski akteri sa zajedničkim tradicijama i vrijednostima igrali u prošlosti i nastavljaju igrati u jačanju društvene kohezije, mirnom rješavanju sporova, međuvjerskom dijalogu i razumijevanju te procesu medijacije. Nalazi istraživanja koje su na našoj konferenciji predstavili istraživači iz više od 15 zemalja otkrivaju da zajedničke vrijednosti u različite religije mogu se koristiti za poticanje kulture mira, poboljšanje procesa i ishoda posredovanja i dijaloga, te educirati posrednike i voditelje dijaloga o vjerskim i etnopolitičkim sukobima, kao i kreatore politike i druge državne i nedržavne aktere koji rade na smanjenju nasilja i rješavanje sukoba unutar centara za migrante ili izbjegličkih kampova ili između migranata i njihovih zajednica domaćina.

Iako ovo nije vrijeme za nabrajanje i raspravu o svim zajedničkim vrijednostima koje smo pronašli u svim religijama, važno je istaknuti da svi vjernici, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, vjeruju i pokušavaju prakticirati Zlatno pravilo koje kaže i citiram: "Što je tebi mrsko, ne čini drugima." Drugim riječima, "Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi." Još jedna zajednička vjerska vrijednost koju smo identificirali u svim religijama je svetost svakog ljudskog života. Time se zabranjuje nasilje nad onima koji su drugačiji od nas, a potiče suosjećanje, ljubav, tolerancija, poštovanje i empatija.

Znajući da su ljudska bića društvene životinje namijenjene životu s drugima bilo kao migranti ili kao članovi zajednica domaćina, pitanje na koje treba odgovoriti je: Kako se možemo pozabaviti poteškoćama u međuljudskim ili međugrupnim odnosima kako bismo „izveli društvo koja poštuje osobe, obitelji, imovinu i dostojanstvo drugih koji su drugačiji od nas i koji prakticiraju drugu vjeru?”

Ovo nas pitanje potiče da razvijemo teoriju promjene koja bi se mogla pretočiti u praksu. Ova teorija promjene počinje točnom dijagnozom ili okvirom problema u migrantskim centrima i izbjegličkim kampovima diljem Europe. Nakon što se problem dobro razumije, odredit će se ciljevi intervencije, način intervencije, način na koji će se promjena dogoditi i namjeravani učinci ove promjene.

Nasilje i diskriminaciju nad vjerskim manjinama u izbjegličkim kampovima diljem Europe opisujemo kao nekonvencionalnu vjersku i sektašku konfliktnu situaciju. Dionici u ovom sukobu imaju drugačiji skup svjetonazora i stvarnosti koji se temelje na više čimbenika – čimbenika koje je potrebno istražiti i analizirati. Također identificiramo grupne osjećaje odbačenosti, isključenosti, proganjanja i poniženja, kao i nerazumijevanja i nepoštivanja. Kako bismo riješili ovu situaciju, predlažemo korištenje nekonvencionalnog i religijskog intervencijskog procesa koji potiče razvoj otvorenog uma za učenje i razumijevanje svjetonazora i stvarnosti drugih; stvaranje psihološkog i sigurnog fizičkog prostora punog povjerenja; ponovno ubrizgavanje i ponovna izgradnja povjerenja s obje strane; uključivanje u svjetonazorski osjetljiv i integrativan proces dijaloga uz pomoć trećih posrednika ili svjetonazorskih prevoditelja koji se često nazivaju etno-religijskim posrednicima i voditeljima dijaloga. Aktivnim i refleksivnim slušanjem i poticanjem razgovora ili dijaloga bez osuđivanja potvrdit će se temeljne emocije, a samopoštovanje i povjerenje će se vratiti. Dok ostaju ono što jesu, i migranti i članovi zajednice domaćini bit će osnaženi da žive zajedno u miru i skladu.

Kako bih pomogao u razvoju linija komunikacije između i između neprijateljskih strana uključenih u ovu konfliktnu situaciju, te za promicanje mirnog suživota, međuvjerskog dijaloga i zajedničke suradnje, pozivam vas da istražite dva važna projekta kojima se bavi naša organizacija, Međunarodni centar za etno-religijsko posredovanje trenutno radi na. Prvi je Medijacija etničkih i vjerskih sukoba koja osnažuje profesionalne i nove posrednike da razriješe etničke, rasne i vjerske sukobe koristeći mješoviti model transformativnog, narativnog i vjerskog rješavanja sukoba. Drugi je naš projekt dijaloga poznat kao Living Together Movement, projekt osmišljen da pomogne u sprječavanju i rješavanju etničkih i vjerskih sukoba kroz dijalog, otvorene rasprave, suosjećajno i empatijsko slušanje i slavljenje različitosti. Cilj je povećati poštovanje, toleranciju, prihvaćanje, razumijevanje i sklad u društvu.

Do sada razmotrena načela međureligijskog dijaloga podupiru okviri vjerske slobode. Kroz ova načela potvrđuje se autonomija stranaka i stvaraju se prostori koji će promicati uključenost, poštivanje različitosti, grupna prava, uključujući prava manjina i slobodu vjeroispovijesti.

Hvala što ste slušali!

Podijeli

Vezani članci

Religije u Igbolandu: raznolikost, relevantnost i pripadnost

Religija je jedan od socioekonomskih fenomena s neospornim utjecajem na čovječanstvo bilo gdje u svijetu. Koliko god se činila svetom, religija nije važna samo za razumijevanje postojanja bilo koje autohtone populacije, već ima i politički značaj u međuetničkim i razvojnim kontekstima. Povijesnih i etnografskih dokaza o različitim manifestacijama i nomenklaturama fenomena religije ima napretek. Nacija Igbo u južnoj Nigeriji, s obje strane rijeke Niger, jedna je od najvećih crnačkih poduzetničkih kulturnih skupina u Africi, s nepogrešivim vjerskim žarom koji implicira održivi razvoj i međuetničke interakcije unutar tradicionalnih granica. Ali vjerski krajolik Igbolanda neprestano se mijenja. Do 1840. dominantna religija Igboa bila je autohtona ili tradicionalna. Manje od dva desetljeća kasnije, kada je na tom području započela kršćanska misionarska aktivnost, pokrenuta je nova sila koja će naposljetku rekonfigurirati autohtoni vjerski krajolik tog područja. Kršćanstvo je postalo patuljasto nadmoć potonjeg. Prije stote obljetnice kršćanstva u Igbolandu, islam i druge manje hegemonističke vjere pojavile su se kako bi se natjecale protiv autohtonih Igbo religija i kršćanstva. Ovaj rad prati religijsku diverzifikaciju i njenu funkcionalnu važnost za skladan razvoj u Igbolandu. Svoje podatke crpi iz objavljenih radova, intervjua i artefakata. Tvrdi da će se, kako se pojavljuju nove religije, religijski krajolik Igboa nastaviti diverzificirati i/ili prilagođavati, bilo radi inkluzivnosti ili ekskluzivnosti među postojećim i religijama u nastajanju, radi opstanka Igboa.

Podijeli

Prelazak na islam i etnički nacionalizam u Maleziji

Ovaj je rad dio većeg istraživačkog projekta koji se usredotočuje na uspon etničkog malajskog nacionalizma i nadmoći u Maleziji. Dok se uspon etničkog malajskog nacionalizma može pripisati raznim čimbenicima, ovaj se rad posebno usredotočuje na zakon o prelasku na islam u Maleziji i je li on ojačao osjećaj etničke malajske nadmoći ili nije. Malezija je multietnička i multireligijska država koja je 1957. godine stekla neovisnost od Britanaca. Malajci kao najveća etnička skupina oduvijek su smatrali islamsku religiju sastavnim dijelom svog identiteta što ih odvaja od drugih etničkih skupina koje su dovedene u zemlju tijekom britanske kolonijalne vladavine. Iako je islam službena religija, Ustav dopušta da druge vjere mirno ispovijedaju Malezijcima koji nisu Malajci, naime etničkim Kinezima i Indijcima. Međutim, islamski zakon koji regulira muslimanske brakove u Maleziji nalaže da se nemuslimani moraju obratiti na islam ako se žele vjenčati s muslimanima. U ovom radu tvrdim da je zakon o prelasku na islam korišten kao sredstvo za jačanje osjećaja etničkog malajskog nacionalizma u Maleziji. Preliminarni podaci prikupljeni su na temelju intervjua s malajskim muslimanima koji su u braku s ne-Malejkama. Rezultati su pokazali da većina malajskih ispitanika smatra prelazak na islam imperativom kako to zahtijevaju islamska vjera i državni zakon. Osim toga, oni također ne vide razlog zašto bi se ne-Malejci protivili prelasku na islam, jer će se nakon vjenčanja djeca automatski smatrati Malajcima prema Ustavu, koji također uključuje status i privilegije. Stavovi ne-Malejaca koji su prešli na islam temeljeni su na sekundarnim intervjuima koje su vodili drugi znanstvenici. Budući da je biti musliman povezan s biti Malajcem, mnogi ne-Malajci koji su se obratili osjećaju se lišenim osjećaja vjerskog i etničkog identiteta i osjećaju se pod pritiskom da prihvate etničku malajsku kulturu. Iako bi promjena zakona o pretvorbi mogla biti teška, otvoreni međuvjerski dijalozi u školama i javnom sektoru mogli bi biti prvi korak u rješavanju ovog problema.

Podijeli